Piše: Fil Miler
Prije dvadeset i pet NATO je bombardovao glavni aerodrom u Crnoj Gori. Do napada je došlo u sklopu vazdušnih napada na jugoslovenske snage na Kosovu, gdje su Bil Klinton i Toni Bler vodili „humanitarnu intervenciju“ navodno da bi spasili etničke Albance od srpskog vođe Slobodana Miloševića. Ipak, šezdeset jednogodišnja žena, Paska Juncaj, bila je ubijena u napadima na glavni grad Crne Gore Podgoricu, koji su trajali dvadeset četiri sata. „Šrapnel je pogodio u glavu dok je sa svojim sinom bila na putu do skloništa za vazdušne napade,“ rekao je zvaničnik bolnice za Rojters. Još troje ljudi su bili povrijeđeni – jedan ozbiljno – a dvije kuće su uništene nakon što je kasetna bomba promašila metu. Bombardovanje Crne Gore je, sve u svemu, bilo kontroverzno, jer je zemlja bila prijateljska prema NATO-u. Iako je ostala u Jugoslaviji sa Srbijom, njen predsjednik Milo Đukanović bio je protiv Miloševića i zauzimao je neutralan stav po pitanju Kosova. Zemlja će na kraju postati članica NATO-a 2017. godine. Atlantska alijansa nije precizirala koje su njene članice učestvovale u vazdušnim udarima na Crnu Goru u tom periodu. Takva tajnost je postala uobičajena karakteristika budućih vazdušnih ratova NATO-a, otežavajući žrtvama da odgovornost zahtijevaju od pojedinačnih država.
Međutim, iz ranije klasifikovanog dokumenta proizlazi da je upravo Velika Britanija bila uključena u napad na Crnu Goru od 29. aprila 1999.Ministar odbrane u vladi Tonija Blera, Džordž Robertson, smatrao je napad na aerodrom Podgorice opravdanim jer je „korišćen kao baza za operacije na Kosovu “ od strane jugoslovenskih aviona i helikoptera. Džon Sauers, savjetnik za spoljne poslove Tonija Blera i budući šef MI6, odobrio je upotrebu „visoko precizne municije“ koje je bila korištena u napadu na četiri tačke aerodroma, koji je imao i civilnu i vojnu funkciju. „Rizik od ljudskih žrtava je bio mali, i za civile i za vojnike, a od kolateralne štete srednji“, naveo je u memorandumu za Dauning strit označenom kao „Tajno – Lično“ i „Ograničena distribucija“ privatni sekretar Kristofer Deverel.
Istog dana, na sastanku Kabineta za pravne savjetnike zabilježena je „izvjesna zabrinutost u vezi sa prihvatljivošću objašnjenja koja su davali NATO i nacionalni portparoli za napade ne-britanskih NATO snaga na određene ciljeve koji su, očigledno, bili civilnog karaktera“. Sauers je zaključio: „Mislim da bi bilo ispravno nastaviti planirati pod pretpostavkom da će premijer skoro sigurno prihvatiti ciljeve gde se kolateralna šteta procenjuje kao velika, ali gdje rizik ciivilnih žrtava ostaje nizak.“ Dokument je od tada deklasifikovan i prošlog decembra predat Nacionalnom arhivu u Londonu. Ministarstvo odbrane, NATO i lord Robertson nisu odgovorili na zahteve za komentar. Dr Ijen Overton iz grupe za kampanje „Borba protiv oružanog nasilja“ izjavio je za „Deklasifikovano“:„Nedostatak transparentnosti koji pokazuje Ministarstvo odbrane u vezi sa njihovim vazdušnim udarima je dug i zabrinjavajući. Oni uporno poriču štetu nanijetu civilima čak i uz predočenje detaljnih dokaza. Ovo otkriće samo dodaje dokaze da kultura nedodirljivosti i nekažnjivosti i dalje vlada na najvišem nivou.“ Nije jasno da li je Velika Britanija imala učešća u još jednom napadu NATO-a na Crnu Goru sljedećeg dana – 30. aprila 1999. godine – kada je most u selu Murino pogođen sa 10 projektila. Šest civila je poginulo u tom vazdušnom napadu, uključujući troje djece, što je izazvalo dugotrajnu kampanju za pravdu. Britanski avioni su učestvovali u bombardovanju Srbije i Kosova. Kampanja NATO-a koja je trajala 78 dana imala je za rezultat oko 500 civilnih žrtava, prema podacima koje Human Rajts Voč. Milošević je kasnije svrgnut i umro dok je bio na suđenju u Hagu. Blerov saveznik u sukobu, vođa Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Hašim Tači, trenutno je na suđenju zbog ratnih zločina. Tokom narednih 25 godina, Velika Britanija je izvodila vazdušne napade na osam zemalja, uključujući Avganistan, Irak, Libiju, Siriju i Jemen.
Na spisku se ne nalaze vojne intervencije poput one u Sijera Leoneu, jer nisu uključivale vazdušne bombardovanja. Ovog meseca, Kraljevske vazduhoplovne snage su izvodile misije za zaštitu Izraela od iranskih dronova. Britanska vojna intervencija na Kosovu imala je dvostruke rezultate. Iako je omogućila povratak izbjeglica – etničkih Albanaca, izazvala je odmazde prema etničkim Srbima i ojačala Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK).Tokom vazdušnog rata, Sauers je insistirao da Velika Britanija pojača veze sa OVK, koji su se borili protiv srpskih snaga na terenu.
