Piše: Nebojša Popović
Vlada u Rimu namjerava da potencijalno najveći viseći most na svijetu vrijedan 13,5 milijardi evra – faraonski poduhvat premošćavanja Mesinskog moreuza, koji bi kopnenu Italiju spojio sa Sicilijom, klasifikuje kao projekat koji je važan za NATO.
Most do Sicilije bio je san generacija Italijana kroz vjekove, od Rimljana, pa do u moderno doba Benita Musolinija i Silvija Berluskonija… Međutim, da li se milijarde koje Vlada Đorđe Meloni želi da uloži u infrastrukturu mogu smatrati investicijama u odbranu? Shodno pisanju briselskog „Politica“, partneri u NATO-u su krajnje podozrivi prema toj ideji.
Italijani se međutim ne šale. Prema dokumentu koji je Vlada usvojila u aprilu, most preko Mesinskog moreuza osim civilne ima i „veliki strateški značaj za nacionalnu i međunarodnu bezbjednost, toliko da će igrati ključnu ulogu u odbrani i bezbjednosti, olakšavajući kretanje italijanskih oružanih snaga i saveznika NATO-a“.
Naravno, poenta nije u što bržem transferu NATO snaga iz Sjeverne Evrope na Mediteran – već u činjenici da Italijanima ne pada na pamet da straće 5% svog dragocjenog BDP-a na kupovinu naoružanja i vojne opreme od saveznika.
Ili kako je to divno artikulisao ministar spoljnih poslova Antonio Tajani – „Učinićemo da Italijani shvate da je bezbjednost širi koncept od samo tenkova“.
Dakle, s obzirom da je Italija jedna od tri ključne zemlje EU bez koje se ideja o ujedinjenoj Evropi ne može ni zamisliti, bilo bi uputno da i komšijska Crna Gora ponešto nauči na njenom primjeru. O tome smo već pisali na stranicama Žurnala, sugerišući da bi najbolji doprinos Crne Gore NATO savezu bio ukoliko ta zemlja izgradi što bolju i moderniju mrežu puteva i željeznica, što bi imalo veoma blagotvorno dejstvo na mobilnost armija zemalja NATO-a.
Takođe, ne bi bilo ni zgorega da crnogorski predstavnici na samitima Alijanse pokažu malo manje ushićenja samo zbog činjenice da su tu prisutni, nekritički klimajući glavom i na predloge koji njihovu zemlju mogu finansijski doslovno da bace na koljena – ili kao se to popularno kaže u „dužničko ropstvo“. Jer Antonio Tajani je zaista u pravu – bezbjednost nisu samo tenkovi. Poteškoće i krah javnih finansija u tom smislu su po svaku zemlju potencijalno mnogo veći rizik.
Ovo s toga što se u crnogorskim medijima moglo čuti da pojedini analitičari lakonski zastupaju da se Crna Gora dodatno zaduži kako bi izašla u susret zahtjevima NATO o trošenju 5% BDP-a na odbranu. Eto, ima i takvih mudraca…
