Piše: Nikola Malović
Pokretačima rata je važnije da uklone svaku česticu otpora prema izraelskom planu da na prostoru od rijeke Eufrata do rijeke Nila finalmente naprave državu čija površina u odnosu na druge geografske imperije, rusku, kinesku, američku, i dalje neće biti velika, ali će biti – što je najvažnije – biblijska
Kaže Milorad Pavić: „Nema te stvari na belom svetu koja jednog dana neće postati istina, kao što zaustavljen sat uvek prođe kroz trenutak tačnosti“. Očekivao sam da će Amerika i Izrael da bombarduju Iran, i o tome ostavio traga u Politici od 18. decembra 2011, u prvom od ukupno 50 tekstova pisanih za rubriku „Slane rečenice“. Prije 15 godina manje je kockica bilo posloženo unutar geopolitičkog mozaika, ali se obris neminovnosti nazirao. Neko bi rekao da onaj ko stalno viče vuk – vuka na kraju i prizove, otud metafora sa zaustavljenim satom koji mora u jednom trenutku da pokaže pravo vrijeme.
Nikola Malović: Geopolitika je u drugom stanju s tehnologijom
Moj rođeni brat pomorac već 22 godine plovi na relaciji Japan – Iran – Japan, na tankerima japanske megakompanije Mitsui O.S.K. Lines (MOL). Kompanija Micui je 2025. godine raspolagala sa 935 brodova, od čega 211 tankera, čime se svrstala među vodeće svjetske operatore tankera za naftu. Nekoliko dana prije negoli će Iran blokirati Ormuski moreuz prošao je tuda moj brat, kroz iglene uši, i – budući da mu je istekao periodični ugovor – vratio se avionom u Zaliv, u Boku Kotorsku.
Pomorac nikad nije dugo na kopnu. Sve mu brže prođu ta tri mjeseca koliko mu kompanija, za novce, toleriše što ima potrebe da i dalje bude sin, muž i otac, a ne samo korporacijski šraf.
Na jevrejski praznik Purim, Izrael je ruku podruku sa Sjedinjenim Američkim Državama počeo stvarni a ne pokazni rat protiv Irana, ni nalik onom iz Dvanaestodnevnog rata, kratkog no intenzivnog sukoba između Izraela i Irana, juna 2025.
Gle, novi je, možda odsudni, rat počeo na jevrejski praznik koji slavi spasenje od fizičkog i metafizičkog nestanka onih jevrejskih plemena koji su odvedeni u vavilonsko, kasnije persijsko ropstvo.
Da li su to Jevreji deboto kolektivna zlopamtila, pa se svete za biblijsko ono, što se ionako dogodilo iz razloga dopuštenih Bogom? Ili zato što je Iran jedina zemlja koja otvoreno negira pravo na postojanje moderne države Izrael? U Iranu se 1979, na inicijativu ajatolaha Homeinija, začeo Dan Kudsa – godišnji događaj koji se širom muslimanskog svijeta obilježava u znak solidarnosti sa palestinskim narodom ali i kao čin nemirenja sa izraelskom kontrolom Jerusalima (Al-Quds) – Kudsa. Dan Kudsa se svake godine obilježava poslednjeg petka tokom ramazana, muslimanskog mjeseca posta, koji ove, 2026. godine pada u petak, 13. marta.
Branislav Matić: Nikola Malović, obalska straža srpske književnosti
Rat Izraela i Sjedinjenih Američkih Država vodi se pod nazivom Epski bijes. S rukom na srcu, siti smo, nakon Milosrdnog anđela iz 1999, zapadnjačkih maštovitih slogana, ovoga puta za operaciju koja je u prvom mahu ubila 140 djevojčica u iranskoj osnovnoj školi i od vrhovnog vjerskog lidera, ajatolaha Ali Hamneija, napravila mučenika.
