Piše: Atanas Stupar
Predpraznični dani protiču u novim sporenjima kao da nam ih nije bilo dosta tokom godine. Razumljivo je da imamo oprečne stavove o kompleksnim pitanjima poput zagađenosti životne sredine u Pljevljima i u Zeti. Da li i u ocjeni jednog običnog ljudskog postupka moramo imati toliko trvenja i mimoilaženja. Što čini spornim razlog zbog koga se pod sumnjom našao uglednik jedne političke partije.
Kako protumačiti osnovu za pokretanje istrage?
Da li se u pomenutom slučaju radi o zloupotrebi službenog položaja, ljudskoj obijesti ili političkom progonu nevinog lica?
Uvod u predmetni događaj možemo opisati dramaturški prigodnom scenom…Poslije nje neka svako za svoju publiku razvije likove, radnju i dođe do odgovarajućeg epiloga.
Konobar donosi jelovnik. Gost ga lista. Konobar pokušava da preporuči nešto. Gost kaže: ,,Dosadili su nam vaši bifteci i šatobrijani, plodovi mora, suši, brancin u soli …Ili ćete vi mijenjati jelovnik ili ćemo mi mijenjati restoran“…
Mjesto radnje hotel „Splendid“. Posjetilac potpredsjednik vlade Crne Gore sa najužom porodicom. Pokrovitelj objeda budžet Crne Gore. Posjetilac je održao riječ. Promijenio je mjesto ručavanja. Sledeći račun na naplatu budžetu Crne Gore stiže iz rimskog restorana „Tartufi & Friends“ gdje gosti druguju sa jelima spremljenim od najskupljih pečurki. Plaćanja prohtjeva izbirljivog ministra novcem iz državnog budžeta Specijalno Državno Tužilaštvo je ocijenilo kao zloupotrebu službenog položaja. Građanin umjerenog političkog stava rekao bi da se tu radi o obijesti visokog političkog funkcionera. Opozicioni DPS je odluku Specijalnog tužioca o pokretanju istrage protiv uglednog člana svoje partije nazvao političkim progonom. O istoj stvari tri viđenja.
Najproblematičnije je viđenje poslanika DPS-a. Oni su pokretanje istrage protiv jednog od svojih najistaknutijih članova koji se sa užom porodicom i bliskim licima gostio na visokoj nozi o trošku države Crne Gore nazvali represijom i političkim progonom. Bivši potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja mr. Milutin Simović kome je određeno kratko tužilačko zadržavanje zbog zloupotrebe službenog položaja jednom prilikom je izjavio da se u Crnoj Gori ..”Za goste i za putnike namjernike oduvijek čuvala i iznosila najbolja hrana sa kojom se raspolagalo, čak i u vremenima kada je manjkavalo i za ukućane”. Milutin Simović je bio uvaženi gost i namjernik samom sebi. Zahvaljujući budžetu Crne Gore nije manjkavalo ni za njegove ukućane.
Preispitivanje skupih gošćenja vikendom, koje je potpredsjednik Vlade priređivao svojoj porodici o trošku države, u DPS-u je ocijenjeno kao bezuspješan pokušaj da se njihovoj partiji sroza ugled u narodu.
Visoki funkcioneri DPS-a smatraju da su im izborni rezultati davali blanko kartu za ćerdanje državnih para na luksuziranja, skupa putovanja, hedonizam. Crna Gora je tri pune decenije trpjela i podmirivala njihova rasipništva od avionskih putovanja, ekskluzivnih hotelskih smještaja, pazarenja svjetski poznatih modnih marki pa sve do naplaćivanja dnevnica za boravak jednog te istog lica u isto vrijeme na više mjesta. Svjedočila je Crna Gora kako se sa rastom moći i nedodirljivosti partijskim funkcionerima mijenja svijest. Persone izabrane sa lista DPS-a i koalicionih im partnera pripisivali su sebi patriotizam a onima koji bi kritikovali njihov životni stil izdajstvo države. Svako ko se usudio da im komentariše privilegije i povlastice našao bi se na udaru vlastodržačkog aparata.
Zahvaljujući SDT-u stigli smo do golih činjenica koje potvrđuju da su građani Crne Gore deklarisanom patrioti i bivšem potpredsjedniku Vlade Crne Gore bespogovorno plaćali njegova samočašćavanja. Pritvaranje ljubitelja besplatne luksuzne hrane i kapljice izazvalo je lavinu bijesa u njegovoj partiji. Paradoksalno je što bijes nije usmjeren prema ministrovom ponašanju već prema tužilaštvu koje je odlučilo da državni budžet zaštiti od ministrovog apetita. Možda bi se potpredsjedniku Vlade Crne Gore i ministru zaduženom za poljoprivredu i ruralni razvoj moglo progledati kroz prste da je na ručak o državnom trošku odveo nekog uglednog domaćina, zemljoradnika, povrtara, voćara, vinogradara, stočara, mljekara… Međutim kada vidite da je pomenuto lice uzimalo keš sa blagajne ministarstva kako bi državni novac trošilo na gošćenje sopstvene familije ne preostaje vam ništa izuzev dubokog prezira prema takvom činu i partiji koja takav čin opravdava.
Samo saznanje da su ljudi iz bezvodnih katunskih zabiti, iz jada, muke i sirotinje zahvaljujući partijskoj poziciji stekli navike izlazaka u hotele sa pet zvjezdica i prestižne restorane sa gastronomskim specijalitetima tjera vas da zatražite objašnjenje od strane psihologa.
Psihologija takva ponašanja naziva Hubrisovim sindromom. Hubris (oholost, obijest, neumjerenost..) označava promjene ličnosti izazvane moćima koje im donosi visoka pozicija na vlasti. Dugotrajna vladavina jedne partije omogućila je njenim funkcionerima ne samo moć i nekontrolisane privilegije već i imunitete pred zakonom.
SDT je prekinuo tu praksu. Za sada se dio javnosti, advokati i partijski drugovi bivšeg ministra iščuđavaju njegovom hapšenju ne shvatajući da se u ovom slučaju ne radi o tričavih 5000 eura već o nečemu mnogo dubljem i društveno štetnijem od novčanog iznosa. Teško je reći u kome se stadijumu razvoja nalazi crnogorsko društvo i koliko će mu biti potrebno da prihvati zakon, pravo, pravdu, odgovornost kao civilizacijske tekovine.
