Piše: Redakcija
Miodrag Lekić kazao je u emisiji „Link“ na RTCG da nema dilemu da je opozicija izabrala loš povod za blokadu Skupštine koji može da se vrati kao bumerang po nju.
„Ustavni sud se nije proslavio u epizodi koja traje i koja je vrlo ozbiljna, a to je da kada su se stekli uslovi za penziju i prestanak radnog odnosa jedne sutkinje, Ustavni sud je po Ustavu bio dužan da to predoči Skupštinskom odboru koji ima dalju proceduru“, kazao je Lekić.
To je, kao je primijetio, izostalo što znači da je već tada na neki način prekršen Ustav.
Miloš Lalatović: Neuspavljivi čudotvorac, Sveti Jovan Šangajski
„To je jedna vrlo neprijatna slika i Ustavni sud je dosta uzdrman svojim kredibilitetom. Zaobiđena je jedna radnja koju Ustav predviđa, a to je da obavijeste skupštinski Odbor jednu nespornu stvar. Dakle, u Ustavnom sudu su glasali, i većina je bila da ne obavijeste skupštinski Odbor. To je bio provincijski trik koji je uzdrmao ugled Ustavnog suda koji treba da je pravna esencija. Oni se definišu kao aristokracija u pravnom sistemu, i (nažalost) tamo se prave ti trikovi – da mi ne pošaljemo Skupštini pa onda ona neće moći dalje…“
S tim u vezi, Lekić smatra da kada se stvari blokiraju Skupština ima pravo da koriguje propust, te da se ne može ostati pri Šavniku koji danas imamo kao metaforu Crne Gore.
„U tom smislu opozicija je izabrala ovaj detalj (za blokadu) koji je razriješen nakon što je sutkinja (Đuranović) tražila naknadu nakon prestanka funkcije. Pravo da kažem kad vidim blokadu Skupštine od osoba koje su akteri stanbene korupcije, što je notirala i EU u jednom izvještaju o evropskom putu, dakle, ako se takvi sada pojave onda to djeluje i pomalo groteskno“, smatra Lekić.
Venecijanska komisija i inferiornost države. Kada je pak riječ o ideji da se blokada Skupštine riješi uključivanjem Venecijanske komisije, Lekić upozorava da je to prije svega znak smo mi smo u krizi identiteta države.
„Nisam siguran da stičemo ugled kao država ako svako malo tražimo mišljenja i postavljamo se u poziciju koja je inferiorna. Ako probleme ne možemo sami da rešavamo koji nisu tako zamršeni“, smatra Lekić.
„Čitam takođe da žele da se povodom slučaja na Cetinju obrate službi FBI, dakle da se američka obaveštajna služba uključi u slučaj na Cetinju, a imali smo i sličan predlog Abazovića koji je takođe tažio da FBI dođe povodom slučaja Duška Jovanovića. Dakle, to su te izjave koje treba da impresioniraju, traju dva dana i onda se ne realizuju“, kaže on.
Ako smo država, kako dodaje, i pretendujemo da stičemo međunarodni autoritet, onda možda treba kada smo u problemu da manje tražimo neke adrese da nam to riješe, jer valjda i imamo i mi sposobnosti da to rešavamo.
„Nije baš mali rizik da se ponašamo kao inferiorna država. Pored silnih institucija, ljudi i ogromne administracije, mi rešavamo naše probleme time što ćemo pitati nekoga što da radimo“, upozorava Lekić.