Da li je Izrael od vremena holokausta do danas istopio empatijski megakredit nakon što je na očigled cijelog svijeta, pa i neujedinjenih arapskih zemalja koje danas drži u šaci, pobio i muškarce i žene i djecu u pojasu Gaze?
Ne bih rekao da u Božjem oku bol pobijenih jednih može da smijeni snimak ratnih dešavanja sa drugih geografija zahvaćenih vatrom epskog bijesa. Ako je afera Bila Klintona sa Monikom Levinski u Ovalnom kabinetu bila okidač za rat protiv Jugoslavije 1999, ne bih rekao da je sveamerička i kolektivno-zapadnjačka afera Epštajn bila stvarni uzrok za (novi) rat protiv drevnog Irana.
Razlog je bio i ostao eshatološki. Zanemarimo li brojne goste kod sve odmetnutijeg no i dalje uticajnog voditelja Takera Karlsona, koji pred milionskim auditorijumom svjedoče da je plan Izraela da se protegne od Nila do Eufrata, podsjetimo se da je 1904. jedan od osnivača cionističkog pokreta, Teodor Hercl, rekao isto, „da se područje Jevrejske države protegne od rijeke Nila do Eufrata“. Ima toga još… Pred Komitetom Ujedinjenih nacija, rabin Fišman je 9. jula 1947. obnarodovao plan da se „obećana zemlja protegne od rijeke Nila do Eufrata, i obuhvati djelove Sirije i Libana“. Rabin Avraam Šmulevič je čestitajući Jevrejima 16. septembra 2012. novu 5773. godinu podsjetio da je “glavni nacionalni zadatak oslobađanje čitave teritorije Izraela, od Nila do Eufrata, zavještanom nam svevišnjim, da bismo izgradili Hram i stvorili pravednu državu saglasno zakonima Tore”.
Pokretačima rata je, dakle, važnije da uklone svaku česticu otpora prema izraelskom planu da na prostoru od rijeke Eufrata do rijeke Nila finalmente naprave državu čija površina u odnosu na druge geografske imperije, rusku, kinesku, američku, i dalje neće biti velika, ali će biti – što je najvažnije – biblijska.
Izraelski se stoga soldati već vide kako na rukavima nose stilizovanu sliku Trećeg hrama i konture Velikog Izraela. Ako se opet pokaže da je bilo Tramp bilo Netanjahu morao da povuče ručnu, to neće značiti da će eshatološki Izrael ikad odustati od cilja da u Trećem hramu zacari mesiju – vladaoca svega i svih na planeti Zemlji, osim ortodoksnih hrišćana i vjerujućih muslimana, dakako prvih za odsrel. Da bi se taj čije se ime ne spominje pojavio, cijeli svijet mora da zavapi Upomoć!, mora da gori ne samo u Ukrajini i Iranu, nego svuda, da stanu zupčanici sve svjetske ekonomije, da ponestane i ulja i vina, e da bi većina predala svoju slobodu za krišku otrovanog hleba sa lažnom mašću bez prstohvata paprike i soli odozgo.
Živimo u vremenima kada su i avionima evakuisane plavuše iz Dubaija skapirale da NATO ne mora nužno da brani države u Persijskom zalivu od napada iranskih raketa i dronova. Zašto
Amerika ne brani svoje saveznike?
Zato što je plan da se rat rasplamsa, ne da se ugasi.
Veliki Izrael ne može da nastane na prostoru bliskoistočnih zemalja u kojima vlada poredak, nego samo može na prostoru koji vri, jer dva biblijska polubrata – Isak, koga praotac Avram dobi sa Sarom, i Ismail, koga dobi sa robinjom Agarom – ne mogu nikad da se smire niti dogovore oko prvenaštva.
Šansa da se drevni Iran ne odbrani i da se Rusija i Kina ne ujedine kako bi pomažući religijski inom Iranu preduprijedile vlastitu propast istovremeno postoji kao i bojazan da su i Ruska Federacija i narodna Republika Kina do stanja paralisanosti prožete cionizmom.
Izvor: Pečat
