Piše: Oliver Janković
Prvi dan druge sedmice na Vimbldonu, nekada se zvao „ludi ponedjeljak“ jer su se tada (za razliku od prethodnih dana) svi mečevi jednog kola (osmine-finala) igrali u jednom danu, i to u obije konkurencije. Razlog zašto je to tako bila je „sveta“ i neradna nedjelja, poslije koje je valjalo „oposliti“ sve u jednom danu. Tog običaja više nema. Odnedavno se mečevi osmine-finala igraju i nedjeljom (dan ranije), pa drugi vimbldonski ponedjeljak može biti „lud“ samo ako se u vezi toga pobrinu takmičari.
Ove 2025. godine teniseri su se zbilja potrudili da tako bude. Prvo je to uradio lovac na istorijski 25. Gren slem. Novak Đoković je izašao na megdan izuzetno opasnom Aleksu de Minoru, momku iz Australije koji samo napreduje i skida skalpove velikim imenima. Da je to tako vidjelo se u prvom setu gdje je protivnik Srbinu dozvolio samo jedan gem! Uslijedila je Đokovićeva maratonska potjera za izjednačenjem koja je pokazala bezbroj mana i nemoći našeg šampiona.
Ako tokom prvog seta nije postojao na terenu, Novak je tokom naredna tri seta na momente izgledao nemoćno, bezidejno i umorno. U vazduhu su visili novi brejkovi protivnika, a „već viđeni“ dobijeni poeni Đokovića nestvarno su se gubili na mreži ili u tzv. neiznuđenim situacijama sa osnovne linije. Pa ipak, nekim čudom, nekom upornošću i iskustvom, Srbin je uspio da uvuče protivnika u centrifugu opšte nesigurnosti, loših servisa i „prljavih“ udaraca. Sve je ličilo na ropac dvojice davljenika koji se bore za vazduh, a od kojih ni jedan ne odaje utisak da će preživjeti.
Kako i zašto je Novak dobio naredna tri seta identičnim rezultatom 6:4, 6:4, 6:4 ? To meni nije jasno. De Minor je djelovao brži, izdržljiviji i precizniji, a završio je umorniji, nesigurniji i nestrpljiviji od svog 12 godina starijeg protivnika.
Elem, Novak je pobjedio na neki „trik“. Neki faktor X koji ga je baš večeras promovisao kao šampiona. Drugim riječima, ne znam nikog drugog ko bi ovako uporno i istrajno skrckao elan kod Australijanca, i poslao ga kući. Novak to jeste učinio, i ako mu ovo nije oduzelo svu životnu snagu (a svi znamo da nije) onda ga je prolazak kroz ovaj mulj obostrane loše igre i nervoze, prolazak i dolazak do pobjede, sigurno učinio jačim i popeo ga na veći nivo. Onaj koji će mu biti potreban za samu završnicu. Dobiti ovako maratonski meč, pri sopstvenoj blijedoj partiji, i to dobiti jednog od najnezgodnijih protivnika na turniru, pa to je ono nešto „više od drugih“.
A da ovaj ponedjeljak baš bude „lud“ pobrinuo se drugi Balkanac, Bugarin Grigor Dimitrov, koji je svjetskog broj 1. igrača Janika Sinera, dosadašnju nemilosrdnu mašinu prema protivnicima, raščerupao u dva seta 6:3, 7:5. Pri vođstvu od 2 : 0 u setovima i as servisom kojim je izjednačio na 2:2 u gemovima, Dimitrov je dobio nepodnošljiv bol u ramenu i grudima, zbog koga je morao da preda meč. Meč koji je imao bukvalno dobijen (2:0 u setovima, 13:8 u gemovima, 2:1 u brejkovima). Činilo se da je jedan od najopasnijih Đokovićevih protivnika J. Siner na sigurnom putu za ispadanje. Ali imao je preveliku sreću i ostao. Sa kakvom energijom će Italijan nastaviti dalje poslije ovog „poklona“ sa neba – vidjećemo.
