Piše: Filip Dragović
Moja javna pitalica urednicima medija, od RTCG, preko DAN-a, pa potom Vijesti, glasi: zašto neformalnu grupu građana „Kamo sjutra“ zovete studentima? Da li je dovoljno to što su oni sami sebe nazvali tako, ili bi bio elementarni red da se činjenično utvrdi kom esnafu pomenuta grupa pripada? Mislim, njima samima, iz nekog razloga, nije dovoljno da se zovu „građanima“ već insistiraju na tome da su „studenti“. Možemo nagađati zašto je to tamo među njima i kod njih, ali ovdje se pitam: zašto uredništva medija, bez provjere, i po nekom automatizmu, ljude iz „Kamo sjutra“ zovu studentima?
Jer:
1. Od njihovog djelovanja se kulturno ali jasno ogradilo formalno tijelo unutar Univerziteta CG, a koje se zove Studentski parlament.
2. Njih nema (pojavno i vizuelno) dovoljno da bi predstavljali ni jednu univerzitetsku jedinicu crnogorskog akademskog sistema, a ne zajednicu svih, ili većine studenata.
3. Ono što se nominalno prikazuje u javnosti, mislim na spiskove podrške građana i političkih partija, daleko je od zbirne imenice „studenti“ a mnogo je bliže drugim zbirnim imenicama: političari i politikanti.
4. Jasan je i razumljiv trud pripadnika i simpatizera „Kamo sjutra“ da liče na studentske proteste u Srbiji, ali je još očiglednije koliko se sve razlikuje od zbivanja u Srbiji:
– masovnost je frapantno različita, čak i u odnosu na procentualno učešće protestanata u odnosu na broj stanovnika jedne i druge države.
– masovnost protesta u Srbiji raste a u Podgorici i na Cetinju opada.
– povodi su neuporedivi (rušenje objekta iza čije gradnje stoji sistem, divljanje pojedinca kome je pomračen um).
– „potkivanje žabe“ u Podgorici kroz odbijanje „Kamo sjutra“ da razgovaraju sa premijerom CG, po ugledu na odbijanje studenata u Srbiji da pregovaraju sa Vučićem koji nema ingerencije u slučaju nadstrešnice. Iako ovdje tražiš ostavke ministara u kabinetu premijera koji te zove na razgovor, a tamo se traži odgovornost institucija od kojih ni jedna nije – predsjednik države.
5. Pokret u Srbiji nema javno prepoznatljive lidere, dok se u prvim redovima skupova „Kamo sjutra“ (mada je teško uočiti tamo neki drugi ili treći red, u nedostatku masovnosti) nameću dobro poznata lica, koja sa studiranjem nemaju baš puno toga zajedničkog.
Zašto ih dakle, zovete studentima? I zašto niko ne javlja podatak koji podrazumijeva svaki novinarski izvještaj, a to je: koliko ima okupljenih na protestu? Ponižavanje inteligencije ovdašnjih korisnika medija predstavlja javljanje šta hoće a šta neće „Kamo sjutra“ a da nam se pri tom ne kaže koliko te „omladine“ i tih „studenata“ zapravo ima?
