Piše: Redakcija
Rat rezolucijama se nastavlja. Poslanička grupa DSS POKS u parlamentu Republike Srbije pripremila je nacrt rezolucije kojom se odbacuje kvalifikacija masovnog masakra nad ratnim zarobljenicima u rejonu Srebrenice kao zločina genocida. Kao obrazloženje potrebe za ovakvim dokumentom navodi se da rezolucija o genocidu u Srebrenici, usvojena na Generalnoj skupštini UN, predstavlja pokušaj da se nametne krivica čitavom srpskom narodu, čime se utire put ukidanju Republike Srpske i unitarizaciji Bosne i Hercegovine.
Njemački inicijator rezolucije o Srebrenici može zadovoljno trljati ruke, jer je uspio potaknuti Balkance da se dohvate posla kojem nisu dorasli, pa tako predlagač rezolucije u parlamentu Republike Srbije sam sebi skače u usta, eksplicitno priznajući da rezolucija usvojena na GS UN promptno odbacuje kolektivnu krivicu, samo da bi odmah potom ustvrdio kako ona nameće kolektivnu krivicu. Pored toga, predlagač rezolucije u parlamentu Republike Srbije izbjegava precizno progovoriti o odgovornosti za srebrenički masakr i pravda ga prethodno počinjenim zločinima nad Srbima u Podrinju, čime tu odgovornost i krivicu proteže znatno šire od neposrednih izvršilaca i naredbodavaca.
Pitanje ratnih zločina, ne samo onih u Srebrenici i ostatku Podrinja, neuralgična je tačka postjugoslavenskih društava i od njegovog osvjetljavanja i razrješavanja zavisi mnogo toga u budućim odnosima tih društava. Ali to se osvjetljavanje i razrješavanje ne može postići šlampavo sročenim agitpropovskim rezolucijama, već taj posao valja povjeriti interdisciplinarnim stručnim tijelima koja će mu pristupiti staloženo, odmjereno i bez političkih intencija. Nažalost, takva tijela se ne naziru na horizontima postjugoslovenske stvarnosti, koja će još zadugo ostati prepuštena na milost i nemilost komesarskom načinu razmišljanja koji vjeruje da se ta stvarnost može oblikovati rezolucijama. Možda i može, ali kada taj posao rade iskusni i vispreni manipulatori, poput njemačkog predlagača rezolucije o Srebrenici, a ne trećerazredni političari čije bavljenje politikom nalikuje na igranje fudbala na seoskoj ledini, sa pobodenim direcima umjesto golova.
Tekst deklaracije donosimo u cjelosti

Na osnovu člana 99, stav 1, tačka 7. Ustava Republike Srbije i člana 8, stav 1. Zakona o Narodnoj skupštini („Službeni glasnik RS“ br. 9/10), Narodna skupština Republike Srbije, na _______ sednici održanoj _______ 2024. godine donela je
DEKLARACIJU Narodne skupštine Republike Srbije o Srebrenici
- Pravda, pomirenje i održivi mir između naroda i država post-jugoslovenskog prostora mogu se ostvariti isključivo na temeljima istorijske istine i želje da ostvare pomirenje.
- Odlučno odbacujemo tvrdnju prema kojoj ratni zločin izvršen u Srebrenici jula meseca 1995. godine predstavlja zločin genocida. Navedena kvalifikacija, izvedena uprkos nepostojanju genocidne namere kao konstitutivnog elementa zločina genocida a uže je odsustvo pretežno zaštićenoj grupi muslimana u Bosni i Hercegovini više puta utvrđeno, logički je neodrživa i predstavlja grubu političku zloupotrebu jedne jasno definisane krivičnopravne kategorije.
