Piše: Mirko Starčević
General Simović pripada jednom vremenu, velikom po značaju u našoj istoriji i našem trajanju u kojem je ostavio i ostavlja svoj osobeni trag.
Mnogo je starešina među kojima je na desnom krilu te naše vojske general Simović koji su pokazali izuzetan vojnički talenat, znanje, smelost, inicijativu, hrabrost.
Bio sam jedan od urednika iz oblasti ,,Vojska“ u enciklopediji ,,Znamenite ličnosti Niša“ u kojoj je, pored mnogih naših nezaboravnih vojskovođa, zastupljen i general – potpukovnik Milosav Simović.
Reći ću najosnovnije o tom neponovljivom čoveku, oficiru i generalu.
Živeo je u selu Potkomlje (kod Leška) i Leposaviću.Tu je završio osnovnu školu. Potomak je pradede Profila Solunca, nosioca Albanske spomenice i Medalje za hrabrost Miloš Obilić koji je prilikom povlačenja Srpske vojske nosio nosiljku u kojoj je bio bolešću i godinama pritisnut vojvoda Radomir Putnik i dede Sretena koji je kao vojnik zarobljen u Aprilskom ratu 1941.godine i odveden u nemački logor kod Salcburga u Austriji. Oni su bili njegov ponos.
Još kao dečak opijao se sokovima rodoljublja koji su bili glavni sadržaj njegove sjajne ličnosti. Svoju generaciju je doživljavao kao onu koja u istoriji našeg naroda ima istorijsku misiju u očuvanju slobode, Otadžbine, rodoljublja i Ustava. Cenio je, voleo i poštovao ličnosti poverenih mu ljudi. Služio se ličnim primerom što mu je nesumnjivo pomoglo pri komandovanju vodom, četom, bataljonom, dvema brigadama, Kopnenom vojskom (KoV) jer samo takvi razumeju dušu vojnika, pravilno razumeju njihova mišljenja, želje, sklonosti, nade, veru – veru u čoveka, vojnika i starešine. Svojim principijelnim stavom i poštovanjem dodeljenih mu ličnosti na svakoj stazi kojom je koračao uspostavljao je mostove međusobnog poverenja. Tako je radio od prvih poručničkih dana do jedne od najvažnijih u Vojsci Srbije, komandanta KoV. A do tih dužnosti peo se izuzetno uspešnim školovanjem. Sa odličnim uspehom završio je Srednju vojnu školu KoV, Vojnu akademiju (VA) KoV –Komandno – štabno usavršavanje, General-štabno usavršavanje i visoke studije bezbednosti i odbrane u Beogradu. General-štabno usavršavanje je završio sa čistom desetkom.
Nebojša Ozimić: General- potpukovnik Milosav Simović – progon
Svoju blistavu starešinsku karijeru je započeo 1988. godine u Niškom garnizonu, a nastavljena u Pirotu, Bujanovcu, Vranju, Nišu. Ima veliko iskustvo u komandovanju u miru i u oružanim sukobima.
Bio je ranjen, a posle sedam operacija vratio se svojoj trupi, koju je najviše voleo.
U vreme agresije NATO pakta na našu zemlju, kao major bio je pretpostavljeni starešina petorici pukovnika što do tada nije zabeleženo u istoriji postojanja Srpske vojske, a verovatno veoma retko u svetskim razmerama.
Do sve većih uspeha na polju vojničkog rada general Simović je došao zahvaljujući isključivo svojim kvalitetima i sposobnostima, među kojima su najvažnije: intelektualna i telesna izdržljivost, sposobnost da pažnju dugo usredsredi na pitanja ili predmet koji ga interesuje. Ništa nije radio polovično niti je to dozvoljavao potčinjenima.
Svoje, bogate radom, ispunjene dane, upotpunio je pisanim vojno naučnim publikacijama. Autor je tri stručne knjige (monografije) i recenzent dva udžbenika za VA. Po njegovoj ideji realizovana je izrada monografija svih jedinica i ustanova KoV Srbije. Pronašao je i sistematizovao istorijate garnizona Vranje (od 1878.do 2018.) i komandanata KoV i drugih operativno – strategijskih grupacija u garnizonu Niš (od 1877.do 2015.). Fotografije tih ličnosti sa vrlo kratkim podacima o njima bile su do skoro izložene u mermernom holu Doma Vojske Srbije (VS). Posetioci te naše ustanove su sa divljenjem zastajali pred njima. Na mestima skinutih fotografija sada zjape goli zidovi. Kome li su te fotografije smetale? I zašto ?
