Ima protesta i protesta, ali ovi što ih organizuje vlasnik DPS-a Milo Đukanović kuriozitet su po mnogo čemu.
Bogdan Fatić (Foto: Skupština Crne Gore)
To su protesti na koje se poziva i dovodi. Ne smiješ izostati.
Možete zamisliti kako je tužna pozicija poslanika Đukanovićeve partije koji moraju doći gdje god šef kaže, bez obzira na njihova uvjerenja, ako ih uopšte imaju.
Jedan primjer.
Poslanik ove partije iz Berana Bogdan Fatić, čiji su preci, kako nam govore odlično upućeni njegovi sugrađani Beranci, prodavali imetak da bi seoskoj crkvi ispod Komova poklonili zvono, danas dolazi pod zidine Cetinjskog manastira da uz ustaške povike psuje sveštenike te iste crkve za koju su njegovi Vasojevići, kada god je trebalo, davali glave.
Dobri moj i nasmijani Bogdane, ako te je Bog dao da činiš to što činiš, a nije, ovome te uči vlasnik partije i vaših života Đukanović, onda bi bio red da i krajem mjeseca digneš glas protiv ustoličenja novog episkopa budimljansko – nikšićkog Metodija, koje će se dogoditi u tvojim Beranama, u drevnim Đurđevim stupovima.
Ako je Cetinjski manastir vaš, odnosno milogorski, onda su i Đurđevi stupovi, jer su oni stariji 300 godina i po toj depeesesovskoj logici su još „crnogorskiji“, jer što je nešto starije to je „crnogorskije“ sve tamo do protozoe.
Bogdan Fatić sa partijskim kolegama na partiju (Foto: Fejsbuk)
Šalim se, moj atipični Vasojeviću, nemoj gore dizat’ glasa, e će te koprivom išarat podno bermuda da se češeš dok ti Milo utekne za Dubai.
Rekoše mi mnogo toga o tebi tvoji čestiti Beranci, nakon što „Vijesti“ objaviše da si juče sa Draginjom i Rankom bio na Cetinju.
Ali mi te žao pa neću u detalje. Dosta je tebi muke što kanonsku crkvu od njenih sveštenika i vjernog naroda moraš da „braniš“ sa talogom koji je tamo za 50 eura, sa polusvijetom koji suzi dok pjeva ustaške pjesme i kliče fašističke pokliče, sa inovjernicima i nevjernicima koji o Bogu znaju samo iz psovke… i ostalom svitom sa kojom se pristojan čovjek nerado susreće i na pazarištu.
Žalili su mi se tvoji partijski drugovi da su morali, mimo svoje volje, doći da tuguju na komemoraciji kada je umro Boro (Tamarin) Krivokapić.
Bila prazna sala CNP, pa su sazivali uglednike partije da dođu da se upotpuni žalovna atmosfera.
Nije lako vama.
Treba imati za to želudac.
