Piše: Dragutin Nenezić
Dešavanja poslednjih meseci na jezeru Gazivode su bez sumnje dobro poznata svima koji prate situaciju na Kosovu, pa ovde neću trošiti prostor na podsećanje, niti mogu, zbog svoje lične uključenosti u neke od postupaka koji se vode, da idem previše u detalje. Ono što želim je da istaknem tri dimenzije koje se u javnosti često previđaju, kao i da predložim neka moguća rešenja onima koji stvarno ne daju Gazivode – a to su isključivo meštani Ibarskog Kolašina.
Prva dimenzija je naravno pravna. Moglo se svašta pročitati, ali mi se čini da se olako prenebregla suština – posle pravnog fijaska sa eksproprijacijom zarad izgradnje baza (koji je, na moju veliku žalost, ostao bez epiloga), Kurtijeva vlast se odlučila za golu silu, ovog puta i bez privida prava.
Nenadležno preduzeće Ibar Lepenac bez ikakvog prethodnog postupka iseljava i ruši kuće, čime vlasnicima zapravo onemogućava da koriste bilo koje pravno sredstvo osim državinske tužbe, ili, za one odvažnije, krivične prijave protiv direktora Mujke, optuženog za korupciju i bivšeg JUL-ovca.
Sasvim u skladu sa selektivnošću i voluntarizmom ove vlasti, potpuno se zanemaruje istorijski (a dobrim delom i pravni – no ostavimo to sudovima) kontekst u kom su nastala naselja i objekti na obalama jezera, koji svoj koren vuče još iz vremena prve eksproprijacije u cilju izgradnje brane.
Konačno, ako pričamo o pravnom sistemu u kom se sve dešava, ovim radnjama se krši barem desetak odredbi kosovskog ustava, kao i bar tri međunarodna dokumenta koji se po tom ustavu direktno primenjuju na Kosovu – a da se to trenutno ne može istaći pred sudovima, jer rušioci (trenutno) ne ostavljaju pravnu mogužnost za tako nešto..
Dragutin Nenezić: Šta je dogovoreno 14. marta – primena zakona o strancima i/ili integracija
Druga dimenzija je strateška. Niko trenutno ne govori o tome zašto se ruši – da li to ima veze sa blizinom spomenute baze, kao i drugim objektima na jezeru koji su zauzeti od strane raznih bezbednosnih formacija?
Ili pak ima veze sa stvaranjem pristupa prema Mokroj Gori, koja je još u režimu preliminarne zaštite, kako bi se, kako neki govore, izgradila žičara ili neka druga turistička infrastruktura (iako se objekti koji se napadaju, od kampa do hotela, zapravo nalaze na braniku turističke valorizacije Gazivoda)?
Ili se jednostavno žele sa obale jezera skloniti Srbi, koji tamo zapravo žive, nezavisno od kampova, hotela i vikendica, npr. u selu Rezala? Ili, napokon, sve ovo zajedno?
Treća dimenzija je politička. Kosovo možda klizi ka novim izborima, a možda i ne. Svakako, Kurti je pokazao da mu odgovara da je stalno u izbornim ciklusima i tehničkim vladama, kao i da nema neke velike rezultate van maltretiranja Srba, pa je udar na Gazivode, usled simbolike koju one nose, idealan za još jednu kampanju, čija je suština brisanje svega srpskog – bili to nazivi mesta, prisustvo u pravosudnim organima, ili jednostavno tragovi golog postojanja.
Odgovor na ovo takođe mora imati više dimenzija, ali to u ovom trenutku nije moguće, jer se strateška i politička dimenzija prepuštaju zagovornicima politike aktivnog nezameranja, koja je preplavila sve nivoe vlasti, od organa Republike Srbije do Srpske liste, posle događaja u Banjskoj.
Takav odgovor, recimo, nije izostao kada se radilo o masovnim eksproprijacijama, iako se to dešavalo po napuštanju institucija – ali pre Banjske. I takav odgovor se, možda naivno, mogao očekivati po povratku u institucije (pre svega opštine, počevši od Zubinog Potoka), ali njegovo izostajanje jasno govori o tome kakav je raskorak između očekivanog i mogućeg s jedne, i stvarnog, s druge strane.
Slične su tome, i verovatno suštinski povezane, reakcije međunarodnog faktora – izražava se zabrinutost, ali se bagerima time ne može stati na put.
Pa, kako im se onda može stati na put? Po meni, samo što širim korišćenjem pravnih sredstava koje kosovski sistem pruža onima koji su u njega zatvoreni.
Državinske tužbe se podnose, i nadam se da će se sa time nastaviti. Nadam se da će se uskoro pokrenuti i druge vrste postupaka, koje ulaze u suštinu prava Srba na jezeru, kao i suštinu neprava postupanja Mujke i Kurtija.
Gde je jedna krivična prijava protiv Mujke, može ih imati i još. Iako nemam iluzija o pravednosti kosovskog pravnog sistema, mislim da je jedini način da se ona potpuno demaskira ovaj, i u tom smislu sa svojim kolegama stojim na raspolaganju svim Kolašincima.
Na kraju, simbolično je to što ovaj tekst pišem na 15. godišnjicu svima poznatih dešavanja na Severnom Kosovu. Svako ko je tada bio tu može da se seti koliko je nerealno bilo zamisliti da će se za samo 15 godina ovakve stvari dešavati na tom prostoru.
Isto tako, voleo bih da za nekih novih 15 godina može reći to isto – da će situacija biti radikalno drugačija nego što je to danas, do mere da se danas čini nezamislivim. Recimo, da niko ne ruši srpske kuće, niti da hapsi Srbe. Za to, Srbi moraju čuvati i sebe i svoje kuće, a Kolašinci ovih dana pokazuju kako se to radi.
Izvor: KoSSev