Može li se bilo čime pravdati takav nekorektan postupak prema doskorašnjem komandantu KoV jer je on bio idejni tvorac te, ali i još bogatijih po sadržaju postavki u komandi KoV.
Imao sam čast i zadovoljstvo da se družim sa tim neobičnim, velikim čovekom. To druženje je vremenom preraslo u čvrsto prijateljstvo. Često smo se sastajali, ćaskali i razmenjivali mišljenja po mnogim pitanjima. Od njega sam naučio mnogo. Oduševljavale su me njegove ideje, gigantska volja da dođe do cilja. Nikada nisam čuo da je sebe stavljao u prvi plan. Naprotiv. Uvek je na prvom mestu isticao svoje saradnike. Od njegovih saradnika sam čuo da je na počinak išao oko dva sata po ponoći i, da se, kada mu je neka ideja došla u pohode, dizao se, zapisivao je, a ujutru je sa svojim saradnicima prilazio realizovanju i te ideje. I tako, iz noći u noć, iz dana u dan.
Bio sam prisutan kada je majka poginulog vojnika iz Severne Makedonije stala pred fotografijom i utisnutim imenom i prezimenom svoga sina. Klekla je i zaplakala zahvaljujući se njenom domaćinu, generalu Simoviću, što njen sin nije zaboravljen. To je jedan od mnogo stotina primera koji govore o generalu Simoviću, i o tom nesvakidašnjem muzeju.
Voleo je građane Srbije, iskreno, topao, ljudski, a oni su to znali da prepoznaju. Evo primera.
Prvi je u Vojsci organizovao akciju ,,Lekar na selu“ i ,,Otvoreni dan“ sa rekordom u Srbiji od preko 7.000 posetilaca u jednom danu.
U Vranju je, po njegovoj ideji, formiran Odbor koji je podigao spomenik za sve poginule vranjance u ratovima i oružanim sukobima od 1991. – 2001.
General Simović je poput vrsnog estetičara nosilac ideje i neposredno kontrolisao radove prilikom izrade Spomen sobe u garnizonu Vranje. U Sobi su ugravirana imena i prezimena Vranjanaca, vojnika, policajaca i civila poginulih u svim ratovima, od Srpsko – Turskog do NATO agresije i kopnene zone bezbednosti (KZB).Poput Vranjskog garnizona i ostali garnizoni KoV su pristupili izradi takvih Spomen soba.
Sprečio je da ruina od Doma VS u Vranju bude urušena sama od sebe. Sada je to najlepša gradska kuća u Vranju koju, kao i Niški Dom VS krase dva vojnika u šajkačama i opancima.
General Simović iz mnoštva sjajnih ideja organizovao je uređenje dve kulturno – istorijske značajne zgrade u Nišu: komande KoV i Dom VS. Interijer velike i male sale, izložbenog i ulaznog hola Doma VS u Nišu osmislio je general Simović.
U Spomen sobi KoV (Muzej) pored imena i fotografija poginulih junaka sa Košara i Paštrika, nalaze se i imena i prezimena svih stradalih vojnika, policajaca i civila Nišlija u svim oslobodilačkim ratovima.
Za mir na teritoriji Pčinjskog okruga naročito u KZB, Albanci i Srbi i danas se zahvaljuju generalu Simoviću.
Osnivač je i predsednik fudbalskog i košarkaškog kluba koji čuvaju uspomenu na poginule pripadnike jedinica u dotičnom garnizonu.
Pokretač je mnogih humanitarnih akcija. Dobijene novčane nagrade ustupao je srpskim, albanskim, bugarskim i romskim porodicama, a mesečnu platu je dao za obnovu izgorelog pozorišta u Vranju. Novac od Niškog gradskog priznanja, 11.januar, podelio je najsiromašnijim porodicama u Nišu. U granicama svojih mogućnosti pomagao je porodicama poginulih pripadnika VS u odbrani od agresije NATO pakta na našu zemlju.
