Piše: Elis Bektaš
Jesam li ja vama draga djeco ikad pričao o onom paralelnom dunjaluku tri sahata istočno od našeg? Ne, ne, vi ste to pobrkali. Pričao sam vam o onom što je dva sahata istočno a o ovom nisam mogao jer sam u njemu i ja tek sinoć bio prvi put. Odem ja sinoć tamo a domaćini mi se obradovaše kao najrođenijem i ugostiše me kao kakvog vladara ali mi prije večere dadoše nekakvu drogu da je pojedem što ja i učinih ne želeći da uvrijedim domaćine. Od te sam se droge podijelio na dvoje pa domaćini jednog mene metnuše pod sto a drugog mene za sto na koji odmah počeše pristizati najprobranija jela i pića, a onaj ja za stolom upitah domaćine:
– Što me podieliste nadvoje i zar je potrebno izlagati se takvom trošku da nas obojicu ugostite?
– To je jedini način da utvrdimo jesi li istomišljenik sam sa sobom, odgovoriše mi domaćini.
Ja se pokazah kao čvrst istomišljenog sam sa sobom što moje domaćine obradova pa mi oni nakon gozbe odlučiše pokazati znamenitosti glavnog grada svoje zemlje.
– Jesu li vam sve čaršije ovako lijepe? upitah udivljeno dok smo koračali trgom.
– Kako to misliš sve čaršije? uzvratiše pitanjem zbunjeni domaćini.
– Ta nije valjda da imate samo ovu? sad ja zbunjeno upitah.
– Pa šta će nam više čaršija nego što je dozvoljeno po zakonu? kazaše domaćini i stadoše mi objašnjavati naizgled zamršen a ustvari veoma prost povijesni, društveni i politički lavirint svoje zemlje. U njoj sve počiva na jedinstvu i prevazilaženju razlika putem njihovog dokidanja.
Elis Bektaš: Između sujevjerja i zakona | Žurnal (zurnal.me)
Razlikama se ostavila mogućnost da u razumnom roku same od sebe odumru a one koje su se opirale tome putem zakona su poslate u tamnicu povijesti da tamo odsluže svoju doživotnu kaznu. U toj su zemlji svi njeni stanovnici bez razlike jedinstveni u pogledu vjere, nacionalnog osjećanja i politike a naročita se pažnja posvećuje jedinstvenosti u pogledu ubjeđenja u vlastitu dobrotu i u nazadnu i zlu ćud komšija.
Čak se ni najstariji stanovnici ove zemlje ne sjećaju kad su vlastita dobrota i zločestost komšija iz običnih činjenica izrasle u aksiome ali to svakako nije ni bitno jer su vrijeme i iskustvo potvrdili čvrstoću tih aksioma.
– Nemojte ovo shvatiti kao primjedbu, kazah dok smo prolazili kraj parkinga na kom su jedan do drugog bili poređani bordo golfovi, ali zanima me iz čega je nastala toliko silovita želja za jednistvom da ste je uspjeli i ostvariti?
– Naši su stari posmatrali vaš dunjaluk, kazaše mi domaćini uz osmijeh al i sa trunkom sažalivosti u glasu i pogledu.
– Ne morate ništa više objašnjavati, rekoh, sad mi je posve jasno.
Na kraju me domaćini odvedoše da pogledam utakmicu nacionalnog nogometnog prvenstva koja je odlučivala o šampionu države. Ušli smo na stadion na kom su svi navijači nosili istu boju i iste navijačke rekvizite klepećući i hukćući dok su čekali da njihovi ljubimci istrče na zeleni teren.
– Je li ovo navijačima protivničkog kluba zabranjeno da dođu na utakmicu? upitah.
– Protivničkog kluba? upitaše domaćini zblanuto, kako to misliš protivničkog kluba?
– Pa ovaj, zbunih se i ja, mislim eto tako.
Uskoro se stvari razjasniše same od sebe. Među prevaziđenim razlikama u ovoj zemlji bile su i one navijačke. To je obesmislilo postojanje većeg broja klubova i nacionalni savez je donio odluku da u ligi igra samo jedan klub koji je ujedno i nacionalna reprezentacija. Onda na teren izađoše sudije a za njima i jedanaest igrača u sivim dresovima. Sudija pozva kapitena domaćeg tima da ga podsjeti na važnost fer-pleja i baci novčić da kapiten odabere stranu.
Elis Bektaš: Mudar savjet | Žurnal (zurnal.me)
Čim je zvižduk pištaljke označio početak igre mladići u sivim dresovima silovito krenuše naprijed i nakon briljantne akcije u samo tri poteza lopta završi u mreži a stadionom se prolomi frenetičan aplauz. Ostalih osamdesetdevet minuta igrači su lagano šetali po terenu i uzvraćali osmijesima i dizanjem ruke na oduševljeno skandiranje navijača.
Po isteku vremena predviđenog za igru sudija izvadi loptu iz mreže i sa igračima se zaputi put svlačionica. Ova je utakmica, kao i većina drugih uostalom, završila rezultatom jedan naprema nula mada se znalo desiti i da neki od napadača promaši okvir gola što je podrazumijevalo neriješen rezultat jer nije bilo protivničkog golmana koji bi vratio loptu u igru.
Gomila navijača sa stadiona raziđe se po čaršiji tražeći kafane u kojima će proslaviti to što su njihovi ljubimci već u drugom kolu prvenstva osigurali šampionsku titulu za ovu sezonu. I ja sa svojim domaćinima svratih na jedno piće a potom im se ljubazno zahvalih na gostoprimstvu i požurih da se vratim u naš dunjaluk prije jutra u čijem je glavnom gradu nebo takvo da ako ne vidite izlazak sunca poslije nikako ne možete znati da li je uopšte izašlo.
Oduševljen onim što sam vidio u tom paralelnom dunjaluku tri sahata istočno razmišljao sam da ovdje pokrenem incijativu za uređenje našeg društva na takav način. Ne stoga što sam ja lično zaljubljenik u ideju jedinstva već što su mi se nakurac popeli ovi koji viču treba nam više jedinstva, vidite kako oni a mi ovako razjedinjeni, i što kukaju da ćemo nestati ako ne budemo jedinstveni.
Razmišljao sam ali sam odustao od te ideje. Ako vam je do jedinstva, bujrum vam da budete jedinstveni kao ja a meni ne pada napamet da budem jedinstven kao vi niti vidim ijedan razlog što bi vaša zamisao jedinstva kao konstantnog samoprepadanja imala prevagu nad mojom. Na kraju krajeva, u mom jedinstvu ima mačaka i nema kuknjave. šta biste više od toga.
Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala
