Piše: Miodrag Lekić
Naslov panela „Crna Gora na diplomatskoj šahovskoj tabli“ – ukazivao je na ozbiljnu i izazovnu temu.
Nimalo akademsku, već vrlo životnu.
I u vezi je sa budućnošću zemlje.
Bilo bi mnogo kompletnije, pa i primarnije, da je na panelu, među nekada odgovornim za spoljnu politiku, učešće uzeo i sadašnji ministar inostranih poslova, koji je bio pozvan.
U nekoliko „izleta“ povodom glavne teme, postavio sam pitanje: da li postoji geopolitičko-etnička tabla u Crnoj Gori danas? I određena dinamika na njoj? Ako postoji – kuda ona vodi, koliko je to jedna od prvih tema ove zemlje?
Konačno, da li je ona u nekoj vezi i sa onom mnogo širom u svijetu ili regionu?
Da ovdje ostanem samo na pitanju. Na panelu je bilo i nešto više.
Povodom prve, one veće, diplomatske, geopolitičke table, dakle ogromnih promjena koje se odvijaju na njoj, citirao sam onu rečenicu Antonija Gramšija prije Drugog svjetskog rata: „Stari svijet nestaje, novi ne uspijeva da se rodi. U tom procjepu je vrijeme čudovišta.“ („Zatvorske sveske“)
Ipak, dominirala je tema Evropska unije i Crna Gora. Kada se ukrcavamo na brod koji postaje zajednički? Ipak da preciziram – ne mislim na brod „Jadran“, i ko se tu ukrcava i iskrcava. Mada, u mnogim nadrealnim dimenzijama aktuelnog procesa i to bi mogla biti tema.
Tema EU – CG odvija se između slogana i realnosti.
Treba izabrati ovo drugo.
A kakva je realnost Evropske unije, posebno je pitanje.
Nikada komplikovanije.
Strateški kompas, to je neko vrijeme bila dežurna sintagma u Briselu, skovana u Francuskoj, prije rata u Ukrajini.
Sada je kompas još teže pronaći.
Ploviti pogledom s palube (a vista) nije sigurna navigacija. Pa ni kada krene povoljan vjetar.
Kako ono Seneka poručuje: Ignoranti quem portum petat nullus suus ventus est (Nema tog povoljnog vjetra za one koji ne znaju kuda plove).
U svakom slučaju, danas Atlantikom duva hladan vjetar. Desnog smjera.
Prevedena metafora ukazuje na odnose između SAD I Evrope u uslovima uspona desnih političkih snaga.
Od tog odnosa, njegovog raspleta, zavisi mnogo toga na onoj velikoj tabli.
Ne i dominantno, jer je tabla mnogo veća.
A igra se na cijeloj tabli. Ko će bolje proći na kraju? Geopolitički šahisti ili pokeraši? Možda neki treći?
Još je tu bilo pitanja.
Sa velike mape, i one manje, naše balkanske.
S one prve, i o ratu u Ukrajini.
Ukazujem, a zadovoljstvo mi je da to mogu reći i pred na panelu prisutnim predstavnicima diplomatskog kora, da odgovornost za rat, pored Rusije, snose i dijelovi Zapada. Sa mnogo detalja.
Prevlaka između bonace i bure
I onda opet na panelu morske vode. One oko Prevlake.
Između bonace i bure. Vode zajedno sa kopnom, zapravo vrhom Oštro.
Mi, u dužem periodu, bez kompasa. Za razliku od naših susjeda.
Pitam na panelu nekadašnje ministre inostranih poslova zašto smo bez ikakvog rezultata, pa i pravog angažovanja od Protokola 2001. između dvije zemlje, koji je s ove strane potpisao savezni ministar? Konkretizujem pitanje: da li je tkz. miroljubivost bez pravog angažovanja i zaštite naših interesa bila uslovljena slučajem Đukanović – strahom od moguće hrvatske inicijative prema Hagu i tamošnjem tribunalu zbog ratnog huškanja i borbenih ispraćaja prema ratištu u Hrvatskoj.
Ne dobijam(o) odgovor.
Nešto je popravljeno u strategiji i osmišljeno u djelovanju od 2020?
Ne bi se reklo. Nema ni informacija šta se zapravo dešava. Osim iznova ponižavajućih scena tokom susreta dviju strana.
Objektivno, Hrvatska je sada u boljoj poziciji. I to koristi. Legitimno, kako bi se danas moderno reklo. I dobro im ide. Ako sa naše strane sve ostane kao do sada.
Ako takva ocjena ovdje, pod jakom presingom propagande, cenzure, autocenzure… zvuči još uvijek šokantno, ona je sasvim normalna u društvenim ambijentima demokratskog Zapada.
Mogu to detaljno navesti.
Ukratko, na panelu je očigledno bilo mnogo više pitanja nego odgovora.
Ali, razgovor na javnom forumu o temama koje su do juče ovdje smatrane tajnim, misterioznim, s onom zvaničnim uputstvom da „ima ko o toma da misli, a nabolje za sve nas NATO i Milo Đukanović“, panel je ipak bio određeni demokratski iskorak.
A možda će, i poželjno je,
Izvor: Dan
