Pošto se radi o pozorištu, njihov poglavar je, kako i treba, jedini pravi i školovani glumac među njima. Njemu se ne može desiti da pobrka tekst niti da pomiješa praznike. Naravno on ne može da obavi molitvu niti da daje crkveni blagoslov. Ali to tamo svakako i nije Crkva, pa onda to i nije neki problem
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Ozbiljni ljudi odavno znaju da grupacija zvana CPC ije ništa više od putujućeg pozorišta prosječnih glumaca. Niti tu ima popa niti vjernika koji znaju za crkveni red i crkvenu nauku.
Ovaj Božić ih je potpuno de-maskirao i prikazao u pravom svijetlu. Dok su se dva raspopa Miraš i Bojan (predstavljeni svijetu pod umetničkim imenima Mihailo i Boris) čerupali oko mikrofona i bine, pravim šefom cijelog igrokaza pokazao se glumac Zoran Vujović koji je sve vrijeme slao duhovne poruke, upućivao savjete i opomene i zbilja đelovao kao jedini pravi autoritet u zbunjenoj i posvađanoj masi.
Tako je cijela ova priča dobila pravi oblik i pravog poglavara. Pošto se radi o pozorištu, njihov poglavar je, kako i treba, jedini pravi i školovani glumac među njima. Njemu se ne može desiti da pobrka tekst niti da pomiješa praznike. Naravno on ne može da obavi molitvu niti da daje crkveni blagoslov. Ali to tamo svakako i nije Crkva, pa onda to i nije neki problem.
Do čitanja u narednom broju.
