Piše: Nebojša Popović
„Sjedinjene države ne bi trebalo da služe kao zaštitnik bezbjednosti Njemačke, kao i drugih evropskih zemalja. Ako Tramp pobijedi na predsjedničkim izborima, SAD će ojačati svoje prijateljstvo sa Evropom, ali će zahtijevati od svojih saveznika samodovoljnost, prije svega u energetskoj i bezbjednosnoj sveri“.
Ova poruka aktuelnog republikanskog kandidata za potpredsednika Džej Di Vensa, koji će u slučaju pobjede Donalda Trampa postati dugi čovjek Amerike trebalo bi da bude otrežljujuća za Evropljane. Naročito ako se zna da je u pitanju čovjek koji je projektovan da uz malo povoljnog vjetra postane vodeća figura američke politike u narednoj deceniji.
A to bi značilo da je njegova trenutna uloga samo zagrijavanje,te da pravo Vensovo vrijeme predsjednikovanja tek dolazi nakon što Tramp završi svoj potencijalno drugi mandat.
Nebojša Popović: „Učinimo Evropu ponovo velikom“ – Mađarska je spremna za predsjedavanje EU
Redefinisanje kursa Amerike
Stvar je, dakle, daleko ozbiljnija nego što to na prvi pogled izgleda. MAGA pokret (MAGA – Make America Great Again) mnogo je više od hira i zaluđeništva bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa. Vjetrovi promjena i izolacionizma koji duvaju iz Vašingtona izraz su svijesti američkih elita da se nešto pod hitno mora preduzeti.
Utoliko Vensova opaska izrečena za portal „Semafor“ da tvrdnje Bajdenove administracije da Rusija prijeti Evropi nijesu tačne, te da Vašington nije obavezan da se ponaša kao branilac Evrope – najviše su rezultat real politike i objektivnog sagledavanja relativnog opadanja američke moći u svijetu. To u najkraćem znači da je Americi što prije potreban završetak rata u Ukrajini i dogovor sa Rusijom, kako bi se posvetila ključnom pitanju koje mori američke elite – a to je sve goropadniji kineski zmaj.
Jer pitanje kako najbolje razumjeti i odgovoriti na uspon Kine postalo je daleko najvažnije pitanje američke spoljne politike. Činjenica da se središte svjetske moći neprestano pomjera ka Istoku donosioci odluka u zapadnim prijestonicama ne mogu više ignorisati, iako se u mejnstrim medijima o tome gotovo i ne govori. Nekada je konsternaciju zapadnih elita izazivao mogući savez Rusije i Njemačke.
U međuvremenu dogodilo se strateško savezništvo Moskve i Pekinga što je za Zapad daleko pogubnija varijanta.
Dakle, Amerika je prinuđena na introspekciju kao i da se pozabavi sopstvenim problemima, što je poruka koju bi naročito u Evropi trebalo ozbiljno razumjeti, ako već nije kasno.
Nebojša Popović: „Učinimo Evropu ponovo velikom“ – Mađarska je spremna za predsjedavanje EU
Evropa u najnezavidnijem položaju
U tom kontekstu veoma je simptomatična najava Trampovog tima da će Evropa pored bezbjednosti(čitaj NATO), morati sama da se izbori i za samostalnost u energetskoj sveri. Agencija Blumberg navodi da je Evropa u ozbiljnom riziku u pogledu divljanja cijena gasa od kako su ukrajinske trupe izvršile opsadu grada Sudža(pogranična Kurska oblast Rusije) koji predstavlja ključnu tačku za tranzit ruskog gasa prema Evropi.
Rojters pojašnjava da ova tranzitna ruta omogućava Rusiji da izvozi gas u Evropu preko Ukrajine, te da Ugovor o tranzitu ističe krajem godine. Kijev je ranije saopštio da ne planira da ga obnovi ili produži. Sada je sve to dovedeno u pitanje, i problem za Evropljane je što niko ne zna sa kakvim će kartama elita u Briselu dočekati kraj godine ukoliko se dese gotovo izvjesne promjene u Bijeloj kući.
Elem, Vašington će biti primoran da reaguje šta god se desilo nakon izbora u novembru, jer se promjena svjetskog sistema uveliko zapatila, a ona je toliko epohalna da je, mađarski predsjednik Viktor Orban u svom nedavnom, po mnogima istorijskom govoru, istakao da se radi radi o najvećoj transformaciji svjetskog poretka u poslednjih 500 godina.
Ukoliko Moskva i Vašington sklope kakav takav mir, EU će se naći na ivici ambisa, u situaciji da sa jedne strane ima krajnje antagonizovanu Rusiju, a sa druge SAD koje neće imati ni vremena ni interesa da rešavaju knjučne evropske probleme. Nažalost, sama okolnost da se u Crnoj Gori i na Balkanu uopšte i ne razmatraju pomenuta pitanja, samo je žalosna potvrda provincijalnog duha medijskih, političkih i intelektualnih elita sa naših prostora..
