Piše: Dragan Jakovljević, redovni univerzitetski profesor u penziji
U poslednje vreme aktuelizovana je rasprava oko „Enciklopedije Crne Gore“, koja se najavljuje kao „najznačajniji projekat u novijoj istoriji crnogorske kulture“, a realizovanje očekuje do kraja 2028. Dosadašnji organizacioni potezi CANU bi pritom u više pogleda smeli biti podložni određenom problematizovanju. Tako već od prepuštanja početnih koraka na pripremi koncepcije i izradi Enciklopedije formiranoj „radnoj grupi“ u samo tročlanom sastavu. Nju su naime činili po funkciji glavni i odgovorni urednik prof. Dragan Vukčević, te uz njega još samo njegov stari kolega prof. Dragan Radonjić i najzad prof. Živko Andrijašević. Da li je bilo realno za očekivati, da će jedna radna grupa u ovako redukovanom sastavu, u koji su uz to ušli samo kadrovi iz društvenonaučnih disciplina (dva pravnika, jedan istoričar), te politički istomišljenici moći da na sasvim zadovoljavajući način osmisli ukupnu koncepciju Enciklopedije? Dakle uz neučestvovanje u njoj i određenih stručnjaka iz drugih relevantnih domena, autora i drugačijih ideoloških opredeljenja, te predstavnika i drugih etničko-kulturnih entiteta.
Nakon prethodnih višestrukih osporavanja pristupa tom projektu, najozbiljnije reagovanje je nedavno došlo sa Univerziteta Crne Gore. Naime kroz kritički intonirano izlaganje prorektora prof. Veselina Mićanovića na RTCG, koje je naišlo na odjek u javnosti. Ono pruža podstrek, da se taj ukupni poduhvat od šireg kulturnog značaja blagovremeno još jednom promisli, njegova izvedba dodatno reorganizuje u funkciji takvog konačnog uobličavanja, koje bi obećavalo bolju naučnu uspešnost. Prorektor UCG je informisao javnost o podnošenju Inicijative jednog dela akademske zajednice, da CANU obrazuje „Uređivački odbor za izradu Enciklopedije Crne Gore“ u proširenom sastavu, sa novim članovima koji predstavljaju različite „entitete“. Ujedno je istaknuto, da se „može pretpostaviti“ „da većina članova (sadašnje Redakcije) ima neobjektivan pristup brojnim pitanjima koje mogu ugroziti objektivnost Enciklopedije“. Nakon razgovora njenih pokretača sa predsednikom CANU, prof. LJ. Stankovićem, pri čemu je bilo „usaglašeno „prisustvo članova akademske zajednice i predstavnika entiteta u praćenju izrade Enciklopedije“, u međuvremenu je datu inicijativu CANU utoliko i realizovala, što je Upravni odbor u proširenom sastavu konstituisan. I to svakako predstavlja pozitivan kvalitativni pomak. Što se pak tiče rekonstrukcije Redakcije, tu je došlo do neočekivanog obrta. Naime, CANU je sa predstavnicima Vlade Crne Gore dogovorila da Redakcija ostane u istom sastavu! To otvara prostor nekim pitanjima. Najpre, zašto je Vlada potpuno bezupitno prihvatila takvo rešenje, uprkos jasno obrazloženom zahtevu dela akademske zajednice. Dalje, zašto nije obavljen razgovor o tome i sa predstavnicima podnosilaca inicijative? Najzad, zbog čega je CANU toliko insistirala na neizmenljivosti Redakcije, kada je utvrdljiva kako veoma upadljiva neravnopravnost zastupljenosti različitih entiteta u njenom sastavu, kao i prisutnost nekih članova, čije dosadašnje delo ipak nije dovoljno ubedljivo da bi ih kvalifikovalo za učešće u jednom ovakvom projektu? Može se pretpostaviti, da je motivacija CANU bila pretežno politička, tj. da je baš u sadašnjem sastavu Redakcije viđena garancija onakvog ideološkog usmerenja Enciklopedije, kakvo odgovara aktuelnom vođstvu CANU, grupi njenih najuticajnijih članova. Najzad, za računati da je bilo i izvesnog opiranja dosadašnjih članova, koji bi izmenom njenog sastava imali šta da izgube. Pomenutim predlogom su bila data dva načela za rekonstrukciju Redakcije: ravnopravne etničko-kulturne zastupljenosti unutar članstva, i naučne objektivnosti pri obrađivanju tema. U pogledu prvog, situacija je takva da, u njenom sastavu ima 17. Crnogoraca i 1. Bošnjaka (prof. Š. Rastoder, ). Što svakako predstavlja jednu neodrživu nesrazmeru u odnosu na strukturu ukupnog sastava stanovništva. Nema dakle predstavnika Srba, Hrvata, Albanaca … idr. Sadašnja selekcija članova Redakcije je iznenađujuće bezobzirna u svojoj etničko-kulturnoj, ali takođe i ideološko-političkoj radikalnoj jednostranosti, uz moguć upliv i izvesnih personalno-klanovskih uticaja. Inače, inicijativa za izmenu sastava Redakcije bila je najavljena još krajem 2024, ali se je sa njenim podnošenjem očito okasnilo. Nažalost, njeni podnosioci su propustili da ujedno već predlože konkretna rešenja za izmenu i dopunu. Time je onda ostavljen prazan prostor, koji su ljudi iz CANU kojima tražena promena nije odgovarala onda hitro i vešto iskoristili.
