Piše: Nikola Malović
Čipka se smatra vrhuncem zanatskog tekstilnog umijeća
*
Čipka je šupljikavi ručni rad koji iglom i nitima najčešće od pamuka ne nastaje na gotovoj podlozi, nego se prepliće ni iz čega, kao samostalna tkanina
*
Dobrotska čipka je nadaleko čuvena zbog posvećenog pristupa
vezilja udatih za pomorce ali i po motivima, geometrijskim,
floralnim, maritimnim, religijskim…
U vrijeme globalnog rata spram koga je istorija još uvijek nevino mlada da bi ga oficijelno priznala svjetskim, svak ko ne može dan da okonča sine linea, bez sviranja, pisanja ili slikanja, umjetnik deboto jest.
U vrijeme ono, dok još uvijek parobrodi nisu zamijenili jedra, ili na prelazu tog tehnološkog doba – žene nisu kao danas čekale svog muža mjesecima, nego katkada godinama.
Peraštanka je Jacinta Miović Kunić svog muža čekala pet godina duže od mitske Penelope, a ova je Odiseja čekala 20 godina. Jacinta je izvezla jedinstvenu umjetninu koja se danas nalazi na vještačkom ostrvu Gospe od Škrpjela. Riječ je o goblenu rađenom u prvoj polovini 19. vijeka manirom punto pitura, sa 700 uboda po kvadratnom centimetru. Izbliza liči na akvarel, ali je zapravo goblen. Skoro pa mitska i ona, Jacinta je oslijepila gradeći pod lupom od vlastite sijede kose – kosu na glavama Gospe i anđela. Muža dočekala nije, najpoznatija od svih bokeljskih povareta…
U isto vrijeme, koju nautičku milju dalje, posebno u kapetanskoj Dobroti, kapetanice i ine žene vrijeme su doma kratile izradom čipke.
Čipka se smatra vrhuncem zanatskog tekstilnog umijeća.
Čipka je šupljikavi ručni rad koji iglom i nitima najčešće od pamuka ne nastaje na gotovoj podlozi, nego se prepliće ni iz čega, kao samostalna tkanina.
U prvom stađunu 2026. godine, Kotor je bio domaćin festivala „Pacijenca“, prvog Međunarodnog festivala čipke. Pacijenca znači strpljenje.
Misija festivala bila je u povezivanju različitih čipkarskih tradicija, od Italije, Hrvatske, Južne Koreje do Boke, kad i savremena interpretacija ovog unikatnog umijeća.
Pazimo…
Nastanak čipkarstva vezuje se za kraj 15. i početak 16. vijeka, o čemu svjedoče prvi zapisi iz Flandrije (Belgije) i Italije. U Veneciji 16. vijeka čipka postaje simbol prestiža, bogatstva i društvenog statusa. Tokom 17. i 18. vijeka je nezaobilazan dio mode evropskih dvorova. Francuska je u doba Luja XIV postala centar proizvodnje luksuzne čipke poznate kao point de France.
Do 19. vijeka čipka se izrađuje isključivo ručno, što ju je činilo izuzetno skupom, no pronalaskom mašine u Engleskoj postaje dostupnija širim slojevima.
Na našem prostoru, uglavnom u Jadranskom pojasu, razvile su se specifične škole i tehnike. Paška, Hvarska i Dobrotska čipka postale su dio nematerijalne svjetske baštine.
Dobrotska čipka je nadaleko čuvena zbog posvećenog pristupa vezilja udatih za pomorce ali i po motivima, geometrijskim, floralnim, maritimnim, religijskim… U obalnoj crkvi Sv. Eustahija nalazi se najveća zbirka čipke na našim prostorima. Jedan od sačuvanih predmeta je udovička kapa – cacara, iz 15. vijeka, nagrađena na izložbi u Beču 1910. godine kao jedinstven rad visokog kvaliteta, jedan od svega tri sačuvana. Pomorski muzej u Kotoru takođe čuva predmete od Dobrotske čipke, kao i dobrotska kapetanska porodica Radimir u privatnoj kolekciji.
Tehniku izrade Dobrotske čipke obnovila je vezilja, prof. Nada Radović kroz radionice u saradnji sa ustanovom „Muzeji – Kotor“. Ona se više od 60 godina bavi izradom, istraživanjem i promocijom čuvene zalivske vještine. Polaznice prvo uče da se „vez u vazduhu” iliti punto in aria, bez podloge od tkanine, izvodi vrhom šivaće igle i tankim pamučnim koncem za heklanje (broj 70).
Čipka je u prošlosti uglavnom krasila žensku odjeću, crkvena ruha i posteljinu kapetanskih porodica, da bi vremenom evoluirala, pa tako danas možemo da vidimo grb grada Kotora od čipke, ali i nakit izvezen manirom punto in aria.
U trenutku kada sam poželio da supruzi Beograđanki poklonim najbokeljskiji od svih nakitnih predmeta, samo je jedna osoba u Zalivu imala taj zanat u rukama. Slađana Vučetić, Kotoranka, prva je počela da pravi minđuše od Dobrotske čipke, iz ljubavi prema tradiciji, kad i iz želje da je potomstvo ne umemoriše vječno zagledanu u telefon, premda ne bi, jer je ona i trener plivanja skoro kvarat vijeka, plivački sudija s decenijskim stažom i predsjednica plivačkog Sudijskog odbora Crne Gore.
Šjori Vučetić je tajne čipkarstva prije 15 godina prenijela Mila Moškov, meštrica poznata po motivu Ključa grada Kotora ali i po Bogorodici od čipke koju je predsjednik Milatović odnio u Vatikan kao protokolarni poklon.
Za samo jedan kvadratni centimetar, u zavisnosti od mustre, vezilji je potrebno u prosjeku tri sata rada. Za izradu jednog para minđuša, ona potroši 15-ak metra konca i učini 15-ak hiljada uboda iglom.
Rijetke su umjetnice koje su uspjele da sačuvaju vid, pa tako i Slađana Vučetić radi uz pomoć lupe, kao nekad Peraštanka Jacinta Miović Kunić. Iako je svjesna da dioptrija raste sa svakim novim bodom, meštrica od Dobrotske čipke kaže da će raditi i dalje, ne zarad dobiti, nego zarad ljubavi prema drevnoj vještini, zarad energije koju odašilje svaki komad ručno rađenog nakita.
I što bi na kraju bila definicija manira punto in aria? Nije to samo pacijenca oliti ga strpljenje. To je ljubav natopljena morem, ali i vremenom. Dovoljno dugim da kapetan stekne za palatu od kamena, a žena da, začekana, napravi čudo vrhom igle, teološki obrazovana ili ne, da na taj njen vrh od igle mogu da stanu, koliko ih ima, deboto svi anđeli.
Nikola Malović: Geopolitika je u drugom stanju s tehnologijom
Izvor: Pečat
