Izraelska vojska je obeležila desetine hiljada stanovnika Gaze kao sumnjive osobe na koje je potrebno izvršiti napade, koristeći sistem mašinske inteligencije za odabiranje meta koji ima malo ljudskog nadzora i uz permisivnu politiku dopuštene kolateralne štete, otkrivaju magazin +972 i Lokal kol
3.april 2024.
Piše: Juval Abraham
Za Žurnal preveo: Miloš Milojević
Prvi dio možete pročitati ovdje
Drugi dio možete pročitati ovdje
Treći korak: Odabiranje oružja – „Obično smo izvodili napade glupim bombama“
Jednom kada Lavender označi metu za likvidaciju, vojno osoblje potvrđuje da je u pitanju muškarac i kada softver za praćenje locira metu u njenoj kući, sledeći korak je odabiranje municije uz pomoć koje će biti izvršen napad.
U decembru 2023, Si-en-en je izvesio da je prema procenama američkih obaveštajnih službi oko 45 odsto municije koju je koristilo izraelsko vazduhoplovstvo u Gazi spadalo u „glupe“ bombe, za koje je poznato da izazivaju više kolateralne štete od preciznih bombi. Kao odgovor na izveštaj Si-en-ena, navedene su reči portparola vojske u članku: „Kao vojska posvećena međunarodnom pravu i kodeksu moralnog ponašanja, mi posvećujemo ogromne resurse da umanjimo štetu koju trpe civili a koje je Hamas prisilio da igraju ulogu ljudskih štitova. Naš rat je protiv Hamasa, ne protiv naroda Gaze“.
Tri obaveštajna izvora, međutim, rekli su za +972 i Lokal kol da su niži operativci koje bi Lavender označio bili likvidirani samo uz pomoć glupih bombi, kako bi se sačuvalo što više skupog naoružanja. Posledica, objašnjava jedan izvor, bilo je da vojska ne bi dejstvovala protiv nižerangirane mete ukoliko ona živi u višespratnoj zgradi zato što vojska nije želela da troši preciznije i skuplje „spratne bombe“ (uz mnogo nižu kolateralnu štetu) kako bi ih ubila. Ali ukoliko je niža meta živela u zgradi sa svega nekoliko spratova, vojska bi odobravala da se ubije ona i svi koji su u zgradi glupom, nevođenom bombom.
Tako je bilo sa svim nižim metama“, svedoči C., koji je u tekućem ratu koristio razne automatizovane programe. „Jedino pitanje je bilo da li je moguće napasti zgradu u smislu kolateralne štete? Zato što smo napade obično izvodili glupim bombama, a to je značilo da bukvalno uništimo celu kuću povrh njenih stanara. Ali čak i ako je napad izbegnut, nije vas briga – odmah prelazite na sledeću metu. Zbog sistema, ciljevima nikad kraja. Čeka vas još 36.000.
Četvrti korak: odobravanja civilnih žrtava – „Izvodili smo napade skoro bez razmatranja o kolateralnoj šteti“.
Jedan izvor kaže da bi prilikom napada na nižeg operativca, među njima i one koje je označavao sistem zasnovan na veštačkoj inteligenciji Lavender, broj civila koje je bilo dopušteno da budu ubijeni zajedno sa svakom metom bio određen tokom prvih nedelja rata na do dvadeset. Drugi izvor tvrdi da je određeni broj bio 15. Ovi „stupnji kolateralne štete“, kako ih vojska zove, naširoko su primenjivani na sve osumnjičene niže operativce, kažu izvori, bez obzira na njihov čin, vojnu važnost i starost, i bez pojedinačnih podrobnih ispitivanja stepena vojne prednosti koji se ostvaruje likvidiranjem ovih osoba u odnosu na rizik koji postoji da civili budu povređeni.
Prema navodima svedoka A, koji je bio oficir u operativnoj prostoriji za odabiranje meta u ovom ratu, vojno odeljenje za međunarodno pravo nikada ranije nije davalo tako „olaka odobrenja“ za tako visok stepen kolateralne štete. „Ne samo da ste mogli da ubijete bilo koju osobu koja je Hamasov borac, što je očigledno dopušteno i legitimno prema međunarodnom pravu“, kaže A. „Već su vam neposredno govorili: ‘Dopušteno vam je da ih ubijete zajedno sa brojnim civilima’“.
„Svaka osoba koja je nosila uniformu Hamasa prošlih godinu ili dve dana mogla je biti bombardovana sa 20 [civila koji bi bili ubijeni] kao kolateralna šteta, čak i bez posebnog odobrenja“, nastavlja A. „U praksi, princip srazmernosti nije postojao“.
