A. S. Zeković pokušao da se probije do zgrade Vlade
Zbog domaćinskih poslova često ne stižem da se blagovremeno informišem o svim zgodama i nezgodama u crnogorskom političkom i javnom životu.
Ali nije su obaveze jedina prepreka. Veća je muka kada nasumice odaberem portal CDM. Da nije Ljubotinje Filipovića tu se ne bi imalo šta pročitati. Ipak, rekoh, da provjerim i druge rubrike kad sam već došao.
Vidim neki članak, fotka me privukla, neka grupa ljudi ispred nekog zida. Tu su kamere i kišobrani. Naslov veoma informativan:
Incident ispred Vlade: Policija spriječila Zekovića da priđe zgradi Vlade; Građani na kratko blokirali saobraćajnicu
Međutim, sama obrade teme ostala mi je zanimljiva na nivou razmišljanja kako ne valja uraditi medijski prilog. Šta tu ima, tj. ne štima?
Veli reporter da se skupila grupa građana da se buni protiv potpisivanja Temeljnog ugovora. Potom se daje neki šturi opis njihovog djelovanja: pokušali da probiju ogradu, onda zapjevali himnu, te upalili sirene za uzbunu.
Valjda je i reporter ukapirao da sve to djeluje dosadno, te se postarao da unese malo drame u izvještavanje. Na samom kraju kaže:
„Građanski aktivista Aleksandar Saša Zeković pokušao je da se probije do zgrade Vlade ali ga je policija spriječila.”
Čudo živo koliko stereotipije u tom okupljanju. Od devedesetih godina samo i čitamo, kako se neki kolos, buntovnik, revolucionar, izdvaja iz mase i juriša, kao nekada junaci u bojevima, na zgradu Vlade. On sam protiv Zgrade.
Da se makar sudario sa Zgradom, da je uletio u nju, skoro sam siguran da bi sjeo na pod, možda pošao do toaleta, možda uletio u neku kancelariju i počeo da izbacuje namještaj na ulicu, možda bi podmetnuo požar…
Ko zna, obično se tako završava svaki upad u zgradu Vlade, ovdje i svugdje. Ali sve to nije od značaja. Meni je prvenstveno ostao nejasan novinarski pristup. Upravo, evidentno se Zeković nastoji inaugurisati u nekog velikog heroja, super heroja. Zato ga medijski kreator izdvaja iz mase, markirajući njegov samotni let ka zgradi Vlade. Ali tu je kraj situacije i inspiracije! Njega (super Zeka) policija zaustavlja, i to je zapravo sve.
Mogao je, maštam, kao u svoje vrijeme Milan Knežević, da drmne ramenom nekog policajca, pogotovo što njega ne bi niko ni osudio zbog toga. Bar bi karakter pokazao. That is all
Milovan Urvan