Aleksandar Živković: General Simović – Drajfus iz nušićevskog sokaka
Građanima Vranja, Niša i okoline približio je VS kroz taktičko – tehničke (TT) zborove i vežbe organizovanih u više od 7 radnih tačaka kojim prilikama su građani mogli da se uvere u sposobnost i obučenost pripadnika VS.
Organizator je čuvenih, vrlo sadržajnih, na patriotskom miljeu orijentisanih svečanih akademija u Vranju i Nišu povodom Dana KoV. Uporan je sledbenik negovanja slobodarskih tradicija naše slavne Vojske.
Sredinom ili pred Novu godinu (najčešće pred Dan Vojske Srbije), okupljao je vojne penzionere i članove društava (udruženja) koji baštine slobodarske tradicije Srbije. Sa svakim posetiocem se rukovao, zagrlio i svima čestitao predstojeće praznike, što je kod ne malog broja odazvanih izazivalo suze i radost zato što se najzad pojavio Čovek koji ih nije zaboravio i vratio im ponos i osmeh na lice. Pre svake Nove godine i Božićnih praznika na adrese 3.000 – 4.000 vojnih penzionera stizale su čestitke upućene od našeg komandanta, kako su ga iz ljubavi i poštovanja nazivali i doživljavali vojni penzioneri.
Posle skoro sedam decenija obnovio je divnu tradiciju oficirskog bala i osnovao plesne grupe u Nišu, Vranju, a zatim i u drugim garnizonima KoV.
Na vojnoj paradi Korak pobednika 2014. bio je komandant ešalona pešadije. Bio je odgovoran i za pripremu i izvođenje parade VS i MUP –a Republike Srbije pod nazivom Odbrana slobode koja je održana u Nišu 10.5.2019.godine pred najvišim državnim i vojnim rukovodiocima i više hiljada građana Niša i okoline.
Bio je određen za planiranje i izvođenje združene taktičke vežbe sa bojnim gađanjem pod nazivom Vek pobednika 1918-2018. kojom je na prigodan način obeležena stota godišnjica od pobede Srbije u I svetskom ratu.
Jedan je od retkih ličnosti u VS čija biografija se nalazi u prvom izdanju knjige uspešnih ljudi iz Srbije. Izdavač je bio Oxford book.
Za postignute rezultate pet puta je vanredno unapređen u viši čin. Sa 34 godine postao je najmlađi pukovnik VJ, a sa 41 najmlađi general VS, dobitnik je : 4 ordena i 7 medalja visokog ranga i 2 medalje dodeljene mu od Ruske Federacije i Belorusije; pištolja dobijenog od načelnika Generalštaba kao najbolji komandant bataljona; sablje dobijenu od predsednika države kao najbolji slušalac tokom školovanja; Ministarstvo odbrane Francuske u saradnji sa Ministarstvom odbrane Srbije proglasilo ga je za ,,Ličnost budućnosti u oblasti odbrane“. Dobitnik je najvećih gradskih priznanja Niša i Vranja i većeg broja opština sa juga Srbije, Počasni je građanin više opština i gradova, a novine vranjske su ga nekoliko puta proglašavale ličnošću godine. To su bili izrazi njihovog poštovanja i dokaz njegove velike popularnosti.
Radoman Irić: Kako je penzionisan general koji je zadužio jug Srbije
Kada čitalac pročita telegramski sročenu biografiju general – potpukovnika Milosava Simovića, ostaće ponosan što je živeo u njegovo vreme. U svesti čitaoca sigurno će ostati njegova sjajna , ljudska i starešinska ličnost, koji iznad svega voli Otadžbinu Srbiju, rodoljublje i poštuje Ustav zemlje. Do obožavanja voli svoju divnu porodicu koja je zbog njegove posvećenosti profesiji bila uskraćena za neizmernu ljubav koju je on gajio prema njima. Oni su njegov najlepši i najdraži ukras, a on njihov.
I sada se pitam : zašto je taj neponovljivi Čovek sa kojim bi se svaka država i vojska ponosila, omalovažen, diskreditovan i ponižen. Kuda ideš majko Srbijo !
Izvor: Nebojsaozmic.com
