Piše: Dragoslav Rašeta
Liberalno demokratska partija je 16. septembra 2013. osvojila 294 od 465 mesta na parlamentarnim izborima i time izvojevala ubedljivu pobedu, a Šinzo Abe je, nakon šest godina provedenih u političkoj izolaciji, ponovo postao premijer Japana. Po preuzimanju funkcije Abe je obećao da će prioriteti njegovog kabineta biti sanacija štete od cunamija u Tohokou, revitalizacija japanske ekonomije, reforma obrazovanja, ali i u javnosti nepopularno jačanje bezbednosnih kapaciteta Japana.
Abe se izborio za reinterpretaciju člana 9 Ustava čime je omogućeno Japanu da vojno dela u „kolektivnoj samoodbrani“ ali do konačnih reformi principa nacionalne bezbednosti došlo je deceniju kasnije.
TREĆI NAJVEĆI VOJNI BUDŽET?
Krajem 2022, aktuelni premijer Kišida je nastavio reforme svojih prethodnika, Abea i Suge, i javnosti predstavio novu strategiju za nacionalnu bezbednost koja će imati za cilj da ojača odbranu Japana i izgradi kredibilne kapacitete odvraćanja. Iako japanskom planu nedostaje zvučna faza kao što je nemački „Zeitenvende“, ovi planovi nisu ništa manje istorijski, naprotiv. Vlada se obavezala da će do 2027. budžet za odbranu iznositi dva odsto BDP-a, što će predstavljati povećanje više od 60 odsto u odnosu na 2022. godinu. Novoizdvojena sredstva će povećati borbenu spremnost japanske vojske i omogućiti joj da projektuje silu izvan svojih granica.
Ovakav, novi i moćniji Japan bi značajno uticao na balans snaga u Indo-Pacifiku. Ako prethodno navedeni planovi postanu realnost, Japan će imati treći najveći vojni budžet na svetu, odmah iza Sjedinjenih Država i Kine.
Abeove bezbednosne reforme su se suočavale sa jakim otporom opozicije i japanskog javnog mnjenja kao i otporom unutar samog LDP-a. Ruska agresija na Ukrajinu omogućila je Kišidi, kao bivšem ministru spoljnih poslova i lideru umerene Kočikai struje unutar LDP-a, da dopre i promeni mišljenje japanskim građanima za koje je Abeova retorika bila previše abrazivna i populistička. Kišida je neretko opominjao domaću i svetsku javnost da „Ukrajina danas može biti istočna Azija sutra“ – navodeći kinesko kršenje međunarodnog prava u vezi sa Južnim kineskim morem, potencijalnu invaziju na Tajvan i podizanje nuklearnih kapaciteta Severne Koreje. Kišida veruje da je rat u Evropi doveo do približavanja Rusije Pekingu, i da opstanak ruske ekonomije direktno zavisi od Kine, a Japan ne može da zanemari i ruski transfer tehnologija Pjongjangu.
Deo nove nacionalne bezbednosne strategije podrazumevao je razvoj i ofanzivnih kapaciteta snaga, jasan pomak od dotadašnjeg isključivog fokusa na odbrambene sposobnosti i pacifističkog tumačenja Ustava. Japanska vojska je instalirala rakete dugog dometa na ostrvima Išigaki i Mijako, kao i na južnim obodima Okinave i Kagošime. Jasno je da dodatna militarizacija ovih ostrva služi da odvrati Kinu od agresije na Tajvan tako što bi dodatno otežala aktivnost kineske mornarice dok Druga američka flota ne stigne u pomoć.
PODRŠKA JAVNOSTI I VIŠE SAVEZNIKA
Rakete dalekog dometa su decenijama pod japanskom doktrinom „isključive odbrane“ bile tabu, u skladu sa stavom da bi japanska vojska trebalo da poseduje kapacitete koji bi bili dovoljni za odbranu od invazije ostrva, i ništa više. Danas, Japan kupuje 400 „Tomahavk“ krstarećih raketa koje imaju domet od 1.600 kilometara, a ne treba ni zaboraviti da posle SAD, Tokio poseduje najveći flotu F-35 lovaca pete generacije, kao i mogućnost da ih koristi uz pomoć, u teoriji „teških razarača“, u praksi očigledno nosača aviona „Izumo“ i „Kaga“ brodova.
Japan kao važna karika u posleratnoj obnovi Ukrajine – investicija u budućnost ili račun bez krčmara
Posedovanje prethodno navedenih sistema omogućava Japanu ne samo da razvije protivudarne sposobnosti na veoma zavidnom nivou, nego i da dodatno zaštiti američke baze i trupe koje su stacionirane na njegovoj teritoriji.
Veći budžeti ali i veća podrška javnosti omogućili su vojsci Japana da počne sa korenitim organizacionim reformama. Oblasti koje su patile od hroničnog manjka investicija sada dobijaju preko potrebnu pažnju. Budžet za održavanje mornarice je udvostručen u prethodne dve godine, što će omogućiti Japanu da bolje koristi svoje postojeće brodove i avione. Izdaci za municiju su utrostručeni u istom periodu, a potpisani su ugovorima za renoviranje više od 20.000 vojnih objekata širom države.