- Ratni zločini u Srebrenici neophodno je posmatrati celovito, u kontekstu istorijskih činilaca, moralne osude i krivično-pravne odgovornosti za ratne zločine koje su muslimanske snage prethodno bile izvršile nad srpskim stanovništvom u Bratuncu i Srebrenici. Ovim se ne podrazumeva da se jedan zločin može pravdati drugim zločinima, već da sve nevine žrtve jednako zaslužuju pravdu, pijetet i dostojanstvo, a izvršioci zločina zajedničku i nepodeljenu osudu i odgovornost. U tom smislu, težnja da se 11. jul odredi kao Međunarodni dan sećanja na žrtve u Srebrenici u suprotnosti je sa ovim osnovnim, civilizacijskim stavom jednakog vrednovanja svih ljudi i žrtava, nezavisno od njihove nacionalne, verske ili druge pripadnosti, jer se na taj način duboko poštovanje i dostojno sećanje određuje samo spram muslimanskih žrtava zanemarujući stradalništvo srpskog naroda.
- U aktuelnim i predstojećim geopolitičkim okolnostima, insistiranje na laži o izvršenom genocidu u Srebrenici otvara mogućnost ka daljim pritiscima na srpski narod na prostoru celog Balkana i ugrožavanju njegovih vitalnih nacionalnih interesa. Time što se srpskom narodu nameće krivica za nepostojeći genocid, stvara se mogući osnov za promenu izvornog Dejtonskog sporazuma, unitarizaciju Bosne i Hercegovine i posledično ukidanje Republike Srpske, što srpski narod i Republika Srbija, kao garant Dejtonskog sporazuma, ne mogu da dovolje.
- Ovu deklaraciju objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije“. RS Broj:
U Beogradu, NARODNA SKUPŠTINA REPUBLIKE SRBIJE
I OBRAZLOŽENJE I USTAVNI OSNOV ZA DONOŠENJE DEKLARACIJE Ustavni osnov za donošenje ove rezolucije sadržan je u odredbi čl. 99. st. 1. tač.7. Ustava Republike Srbije, kojim je propisano da Narodna skupština donosi zakone i druge opšte akte iz nadležnosti Republike Srbije, kao i u čl. 8. st. 1. Zakona o Narodnoj skupštini, kojim je, između ostalog, propisano da Narodna skupština donosi i deklaracije.
II RAZLOZI ZA DONOŠENJE DEKLARACIJE Nakon što je 23. maja 2024. godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila Rezoluciju o Srebrenici kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom promišljanja i sećanja na „genocid“ u Srebrenici 1995. godine, i koji bi trebalo da se obeležava svake godine, imajući u vidu sveukupne posledice njenog usvajanja, potrebno je da se Narodna skupština, vodeći računa o međunarodnom položaju Republike Srbije, odredi prema okolnostima nastalim usvajanjem rezolucije u GS UN. Imajući u vidu da se predloženim tekstom Deklaracije koji upućujemo Narodnoj skupštini ne spori se činjenica da je tokom borbenih dejstava na prostoru bivše Jugoslavije 90-ih počinjen veliki broj ratnih zločina, što se i ističe u preambuli Deklaracije, kao i da se insistira na pojedinačnoj odgovornosti počinioca, da se održivi mir može ostvariti na temeljima istorijske istine o svim ratnim nepočinstvima, kako 90-ih, tako i za vreme Drugog svetskog rata; zatim da se svakom ratnom zločinu mora pristupiti sa stanovišta krivično-pravne definicije istih, posebno odredbama Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, usvajanje ove deklaracije u Narodnoj skupštini predstavljalo bi, s jedne strane, izraz pijeteta prema svim žrtvama i porodicama žrtava ratnog zločina izvršenog u Srebrenici 1995. godine i jednaku pravnu, moralnu i istorijsku osudu svih zločinaca.
III PROCENA FINANSIJSKIH SREDSTAVA POTREBNIH ZA SPROVOĐENJE OVOG ZAKONA Za sprovođenje ove deklaracije nisu potrebna dodatna finansijska sredstva u budžetu Republike Srbije.
IV RAZLOZI ZA DONOŠENJE DEKLARACIJE PO HITNOM POSTUPKU Neophodno je da se predložena deklaracija donese po hitnom postupku kako bi se, u što kraćem roku, zauzeli stavovi po donošenju Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija od 23. maja 2024. godine i opredelio dalji pravac delovanja državnih organa i drugih javnih činilaca po tom pitanju, shodno članu 167. i 168. Poslovnika Narodne skupštine.

