Piše: Milija Todorović
Ne zbilja, nije pominjao traktore, ni želju da se neko preseli iz CG u neku drugu državu, ali jeste onako eufemistički konstatovao da oni „koji nijesu u stanju da sebe nazovu Crnogorcima, a građani su Crne Gore“…. uh, ah, eh… „vjerovatno zaslužuju da žive neđe drugo“! To je izgovorio Nikola Radunović, fini, kulturni momak, nježnog glasa, uglađenih manira i doktor nauka na Bečkom univerzitetu. Povodom? Pa povodom proslave 20. godina crnogorske samostalnosti. Eto do čega je dovela politika Mila Đukanovića i bjesomučna anti-srpska kampanja na kojoj se temeljio referendumski narativ i post-referendumsko pospremanje Crne Gore!
Da jedan, apsolutno pristojni i primjerni građanin izvali jednu ovakvu fašisoidnu rečenicu. I da istovremeno kaže da „osjeća pomak“ u sazrijevanju misli. U njegovom slučaju, ovo je drastičan nazadak. Ne znam šta g. Radunović izučava na Bečkom univerzitetu, ali ova misao o tome šta su „zaslužili“ njegovi politički neistomišljenici je bukvarski primjer netrpeljivosti i šizofrenije. Zašto šizofrenije? Pa zato što g. „doktor nauka“, kada je čuo šta je izgovorio kreće u pojašnjenja kako pod terminom „Crnogorac“ on misli na ljude „svih vjera i nacija“! Pa, dragi naš Nikola, ako ti to tako shvataš, zašto bi se onda bilo ko selio iz CG? Jer, kako sam kažeš, biti „Crnogorac“ ne znači biti poseban etnički ni vjerski u odnosu na Srbe, Albance, Hrvate. I što bi onda, ti dobri ljudi, sebe uopšte nazivali drugačije nego onako kako se već vjekovima zovu?
U istoj izjavi, Radunović tvrdi da su „Crnogorci samosvojan narod“, te da su razvoju njihove samosvjesti doprinijeli „stručnjaci“ sa FCJK! I na kraju ushićeno, praznično uzvikuje „budimo Crnogorci“! E pa ovdje imamo zbrku definicija šta je to „biti Crnogorac“ u glavi slavnog pjevača. U oba slučaja (Crnogorci – to smo svi mi bez obzira na vjeru i naciju; Crnogorci – to je nezavisan narod, sa zasebnim jezikom, zasebnom crkvom) kojima u pomenutoj izjavi barata Radunović, poruka sa „zasluženom selidbom“ je užasna, nelogična i nedemokratska. I ako je ona pokazatelj „napretka“ u glavi ovog dobrog momka, biće da su glasači opcije „Ne“ prije 20. godina, gajili u duši opravdani strah za svoj položaj u slučaju pobjede suprotne opcije.