Komandna struktura se reorganizuje kako bi se stvorila lakša I brža koordinacija između različitih bezbednosnih službi i glavnog saveznika Amerike. U prošlosti je šef japanske vojske igrao ulogu i vrhovnog operativnog komandata, ali i vojnog savetnika premijera, ali će posle reformi njegova funkcija biti slična onoj koju imaju njegove zapadne kolege. Početkom sledeće godine biće oformljena i komanda za zajedničke operacije, koja će preuzeti operativne odgovornosti planiranja ratnih planova i izvođenja vojnih vežbi između SAD I Japana.
U naporima da poboljša odbrambenu poziciju, Japan se oslanja ne samo na najbližeg saveznika SAD, već i na izgradnju robusnih odnosa sa drugim demokratskim partnerima. U prošloj godini, Tokio je potpisao istorijski važne sporazume o recipročnom pristupu trupa sa Ujedinjenim Kraljevstvom i Australijom dok su pregovori sa Francuskom u finalnoj fazi. Ovi sporazumi će omogućiti vojskama prethodno navedenih država da se obučavaju i deluju na tlu Japana, što će za posledicu imati ne samo povećanje odvraćajućih kapaciteta Japana, već i sposobnosti samih japanskih trupa. Najvažniji sklopljeni sporazum je onaj sa Manilom. Pre 80 godina, brodovi sa japanskom ratnom zastavom su bili sejači smrti i pustoši širom Filipina; danas brodove pod tom istom zastavom su Filipinci dočekali uz aplauz i ovacije, pozdravljajući odluku Japana da se uključi u odbranu ove države od imperijalnih ambicija Kine.
Dok nova odbrambena politika uživa značajnu podršku u japanskoj javnosti, njeno finansiranje kroz povećanje poreza je daleko manje popularno među građanima Japana. Ovakva situacija je dovela do hronične neodlučnosti u poslednje dve godine i pat pozicije kada je reč o donošenju konačnog rešenja o povećanju vojnog budžeta i potrošnje. Novim budžetom je planirao izdvajanje dodatnih 7,3 milijarde američkih dolara koji bi bili finansirani povećanjem poreza od ove godine, ali je japanska Vlada nekoliko puta usled nepopularnosti ove odluke odlagala dodatne poreske namete, poslednji put za 2026.
UTICAJ NA REGION
Finansije su samo jedan od problema sa kojima se suočava Japan na putu reforme svojih vojnih kapaciteta. Blagovremena proizvodnja novih vojnih sistema se dovodi u pitanje zbog zakržljalosti japanskog vojnoindustrijskog kompleksa, koji je atrofirao zbog dugotrajnih ograničenja na izvoz oružja koja su bila na snazi do sad. Vlada je otpočela proces relaksiranja ovih ograničenja i nada se da će kroz saradnju sa saveznicima povećati svoje proizvodne mogućnosti, ali ipak je ovde reč o dugotrajnom procesu, a ne magičnoj promeni koja se može desiti preko noći.
Podmornica „veliki kit“ – ubrzana gradnja moćne mornarice Japana
Vlada (još uvek) nije dala potrebne garancije da će se potrošnja u odbrambenom sektoru nastaviti i nakon 2027, što dodatno brine vojnu industriju i otežava joj da donese odluku o dugotrajnom povećanju svojih proizvodnih kapaciteta.
Problem sa kojim se Japan suočava jeste i nedostatak ljudstva, kako radne snage, tako i vojnika. Iako je vojska izuzetno poštovana u japanskom društvu, zemlja se nalazi na poslednjem mestu kada je reč o demokratskim državama po udelu stanovništva koje je spremno da se bori za svoju zemlju, sa samo osam odsto potvrdnih odgovora, u poređenju sa gotovo 70 procenata stanovnika Tajvana.
Kada je reč o bezbednosnoj politici, Japan se nalazi na raskršću; odluke Tokija će uticati na regionalnu ulogu koju Japan ima kada je u pitanju bezbednost i stabilnost celog Indo-Pacifika. Za definitivnu promenu kursa je ostalo malo vremena, a političke i finansijske neizvesnosti dodatno povećavaju rizik. Japanska vlada se suočava sa burnim političkim okruženjem kod kuće, teškim finansijskim ograničenjima i najbitnije, nedostatkom odlučnog političkog vođstva. Ulaskom u oktobar koji će biti mesec prevremenih parlamentarnih izbora, budući premijer Japana, bio on LDP-ov Išiba ili u slučaju malo verovatne pobede opozicije, CDP-ov Noda, će se naći pod ogromnim pritiskom. Da bi se efikasno suočili sa izazovima koji postoje kada je reč o modernizaciji bezbednosnih politika Japana, Kantei i premijer se moraju izdići iznad unutrašnjih problema i sitnih nesuglasica i odlučno nastaviti sa dosadašnjim reformama. Ukoliko budu istrajni i uspešni, Japan će konačno ostvariti svoje ambicije kada je reč o odbrambenim mogućnostima, a u suprotnom, Vlada će morati ponovo da se suoči sa značajnim kompromisima.
Izvor: Novi Magazin
