Crnoj Gori sleduje popis stanovništva. Odlagan je dvije godine. Sada se ne može izbjeći. Kada do popisa dođe, bilo to sledećeg mjeseca ili početkom sledeće godine, kako stvari sada stoje, izvjesno je da će se popis stanovništva odvijati u sjenci parole:
„Na popis u boj, na popis u boj, za narod svoj“
Neobično je da takav poklič opstaje dugo vremena snažno prisutan u društvu koje samo sebe definiše građanskim i multikulturalnim. Neki političari pitanje popisa doživljavaju kao golu statistiku. Drugi političari o popisu pišu kao o opasnoj asimilaciji koja je na djelu ne zna se na koji način. Treći političari popis tumače teorijama po kojima, u situaciji napetoj od neznano čega, društvo još nije sazrelo za popis. Ovi treći političari (DPS) vrlo su konkretni. Prekjuče su zvanično zatražili da se Crnoj Gori omogući prolongiranje popisa za dodatnih šest mjeseci u kojima bi njeno stanovništvo, po njihovom sudu, sazrelo za izjašnjavanje.
Zbog svih kojima se političari povodom popisa ovih dana dramatičnim tonom obraćaju zapitajmo se što uistinu znači popis stanovništva? U najkraćem odgovor bi bio – popis stanovništva je zakonom uređeno prikupljanje statističkih podataka o stanovništvu države.
Zakon o popisu stanovništva je jasan. U popisu stanovništva ne mogu se pomiješati babe i žabe. Tačno se zna što se popisuje. Tamo ne važi ona stara narodna “Čula žaba da se konji popisuju pa i ona digla nogu…” Ne. Ništa od toga. Pred popisivačima svi su jednaki. Na popisnom listu nema privilegovanih. Metaforički rečeno ravnopravne su i žabe i konji, i puzači i plivači i letači i preletači i skakači i kasači i galoperi u bilo kakvoj zajednici se nalazili i iz bilo kog roda dolazili. Ravnopravi su i pripadnici teritorijalno nam najudaljenijih naroda poput Eskima, Aboridžina, Papuanaca čije je prisustvo zabilježeno na popisu održanom u Crnoj Gori prije 12 godina. Ravnopravni su sa narodima koji na ovim prostorima vjekovima žive. U tih par redova popisnog lista ravnopravni su i anonimusi i oni koji ćute i oni koji se javno i glasno deklarišu. Ravnopravni su i patriote i izdajnici, i kukavice i vitezovi, i izmanipulisani i otriježnjeni, kakva god im imena političke stranke nadijevale.
Dok u medijima odliježu glasovi za popis i protiv popisa, htjeli to ili ne postajemo svjesni da se popisom otvara novo bojno polje sa na našu sreću bezazlenim oružjem grafitnoga tipa.
Kako će se sprovesti popis stanovništva u Crnoj Gori? Na pitanja popisivača samostalno će odgovarati lica starosti od 15 godina pa naviše. Za djecu mlađu od 15 godina podatke će davati jedan od roditelja, usvojitelj ili staratelj. Nacionalnoj, jezičkoj, vjerskoj zrelosti onih koji će se na popisu izjašnjavati možemo prići i na sledeći način. Kada čeljade napuni 18 godina postaje samostalno. Svoj je čovjek. Dobija identitetsku kartu koju mi nazivamo ličnom kartom. To je najvažniji oblik samostalnosti. Sa 18 godina godina bez ikakvih zabrana i griže savjesti čeljade može gledati sve filmove pa i one koji obiluju nasiljem i eksplicitnim seksualnim scenama, može dobiti vozačku dozvolu, može krivično odgovarati, može sklopiti brak bez saglasnosti roditelja, može promijeniti ime i pol, može uraditi još mnogo toga na sopstvenu odgovornost što je moglo uraditi ili javno ili tajno i nekoliko godina ranije, čak i sa 15 godina koje će na predstojećem popisu predstavljati donju granicu za samostalno izjašnjavanje.
Što mislite da li su čeljad stara između 15 godina i 110 godina, koliko je imao najstariji stanovnik države Crne Gore, sposobna odgovoriti ili otćutati na pitanja kojim jezikom govore, kojoj vjeri pripadaju, koje su nacionalnosti?
