Piše: Elis Bektaš
Ima ovdje kod mene jedan komšija koji već danima nešto buši i lupa po svom stanu, a dosad bi vala i akva-park napravio jer radi od jutra pa sve do kasne večeri a nekad zna i produžiti svoj trud. I juče je tako nešto uzeo da burgija i klepa ko mahnit, ne obazirući se na kućni red koji propisuje da se nedjeljom ne smije praviti buka te ja izgubih živce i pravo njemu na vrata na koja zalupah šakom umjesto da pozvonim.
– Bog te ne ubio, komšija, rekoh kad mi je otvorio vrata, zar nisi dosad završio te police što ih postavljaš ili šta već majstorišeš po kući?
– Kakve police, upita me komšija zbunjeno, nikakve ja police nemam.
– Pa šta onda bušiš tom bušilicom po čitav dan, opet upitah, dosad bi i napaćeni umjetnici Dino Mustafić i Emir Kusturica svoje nekretnine renovirali.
– Ne bušim ništa, komšija, života mi, kaza on, već uključim bušilicu pa mlatim njom unaokolo da mi bude lakše ili uzmem čekić pa krham njime po komadu lima da mi tako brže prođe dan.
– Bog ti dao bolju pamet, uzviknuh, zlopatiš se u radničkoj klasi a imaš sve kvalifikacije da za život zarađuješ kao intelektualac.
