Piše: Atanas Stupar
Na čiju adresu treba upućivati kritike? Zna se. Na adresu vlasti i samo vlasti!
Kome dijeliti komplimente? I to je poznato. Konstruktivnoj opoziciji, kako sami sebe nazivaju, zatim poštenoj inteligenciji (izraz naslijeđen iz komunizma), nevladinim organizacijama (skorašnja tvorevina), društvenim aktivistima i na koncu svima kojima je Crna Gora na srcu iako je to pomalo kontradiktoran izraz s obzirom na probleme koje ljudskom srcu izazivaju razjarena i osvetoljubiva, ushićena i navijačka, frustrirana i melanholična.
Može li se odstupiti od ove šeme. Može i u realnosti i u mašti.
Već nekoliko nedjelja vozim se gradskim prevozom po Podgorici. Izvadio sam besplatnu penzionersku kartu. Autobusi su čisti i komforni. Dolaze na vrijeme. Kretanja im se mogu pratiti putem mobilnih telefona. S obzirom da ogromna većina putnika posjeduje te uređaje u svakom trenutku su im dostupne informacije o voznom redu i pozicijama autobusa. Znaju kako će rasporediti svoje dragocjeno vrijeme i koliko dugo čekati na prevoz. Nema nervoze. Putnici su izuzetno pristojni. Ulaze na vozačeva vrata poštujući red. Očitavaju kartice ili plaćaju autobuske karte. Zauzimaju mjesta. Mlađi putnici ustaju starijim osobama. Nema vike ni glasnih razgovora. Zamjerke se mogu uputiti nesavjesnim vozačima koji se parkiraju na autobuskim stajalištima i vandalima koji uništavaju klupe postavljene za korisnike gradskog saobraćaja. Možda bi stajalištima mogle imati slike ruta autobuskih linija sa starim Podgoričkim orijentirima. Moja stanica je Cvijetin brijeg.
Radujem se što u Podgorici odlično funkcioniše jedna od gradskih službi. Upućujem komplimente onima koji njome rukovode. Nevažno mi je iz koje partije dolaze. Smatram da su za uspjeh gradskog saobraćaja podjednako zaslužni i gradska vlast i građani. Ovaj recept se može proširiti i na druge oblasti javnog sektora.
Podsjetih se nekih svojih, da kažem maštarenja, na ovu i slične teme kada sam prije 35 godina vodio savjet za ekologiju koji je djelovao pri Vladi Crne Gore.
Bavili smo se ekologijom, ekološkom državom i u sklopu nje održivim djelatnostima koje zadovoljavaju potrebe stanovništva bez ugrožavanja budućih generacija. Između ostalog tu su bile energetske uštede, saobraćaj, vodosnabdijevanje, različite vrste infrastruktura. Više kao entuzijasta nego ekspert za užestručno područje kandidovao sam par veoma jednostavnih ideja.
Prva je bila da Podgorica dobije dvije tramvajske linije. Jedna bi išla od izvorišta Mareze do izvorišta Ribnice- vrela Ribničkih ili nešto kraće. Druga linija bi išla od Zlatice do Zete odnosno od gornjeg do donjeg toka rijeke Morače, ili nešto kraće. Linije bi povezale Podgoricu uzduž i poprijeko. Visinske razlike između početnih i krajnjih tačaka tramvajskih stajališta iznose manje od 50 metara što na tolike razdaljine predviđa zanemarljive uspone. Uzgredno krajnje tačke tramvajskih stajališta pripadaju izuzetno atraktivnim gradskim izletištima.
Zloupotreba službenog položaja, obijest ili politički progon
Podgorica je prije 35 godina imala dovoljnu gustinu naseljenosti i pogodne prostorno urbanističke i tehničke uslove za ta dva šinska koridora. S obzirom da je Podgorica u ondašnjoj Jugoslavija funkcionisala kao važno željezničko čvorište na relaciji kontinentalna Evropa – Jadransko more imala je i visokokvalifikovano osoblje za održavanje šinskih odnosno tramvajskih vozila. Tramvajski prevoz u Podgorici mogao je postati dio Željeznica Crne Gore čime bi se racionalizovali troškovi i povećala njegova efikasnost.
Uz tramvajske linije predlagao sam izgradnju biciklističkih i pješačkih staza ispod kojih bi se nalazili kanali (prokopi) za infrastrukturne vodove. Time bi važne gradske žile kucavice bile objedinjene i lakodostupne.
Tramvajski saobraćaj najmanje zagađuje životnu sredinu. Ima visoki kapacitet prevoza. Ekonomičan je. Ne doprinosi saobraćajnim gužvama. Idealan je za veće urbane sredine.
