Minister unutrašnjih poslova Filip Adžić je javnosti dao nevjerovatnu izjavu, kako „misli da se unutar laptopa nalaze dokazi o poslovanju Spajića i Do Kvona“!?
Naravno, radi se o laptopu koji je između nekoliko laptopova i telefona zaplijenjen južnokorejskom spekulantu?
Zbilja, šta znači to „misliti“!?
Reklo bi se da u ovom slučaju Adžićevo „misliti“ znači: „jako željeti“, „nadati se“, „žuditi“ da će tamo zaista biti dokazi, kojih očito nema dok se ne „otvori laptop“?
A dotični spekulant je uhapšen dalekog 23. marta ove godine na aerodromu u Podgorici, što znači da mu za dva i po mjeseca niko nije „otvarao“ te famozne laptopove. Zašto?
Otvaraće ih ovih dana, kažu!?
Podgorički Osnovni sud je 2. juna prihvatio jemstvo Do Kvona od 400.000 evra, da se brani sa slobode, uz zabranu napuštanja stana.
Jemstvo 400.000 evra za bjelosvjetsku pronevjeru tešku preko 40 milijardi dolara? Kako to?
A gdje su za svo to vrijeme bili sada važni laptopovi: kod Do Kvona ili su ipak bili zaplijenjeni?
Umjesto da su se u martu „otvorili“ Do Kvonovi laptopovi i utvrdilo činjenično stanje, odjednom je dotični lik pred finiš izborne kampanje odlučio da napiše pismo (?!) koje je uputio premijeru Abazoviću, ministru pravde Kovaču i glavnom specijalnom tužiocu Novoviću?!
I odmah se postavlja pitanje: šta je motivisalo Kvona da napiše pismo i odakle mu izbor baš ovih adresa kao i tajminga i teme!?
Što sam nije „otvorio“ laptop i pokazao „dokaze“ umjesto pisma?
Premijer Abazović je „poslije upoznavanja s pismom“ ustvrdio da nije dobro ako je Spajić imao kontakte sa Do Kvonom!? Nije valjda?
Reklo bi se da nije dobro što je Do Kvon pušten na slobodu za ništavnu kauciju uz uslov da ne napušta stan, što znači da su laptopovi uvijek bili na izvolte policiji?
Što laptopovi nisu otvoreni odmah poslije hapšenja u martu? Što ih Do Kvon sam nije otvorio umjesto pisanja pisma?
Kako može biti da ministar Adžić sada kaže kako „misli da se unutar laptopa nalaze dokazi“! Misli!? Nada se!? Žudi!?
Time je ministar Adžić otvoreno priznao da pismo Do Kvona nije dokaz već verzija.
Neprovjerena varijanta, nedovoljna za sud ali itekako poželjna za nesuvislu političku eksploataciju.
Tačnije, za očiti politički kriminal koji se želi gurati još par dana do izborne šutnje, a može i dalje, na dan izbora jer su to „državni poslovi“?
Jedno je sigurno, namjera ove trapave i providne propagandne akcije vrha GP URA i DF -a nije u domenu traženja istine i zaštite državnog interesa.
Izgleda da se radi o bizarnoj spekulaciji kojoj je namjera provociranje neregularnosti izbora.
Očajničko manevrisanje s ciljem spašavanja „političke čapre“ zbog paničnog straha od ubrzanog pada rejtinga političkih struktura koje učestvuju u ovoj predstavi koja ima nijanse farse.
Šanse da im ovakva politička „brljanja“ donesu išta dobro su apsolutno nikakve jer je sve što rade u zoni antilogike.
Ova tužna avantura, zaprosto, ne može proći. Pati od besmisla i očitog nedostatka razuma.
Izvor: Vojin Grubač/Fejsbuk