Prema navodima A, ovo je bila politika tokom većeg dela vremena tokom kojeg je on služio. Tek kasnije vojska je umanjila dopušteni stepen kolateralne štete. „Prema ovoj računici, to je takođe moglo biti dvadesetoro dece uz jednog mlađeg operativca… zaista nije bilo tako u prošlosti“, objašnjava A. Upitan o bezbednosnom opravdanju ovakve politike A. je odgovorio „Smrtonosnost“.
Fajnenšel tajms: Ekstremisti predvode Netanjahuov pristup ratu sa Hamasom
Unapred određeni i fiksirani stepen kolateralne štete olakšao je ubrzavanje masovnog stvaranja meta korišćenjem alatke kao što je Lavender, kažu izvori, zato što je štedeo mnogo vremena. B. tvrdi da je broj civila koje je bilo dopušteno ubiti u prvoj nedelji rata po osumnjičenom nižem militantu kojeg bi označila veštačka inteligencija bio petnaest ali da je taj broj „rastao i spuštao se“ tokom vremena.
„U početku smo napadali skoro bez razmatranja kolateralne štete“, rekao je B. o prvoj nedelji posle napada 7. oktobra. „U praksi ne brojite zaista ljude [u svakoj kući koja je bombardovana], zato što ne možete stvarno znati da li su u kući ili ne. Nakon nedelju dana uvedene su ograničenja o kolateralnoj šteti. Broj je oboren [sa petnaest[ na pet, što nam je znatno otežalo napade, jer ukoliko bi cela porodica bila kod kuće nismo mogli da je bombardujemo. Onda su iznova podigli broj“.
„Znali smo da bismo ubili preko stotinu civila“
Izvori navode za +972 i Lokal Kol da je sada, delimično zbog američkog pritiska, izraelska vojska prestala da maksimalno odabira ljudske mete nižeg ranga za dalje bombardovanje civilnih objekata u kojima se one nalaze. Činjenica da je većina kuća u Pojasu Gaze već uništena ili oštećena, i gotovo celokupno stanovništvo raseljeno, takođe slabi sposobnost vojske da se oslanja na obaveštajne baze podataka i programe za automatizovano lociranje kuća.
E. tvrdi da je masivno bombardovanje nižih militanata izvođeno samo tokom prvih nedelju ili dve rata i da je onda obustavljeno prevashodno da se ne bi rasipale bombe. „Postoji ekonomika potrošnje municije“, rekao je E. „Uvek postoji bojazan da će izbiti [rat] na severnom vojištu [protiv Hezbolaha u Libanu]. Uopšte više ne žele da napadaju ovakve [nižerangirane] ljude“.
Međutim, napadi protiv višerangiranih Hamasovih zapovednika i dalje traju, i izvori nam kažu da za ove napade, vojska odobrava ubijanje „stotina“ civila po meti – što je zvanična politika za koju ne postoji istorijski presedan u Izralu, niti tako nešto postojalo tokom skorašnjih američkih vojnih operacija.
„Tokom bombardovanja komandanta bataljona Šudžaija, znali smo da bismo mogli da ubijemo preko 100 civila“, priseća se B. bombardovanja od 2. decembra prošle godine za koji je portparol izraelske vojske rekao da je bilo usmereno ka likvidaciji Visama Farhata . „Psihološki, to je za mene bilo neobično. Preko sto civila – bio je to prelazak nekih crvenih linija“.
Amdžad Al-Šejh, mladi Palestinac iz Gaze, rekao je da su mnogi članovi njegove porodice stradali u ovom bombardovanju. Stanovnik Šudžaije (Shuja’iya), mesta istočno od Gaza sitija, bio je u lokalnom supermarketu dana kada je čuo pet eksplozija koje su zatresle staklene prozore.
„Otrčao sam prema mom stanu, ali tamo više nije bilo zgrade“, rekao je al-Šejh +972 i Lokal kolu. „Ulicom su se prolamali vrisci i dim. Čitav stambeni blok pretvorio se u brdo šuta i duboke kratere. Ljudi su počeli da pretražuju po šutu, raskopavajući ga sopstvenim rukama, i to sam i ja činio, tražeći tragove svoje kuće“.
Al-Šejhova supruga i beba su preživele – od ruševina zaštitio ih je ormar koji je pao preko njih – ali je pronašao jedanaest drugih članova svoje porodice, među njima svoje sestre, braću i njihovu malu decu, mrtve ispod šuta. Prema grupi B’Celem (B’Tselem) koja se bavi ljudskim pravima, bombardovanje izvedeno tog dana uništilo je desetine objekata, ubilo desetine ljudi i još nekoliko stotina zarobilo ispod ruševina njihovih domova.
