Piše: Nebojša Popović
Francuski predsjednik Emanuel Makron negirao je da se posvađao sa suprugom Brižit, nakon što je objavljen snimak na kojem prva dama udara šamar francuskom lideru. Interesantno, jedan dio medija čitav slučaj okarakterisao je diplomatskom sintagmom kako je francuski predsjednik bio – „odgurnut u lice“.
Šalili smo se kao što to često radimo, pojasnio je Makron, dok je zvaničnik Jelisejske palate kazao francuskim medijima da sporna scena zapravo pokazuje „trenutak bliskosti“ ovog bračnog para.
Ovakvo šaljenje između supružnika neodoljivo podsjeća na bračni život jednog od glavnih likova iz popularne američke serije „Milijarde“ (Billions) – državnog tužioca Čaka Roudsa, kojeg maestralno glumi Pol Žijamati. Državni tužilac u pomenutoj seriji takođe se u javnosti predstavlja kao sami uzor ispravnosti, borac za pravdu, protiv korupcije i svakog oblika kriminala – praktično savršen javni dužnosnik.
U svom tajnom životu, međutim, Rouds sa svojom suprugom svakodnevno upražnjava sado-mazo igrice. Iako izrazito voli moć, njegov skriveni alter ego obožava da bude tučen i ponižavan. Ispostavlja se da je to jedini način da ovaj državni tužilac koji u javnosti glumi kvintesenciju svih vrlina zapravo ostane građanski funkcionalan.
Naravno, odnos između supružnika je krajnje privatna stvar, intima koja nikoga ne bi trebalo, niti smjelo da interesuje. Praktično svetinja. Međutim, kada se radi o ličnostima koje su na veoma visokim položajima, onda je cijena toga da i njihov privatni život bude prirodno pod malo većom lupom javnosti.
Amerikanci svoje predsjednike i javne dužnosnike najvećeg ranga kroz serije kao što je pomenuta „Milijarde“ ili mnogo popularnija „Kuća od karata“(Hause of cards), bez zazora predstavljaju kao krajnje perverzne i beskrupulozne likove, koji su u javnosti jedno, a u privatnosti nešto sasvim drugo – doslovno monstrumi. Utoliko najnoviji slučaj sa „šamaranjem“ Makrona može poslužiti kao zgodno podsjećanje da u izvjesnim umjetničkim uradcima možda ipak ima i po neka klica istine. To naravno u prvom redu postavlja pitanje kvaliteta i kakvoće političkih elita ne samo u Evropi već na globalnom planu, a da ne govorimo kako bi se tek u javnosti percipiralo kao „trenutak bliskosti“ da je bilo obratno – tj. da je Makron ošamario/odgurnuo suprugu? Tu Pandorinu kutiju teško da bi iko olako zatvorio…