Ima u tramvajima nečeg romantičnog i nostalgičnog. Holivudski filmovi su proslavili retro tramvaje San Franciska. U djelu američkog dramskog pisca Tenesi Vilijamsa na metaforičnoj ravni spominju se Tramvaj zvani želja i Tramvaj zvani groblje. U Beogradu se takođe na metaforičan način spominje kružna linija tramvaja broj 2 poznata kao krug Dvojke. Ako Tenesi Vilijams sa svojim tramvajem odražava suštinu života onda bi za krug Dvojke mogli reći da odražava snobizam kojim se Starobeograđani pokušavaju odijeliti od ostalih stanovnika Srpske prestonice. U kontekstu tramvajskog saobraćaja pomenuću i Beogradski tramvaj broj 7 koji saobraća na liniji dugoj 14 kilometara, jednoj od najdužih tramvajskih linija na svijetu. Sedamdesetih godina prošlog vijeka bio sam jedan od studenata koji su u toplini tramvaja Sedmice spremali ispite u periodima malog broja putnika.
Tramvajski saobraćaj je najstarija karika masovnog prevoza. Pokazao se veoma efikasnim u gradovima poput Beča, Moskve, Milana, Pariza gdje štiti životnu sredinu i povećava komfor građana. Svi pomenuti gradovi iako imaju razvijen sistem metroa proširuju usluge prevoza i tramvajskim saobraćajem. Oko Pariza se i u ovom trenutku grade nove tramvajske linije.
Druga ideja za ekološku državu Crnu Goru odnosila se na korišćenje bogatih vodnih resursa koje u skorijoj budućnosti mogu ugroziti klimatske promjene. Predlagao sam da vodosnabdijevanje bude dio zakona o građevinarstvu. Po tom zakonu objekti za stanovanje uz postojeću vodovodnu mrežu dobili bi po jednu cijev malog profila kroz koju bi tekla isključivo pitka voda izuzetno visokog kvaliteta. Primjera radi tehnička voda koje ima u izobilju koristila bi se za zalivanje u poljoprivredi i razne potrebe od pranja ulica do ispiranja toaleta u domaćinstvima dok bi se pitka voda koristila za ličnu upotrebu i higijenu.
U tim maštarijama rukovodio sam se razmišljanjima o dva izuzetno važna resursa kojim Crna Gora raspolaže. Jedno su slatke, čiste, pitke vode kojih za sada ima u izobilju a troše se neracionalno između ostalog za ispiranje toaleta, pranje ulica i automobila, zalivanje parkova i bašti… Drugi resurs su hidropotencijali i elektroenergetske infrastrukture koje su u Crnoj Gori takođe razvijene s perspektivom daljeg napredovanja.
Zloupotreba službenog položaja, obijest ili politički progon
U ekspanzivnom razvoju uvijek je prisutna prijetnja i jednom i drugom resursu. Ima godina kada podbace kišne i sniježne padavine i smanje se vodni potencijali. Vodni resursi su ugroženi i zbog uvijek prisutnih opasnosti od konstantnih zagađenja i zbog iznenadnih gubitaka vode uzrokovanih kraškim terenima Crne Gore i potencijalnim zemljotresima. Zemljotres iz 1979. godine poremetio je podzemne vodne tokove i presušio mnoga izvorišta na jugu Crne Gore.
Dva vodovodna sistema u kojima bi se odvojila kvalitetna pijaća voda sa jednim vodomjerom (cijenom kubika) od tehničke vode sa drugim vodomjerom (cijenom kubika) doprinijeli bi boljem upravljanju vodnim bogatstvima jer bi recimo kubik pijaće vode bio deset puta skuplji od kubika tehničke vode. Ovime bi se racionalizovala i potrošnja vode i ekološki nadzor nad njom. Preduprijedila bi se i moguća trajna zagađenja velikih vodoizvorišta. U ono vrijeme razmišljalo se o Raduškom i Karučkom oku, o izvorištu Volač i Bazagurskoj matici. Izbor je pao na Bolje sestre. Bolje sestre bi trebale da imaju fabriku vode zbog jeftine proizvodnje i transporta.
Besplatan tramvajski prevoz smanjio bi potrošnju naftnih derivata koji su glavni zagađivači urbanih sredina i rasteretio grad saobraćajnih gužvi. Bicikli na biciklističkim stazama Podgorice pospješili bi zdravlje njenih građana. Katastar podzemne infrastrukture olakšao bi razvoj grada.
U doba osamdesetih godina svi državni službenici primali su dodatak za topli obrok i prevoz. U svojim sanjarenjima i opsjenama o ekologiji i čistoj životnoj sredini otišao sam predaleko. Predlagao sam da izgradnju biciklističkih staza širom Podgorice prati i odluka da se naknada za prevoz državnim službenicima na godišnjem nivou ne isplaćuje u novcu već dodjelom bicikla. Nijesam mario što bi Podgorica ličila na neki vojvođanski, srednjeevropski ili kineski grad.
Moja razmišljanja i predlozi ispostavili su se kao čista utopija. Neki su smatrali da se čak i zajebavam iako sam samo maštao.
Nadam se da maštarije jednog entuzijaste neće kod vas izazvati podsmijeh i šaljive komentare kao što su ih kod nadležnih izazvali prije 35 godina.