„Čitave porodice su ubijane!“
Obaveštajni izvori naveli su za +972 i Lokal kol da su učestvovali čak i u smrtonosnijim napadima. Kako bi bio likvidiran Ajman Nofal, zapovednik Hamasove Glavne brigade u Gazi (Central Gaza Brigade), izvori kažu da je vlada dopustila ubijanje otprilike trista civila, uništavajući nekoliko zgrada u vazduhoplovnom napadu na izbeglički logor Al-Bereidž 17. oktobra, na osnovu nepreciznog lociranja Nofala. Satelitske fotografije i video snimci sa mesta dešavanja pokazuju uništenje nekoliko višespratnih stambenih objekata.
„Između 16 i 18 kuća je zbrisano u ovom napadu“, izjavio je Amro Al-Katib, stanovnik izbegličkog kampa za +972 i Lokal kol. „Nismo mogli da razaznamo jednu zgradu od druge –sve su se pomešale u gomili šuta, i svugde smo pronalazili delove ljudskih tela“.
Semjuel Čerap/Sergej Radčenko: Razgovori koji su mogli da okončaju rat u Ukrajini (Treći dio)
Al-Katib se priseća da je oko 50 leševa bilo izvučeno iz ruševina, i da je oko 200 ljudi bilo povređeno, mnogi od njih smrtonosno. Ali to je bilo samo prvog dana. Stanovnici izbegličkog logora proveli su narednih pet dana izvlačeći mrtve i povređene, rekao je.
Nael al-Bahisi, radnik hitne pomoći, bio je jedan od prvih ljudi koji su pristigli na mesto napada. Izbrojao je između 50 i 70 žrtava prvog dana. „U jednom trenutku shvatili smo da je meta napada bio komandant Hamasa Ajman Nofal“, rekao je za +972 i Lokal kol. „Ubili su ga, kao i mnogo ljudi koji nisu znali da se on tu nalazi. Čitave porodice sa decom bile su pobijene“.
Drugi obaveštajni izvor rekao je za +972 i Lokal kol da je vojska uništila višespratnu zgradu u Rafi polovinom decembra, ubijajući „desetine civila“, kako bi pokušala da ubije Mohameda Šabaneha, zapovednika Hamasove brigade u Rafi (nejasno je da li je on ubijen u ovom napadu ili nije). Često, navodi izvod, viši komandanti se skrivaju u tunelima koji se protežu ispod civilnih objekata, i stoga izbor da se oni likvidiraju vazdušnim napadima nužno vodi ubijanju civila.
„Mnogi od onih koji su povređeni su deca“, kaže Vael Al-Sir, pedeset petogodišnjak, koji je posvedičio veliki napad za koji neki stanovnici Gaze veruju da je bio pokušaj likvidacije. Rekao je +972 i Lokal kolu da je bombardovanje 20. decembra uništilo „čitav stambeni blok“ i da je ubijeno najmanje desetoro dece.
„Postojala je u potpunosti permisivna politika u vezi sa žrtvama operacija (bombardovanja) –toliko permisivna da je po mom mišljenju ona sadržala elemenat osvetničkog ponašanja“, tvrdi obaveštajni izvor D. „Središnji cilj ovih dejstava bilo je likvidiranje viših [zapovednika Hamasa i Palestinskog muslimanskog džihada] za šta su bili spremni da ubiju stotine civila. Imali smo računicu: koliko za zapovednika brigade, koliko za zapovednika bataljona, i tako dalje“.
„Postojali su propisu, ali su ograničenja koja su njima nametana bila veoma blaga“, kaže E, drugi obaveštajni izvor. „Ubijali smo ljude uz kolateralnu štetu koja se izražavala dvocifrenim brojevima, ako ne i trocifrenim. To je nešto što se ranije nije dešavalo“.
Tako visoka stopa „kolateralne štete“ je izuzetna ne samo kada se poredi sa onim što je izraelska vojska prethodno smatrala prihvatljivim, već takođe i kada se uporedi sa ratovima koje su Sjedinjene Američke Države vodile u Iraku, Siriji i Avganistanu.
General Piter Gersten, zamenim komandanta za operativni i obaveštajni rat u operaciji protiv Islamske države u Iraku i Siriji, rekao je američkom vojnom časopisu 2021. godine da bi napad za koji se procenjuje da bi kolateralna šteta mogla biti 15 civila bio odstupanje od prihvatljive procedure; kako bi se takav napad izveo, on je morao da dobije specijalnu dozvolu od šefa američke Centralne komande, generala Lojda Ostina, koji je sada ministar odbrane.
„U slučaju Osame bin Ladena, pripisana je prihvatljiva vrednost neboračkih žrtava [Non-combatant Casualty Value], ali ukoliko je u pitanju bio nižerangirani komandant, ova vrednost je uobičajeno bila nula“, rekao je Gersten. „Držali smo se nule tokom najvećeg dela vremena“.
Prevod članka je objavljen uz dopuštenje autora
Izvor: 972 Magazine
Nastaviće se…