Sauers je izjavio da Velika Britanija rizikuje da bude „previše uzdržana“ prema OVK i da: „Naša polazna tačka u konfliktu kao što je ovaj treba da bude da je neprijatelj vašeg neprijatelja vaš prijatelj. Razlike možemo razriješiti kasnije.“ Sauers je takođe predložio „minimalističko tumačenje“ embarga UN na oružje. Bler je odgovorio: „Slažem se“. OVK je imala lak pristup lakom oružju iz svojih baza u Albaniji, gde je kolaps ekonomske politike piramidalnih šema državu ostavio u ruševinama. Dosije pruža važan uvid u način razmišljanja Sauersa, koji je deceniju nakon rata na Kosovu postao šef MI6. Godine 2011. nadgledao je sličnu strategiju u Libiji, gde je britanska obaveštajna služba podržala zabranjene terorističke grupe u svrgavanju Muamara Gadafija. U oba slučaja, makijavelističke politike ostavile su problematično nasleđe. Kosovo je praktično postalo narko-država na ivici Evrope, dok su grupe nastale iz Al Kaide, poput ISIS-a, procvjetale u vakuumu moći u Libiji i širile terorizam u Velikoj Britaniji. Memorandum o OVK napisan od strane službenika u Vajtholu 1999. godine sadrži podatke da ona „sadrži nepoželjne elemente… Veze sa drogama/kriminalom“. Dodatno je napomenuto da Velika Britanija „ne podržava njihov cilj (nezavisnost) ni metode“, iako je Velika Britanija bila prva zemlja koja je priznala jednostranu deklaraciju nezavisnosti Kosova 2008. godine.
Ministarstvo odbrane i Ministarstvo inostranih poslova su upozoravali: „Svi kosovski Albanci ne podržavaju OVK. OVK je sklona sukobima i sklona je činjenju zločina. NATO ne smije biti vidljiv u savezu sa njima… Vladavina OVK možda neće biti liberalno iskustvo.“ Još jedan dokument upozorio je da OVK nije „ništa bolja od Srba“.
Dva mjeseca nakon što je Milošević prihvatio da povuče svoje snage iz Kosova, ostavljajući Tačija na vlasti, „Independent“ je izvijestio da „oko 30 ljudi nedeljno na Kosovu bude ubijeno dok organizovane bande iskorištavaju neuspjeh UN da u pokrajini vrši policijsku dužnost“. Portparol NATO-a priznao je da postoji „vakuum zakona i reda“ i složio se sa zapadnim diplomatama koji kažu da „bande, za koje se sumnja da imaju veze sa Oslobodilačkom vojskom Kosova, preuzimaju stanove, nekretnine, preduzeća, zalihe goriva i automobile od Kosovara Albanaca i Srba, koji imaju malo pravne zaštite“.
Deklasifikovani dokument britanske vlade napisan nedugo nakon rata navodi da je iskusni veteran OVK „do grla u švercu i organizovanom kriminalu“. Kosovo je u medijima opisano kao „raj za švercere“ i „Kolumbija Evrope” koja snabdjeva do 40 procenata heroina na kontinentu. Trgovina ljudima i prisilna prostitucija takođe su porasle na poslijeratnom Kosovu dok su bande snabdjevale mirovne snage NATO-a sa „stotinama žena, od kojih su mnoge maloljetne djevojke“, upozorila je Amnesti internešenel 2004. godine. Tači je postao prvi premijer Kosova, uprkos tome što je NATO znao da je on među „najkrupnijim ribama“ u organizovanom kriminalu u zemlji.Istraga Savjeta Evrope optužila je Tačija za trgovinu organima, pri čemu su njegovi bliski saradnici navodno ubijali srpske zarobljenike da bi prodavali njihove bubrege na crnom tržištu.
Takođe se navodi da su izvještaji agencija za borbu protiv narkotika identifikovali Tačija kao osobu koja ima „ kontrolu nad trgovinom heroinom.“ Kosovarske bande često imaju bliske porodične veze sa širom albanskom mafijom. Nacionalna agencija za kriminal je 2017. godine saopštila da „albanske kriminalne grupe imaju visok profil uticaja u organizovanom kriminalu u Velikoj Britaniji i imaju značajnu kontrolu nad tržištem trgovine drogom u Velikoj Britaniji, posebno kokainom.“
Smrtni slučajevi zbog konzumiranja droge u Britaniji su dostigli najveći nivo u posljednjih 30 godina, sa skoro 5000 smrtnih slučajeva u 2022. godini. Nakon decenija nekažnjenosti, Tači je sada na suđenju za 10 tačaka optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti povezane sa OVK. Stepen korupcije i zastrašivanja je na Kosovu toliko visok da njegovo suđenje mora biti održano u posebnom sudu u Hagu. Stroža pravila u vezi posjeta zatvorima morala su biti uvedena u decembru nakon što su tužioci se požalili da su posjetioci pokušali „prisiliti svjedoke da povuku ili modifikuju svoje iskaze na način koji je povoljan“ za optužene. Tači je negirao sve optužbe protiv sebe.
Fil Miler je glavni izvještač Deklasifikovanog UK. Autor je knjige „Kini Mini: Britanski plaćenici koji su izbjegli ratne zločine“. Pratite ga na Tviteru na @pmillerinfoOva priča je prvi put objavljena u Deklasifikovano UK.
Izvor: Deklasifikovano UK