U imenovanoj Redakciji od 18. članova ima pak i pojedinih autora čije dosadašnje naučno delo ne garantuje onu razinu naučnog kvaliteta kakva se od jednog ovakvog kapitalnog izdanja očekuje, te koji ne raspolažu internacionalnim rejtingom. I u njoj nema nijednog eksperta iz oblasti sociologije, psihologije, filozofije, antropologije… Za oblast umetnosti su kao članovi određeni poglavito određeni umetnici, u manjoj meri priznati teoretičari umetnosti. A biti književnik ipak nije isto što i biti teoretičar književnosti ili lingvista isl. Kada se radi o izboru i definisanju tematskih celina enciklopedije, njena struktura se sastoji iz 3. oblasti: „Priroda“, „Država i društvo“, „Kultura“, i 10. tema unutar njih, pri čemu kako „oblasti“, tako i „teme“ imaju svoje urednike. Unutar oblasti „Kultura“ nije pak predviđena tema tema „Religijsko nasleđe i konfesionalni život“, koja svakako nije manje važna od bavljenja arheologijom i drugim domenima, za koje su pak rezervisane odgovarajuće teme.
Konstruktivna i dobronamerna inicijativa dela akademske zajednice je dakle samo jednim delom prihvaćena: naime u odnosu na Uređivački odbor čiji je sastav proširen, ali čija funkcija ostaje nadzorno-konsultativna, uz mogućnost formulisanja određenih preporuka, sugestija, eventualno nekih kritičkih primedbi u odnosu na ono što Redakcija i njeni saradnici budu radili na obradi izabranih oblasti, tema i struka. Nasuprot tome, bez očekivanog javnog objašnjenja odbijen je predlog za izmenu i dopunu sastava i same Redakcije, koja će direktno usmeravati i uobličavati realizovanje projekta, imati ne posmatračku, već delatnu ulogu. Tako da je potrebna rekonstrukcija pristupa izradi Enciklopedije nažalost ostala samo polovična, što nije u skladu sa realnim potrebama.
Valja primetiti, da neravnopravnosti u zastupljenosti pripadnika različitih entiteta kako u pređašnjem sastavu Uređivačkog odbora tako i Redakcije na koju se je deo akademske zajednice požalio, u krajnjoj instanci u stvari predstavljaju odraz takvih neravnopravnosti već u sastavu same CANU! Takvo nelegitimno stanje je prisutno već duže vremena, a u pojačanoj meri od trenutka politički diktiranog preuzimanja jednog dela kadrova iz DANU. Na tu neodrživu neravnopravnost pak malo ko u javnosti ukazuje, pa tako ni ono malo srpskih intelektualaca koji su još članovi CANU. Ovu vrstu nekorektnosti će biti teže prevazići nego jednostranost u sastavu Uređivačkog odbora Enciklopedije Crne Gore i njene Redakcije. Valjalo bi dakle najzad o njoj otvoriti dijalog u javnosti, te potražiti primerene načine za postupno vaspostavljanje narušene kadrovske ravnoteže unutar CANU. Ostajanje pri sadašnjem stanju i njegovo dugoročno konzerviranje, bili bi nespojivi sa dostignutim stupnjem demokratičnosti u zemlji i proklamovanim, na evropskim vrednostima baziranim društvenim ciljevima. Kao da u međuvremenu nije bilo nikakvog pomaka u društveno-kulturnom razvoju, prevazilaženja etničko-kulturne isključivosti i privilegovanog statusa jednih na štetu drugih… Polazeći pritom i od toga, da ne jedino Enciklopedija, kako su to već primetili podnosioci one inicijative, već i sama CANU „treba da bude primjer naše multikulturne sinergije i jednakosti“.
