Piše: Luka Radonjić
Odlukom da mu mediji u realnom vremenu prenose svaki korak u ovim obilascima sela i varoši, Vučić je dobio i efekte koje je želio, i koje nije. Ali mu je rizik bio neophodan jer njegovi mediji imaju limit što se publike tiče, i potreban mu je prodor na mreže. Zato najvažniji efekat koji su njegovi timovi željeli da postignu je da on lično bude u centru pažnje – i u medijima, i na mrežama, i ne samo na jednoj, nego i na drugoj strani medijskog spektra.
Ideja o Pokretu za narod i državu nije zaživjela, a marketinški je potpuno propala u sudaru s pojavom masovnog pokreta s druge, studentsko-narodne, strane. Kult SNS-a kao stranke i organizacije daleko je od nekadašnjeg, čemu je objektivno kumovao i sam Vučić ponavljanjem priče kako „bez njega ne mogu ništa”.
Luka Radonjić: Vučić, Crna Gora i manipulativni narativi za potrebe izbora u Srbiji
A i da nije, već duže vrijeme nema tu ništa novo. Komunikacija SNS-a je postala previše agresivna, botovska, više liče na borbenu formaciju pretorijanskog karaktera nego na organizaciju koja je ranije dominirala korporativnim političkim marketingom. Za to vrijeme, s druge strane, pojavili su se „plenumi” i „zborovi”. Uz sve napade i kritike, objektivne i neobjektivne, predstavljali su organizacionu novost i osvježenje za antirežimsku stranu. I dobili su pažnju građana i medijsku atraktivnost proizvodnjom velikog broja događaja: protesta, akcija, masovnih i manjih skupova, uz podršku stranaka koje su bezrezervno stale uz studentski pokret.
U takvoj situaciji u susret mogućim izborima, Vučić je, očekivano, sve karte stavio na potpuni personalni marketing, očekujući da izvede medijsku hipnozu: da se prati svaki njegov pokret, grimasa, mimika, uzdah. Pa da se to onda dijeli, kritikuje, analizira, i tako redom, dok se vrijeme za kampanju (kad god izbori da budu) nemilice troši, i sa idejom da aktivnosti njegovih konkurenata budu na margini medijske optike.
Da li to znači da je sve u prenosima namješteno? Nije sve. Nema tog master-mozga za kampanju koji može u prednost da pretvori raspravu sa babom oko para (dao sam – nisi dao), raspravu sa čičom oko mosta, i brojne kritike pa i optužbe koje su se u prenosu čule. Sem toga, kako je već primijećeno, čovjek nerijetko izgleda kao „gospodar gladi” ili kralj iz feudalnog doba od čije milosti i volje zavisi seoski put ili mostić, u sred 2026. godine.
Luka Radonjić: Srpska vojska nije bježala nego je ostvarila slavne pobjede
Jedna od građanki postavila mu je pitanje: „Čemu služe ministri i svi ostali, ako Vi želite ili morate sve da radite?”. I to je ključna tačka rizika, Ahilova peta ovakve AV kampanje. I ujedno šansa za antirežimski front predvođen studentskom listom, da na totalnu personalizaciju odgovori logikom zajednice. I logikom države. I da vrate u fokus sopstvene aktivnosti, a u kampanju na te teme, uključe medijski atraktivne ljude, koji imaju publiku, prodor i domet, ako misle da se suprotstave invaziji video-isječaka Vučićevih nastupa.