Što bi čeljad u ovom starosnom rasponu mogla novo naučiti ako bi se popis po želji DPS-a sproveo šest mjeseci kasnije? Da li bi bila potkupljena, zastrašena, ucijenjena, obmanuta… Od pojedinca koji je predmet popisa stanovništva, a koji se na gore postavljena pitanja može izjasniti ili neizjasniti mnogo interesantnija su nam javna oglašavanja visokih partijskih funkcionera o sprovođenju popisa stanovništva za koji dobro znaju da je državi neizbježan.
Žele li partije presjek materijalnog stanja Crne Gore?
Žele li partije presjek socijalno-zdrastvenog stanja Crne Gore?
Žele li partije presjek kulturno-prosvetno-obrazovnog stanja Crne Gore?
Na sva ova pitanja partija koja je bila na vlasti tri decenije odgovorila bi sa NE. Nju na popisu interesuju samo nacionalnost, vjera i jezik. Što je uzrok takvom stavu? Možda može pomoći jedna istorijska analogija koja se tiče ničim ograničene vladavine kralja Iroda koji se krajem stare ere uz pomoć svojih vojnika i doušnika žestoko borio protiv i najmanje promjene u svome carstvu. Sjetimo se izvještaja o najpoznatijem svjetskom popisu stanovništva koji datira iz doba kralja Iroda Velikog. “U to vreme iziđe zapovest od ćesara Avgusta, da se popiše sav narod u Carevini rimskoj. Shodno toj zapovesti trebaše svako da ide u svoj grad i tamo se upiše. Zato Josif Pravedni dođe s Presvetom Devom u Vitlejem, grad Davidov, jer oboje behu od carskog kolena Davidova. Pa kako se u taj maleni grad sleže mnogo naroda radi popisa, ne mogoše Josif i Marija naći konaka ni u jednoj kući, zbog čega se skloniše u jednu pećinu ovčarsku, gde pastiri ovce svoje zatvarahu…”
U toj, Vitlejemskoj pećini, dogodila se promjena značajna za čitav ljudski rod.
Koliko dugo Crna Gora namjerava prkositi uobičajenim društvenim konvencijama kakva je i popis stanovništva. Da li je Crna Gora voljna na miran način prihvatiti bilo kakve promjene u svom demografskom i narodnosnom biću, ili želi ostati sledbenik Irodovog duha i Irodovaca koji su spremni i najmanje promjene u etničkom, jezičkom, kulturnom tkivu Crne Gore u korijenu sasjeći. A popis, ne zaboravimo, između ostalog i te promjene jasno registruje. No ako su Crnoj Gori daleki religijski izvori koji spominju Davida, Hristosa, Muhameda možda joj je blisko nešto sasvim neideološko što potiče iz njene skorije naconalne istorije. Za razumijevanje popisa mogu li joj pomoći stihovi iz “Gorskog Vijenca” kojima Petar Prvi Petrović Njegoš popisuje narod Crne Gore:
“A ja što ću, ali sa kime ću?
Malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka među vihorove”
Ako se Crna Gora zasitila i istorije i poezije može se okrenuti vizuelnim doživljajima popisa i pitanjima koja se popisom postavljaju. Dovoljno je da se prisjeti slikara Pol Gogena koji je još prije 125 godina naslikao platno pod nazivom:
“Odakle dolazimo? Ko smo? Kuda idemo?“
Metaforu slikarskog platna koje se čuva u Muzeju lijepih umjetnosti u Bostonu suvišno je objašnjavati u ideji spoznavanja suštine ljudske zajednice.
Vrijedno je primijetiti da se popis u Crnoj Gori sprovodi između ostalog da bi se dali odgovori i na pitanja koja je Pol Gogen u svojoj slici postavio. Popis će nam pomoći da saznamo odakle dolazimo, ko smo i kuda idemo.
Ne strahujmo od pitanja koja postavlja istorija, religija, filozofija, kultura, umjetnost. Ne plašimo se i ne svađajmo se oko popisa. Pristupimo popisu bez straha i podozrivosti. Imajmo samopouzdanja. Vjerujmo u svoju zrelost i sposobnost da se na popisu stanovništva slobodno izjasnimo, ili da se slijedeći princip slobode o pitanjima nacionalnosti, vjeroispovijesti i jezika uopšte i ne izjasnimo.
Ranko Rajković
