Piše: Atanas Stupar
Kada bi u Crnoj Gori sproveli anketu s pitanjem – “Koji novčani iznos (funkcija na vlasti) opravdavaju gubitak časti (moralne savjesti)” odgovori bi se gomilali oko neke okrugle cifre ili visokog položaja u državnoj hijerarhiji. Cifri bi se dodavale ili oduzimale nule što zbog inflacije što iz zajebancije. Funkciji na vlasti bi se vagale moći i upućivale što psovke što slavopojke.
Koliko je pitanje časti uticalo na formiranje našeg identiteta?
Na koji način je čast utkana u biće našeg čovjeka?
Što našem društvu uopšte znači čast?
Čast i vlast u CG formatu dokazuju se visokoparnim riječima o državi, pričama o čojstvu i svojstvu, o obrazu i junaštvu, o slavnim precima, njihovim zaslugama i stradanjima.
U pozadini slike koja ilustruje čast i vlast nalaze se zastave, grbovi, ordenje, pjesme o istorijskim godinama sa ružnim ili lijepim uspomenama.
Postoje li za čast i vlast u CG formatu neko jednostavnije mjerilo?
Na ovo pitanje ponajbolji odgovor daje odnos javnosti prema aktuelnoj istrazi Tužilaštva pokrenutoj zbog 5000 eura budžetskih sredstava koje je bivši Potpredsjednik Vlade Crne Gore i ministar poljoprivrede potrošio gosteći sebe i svoju familiju u prestižnim restoranima.
Najjača opoziciona stranka koja sebe naziva državotvornom momentalno je reagovala braneći svog uglednog člana bivšeg Potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede. Obelodanjivanje računa koji su za ministrove užitke i užitke njegove porodice plaćeni iz državnog budžeta njegovi partijski drugovi su nazvali perfidnim potezom čiji je cilj da im se kao opozicionoj partiji sroza ugled u narodu. Rukovodstvo partije je izdalo saopštenje u kome se iščuđava kako je uopšte nekome palo na pamet da istražuje zloupotrebu 5000 eura pri drugim mnogo većim zloupotrebama u društvu.
Zbog takvog stava najveće opozicione stranke i njenih vjernih glasača dužni smo da se i sami zapitamo što zaista predstavljaju 5000 eura. Može li se ta svota odraziti na čast i ugled trošađije i državotvorne partije iz koje dolazi? Ako je 5000 eura donja novčana granica zloupotreba čime se mjeri gornja novčana granica zloupotreba? Milijardama dolara? Naravno. Država sa hiljadugodišnjom tradicijom morala bi imati makar jednog milijardera u vrhu vlasti. On joj u neku ruku dođe kao neophodna istorijska referenca. Sjetite se samo srednjevjekovnih feudalaca, velikaša, despota, velmoža, župana njihovih dvorova, posjeda, oružanih gardi. Oni bez ikakve sumnje zaslužuju inkarnaciju u Crnoj Gori kao svojoj naslednici.
Ko nema vremena za istoriju već živi od svog rada pojednostaviće dilemu. Zaključiće da je trošak od 5000 eura povezan sa dubinom džepa iz kog su pare izvučene.
Neki od onih koji prate politička zbivanja u novijoj Crnoj Gori rekli bi da su tih 5000 eura sitnica u odnosu na zasluge koje ima pomenuta partija i njihov istaknuti član za uspostavljanje pune državnosti Crne Gore. Drugi bi nasuprot njima taj iznos opisali kao veliki društveni problem nastao zbog nesprovedenih kazni u ranijim slučajevima.
Ko razmišlja o sprezi novca i politike priupitao bi preko čije grbače su zarađeni tih 5000 eura i na čiji će lakat biti prišiveno njihovo arčenje.
Ovi poslednji su u manjini.
Većina nam skreće pažnju da primjera radi 5000 eura za jednu noć zaradi srednje talentovana i oskudnije odjevena pevaljka. U nešto dužem vremenskom periodu toliki iznos prihoduju razni menadžeri, direktori, koordinatori, članovi savjeta i upravnih odbora koje imenuje aktuelna politika. Od te zarade nijesu daleko ni vješti preduzetnici i trgovci. Učesnike raznih tendera da i ne spominjemo. Sve u svemu za današnju Crnu Goru bilo koji od navedenih primjera je dovoljan razlog za odbacivanje optužbe protiv bivšeg Potpredsjednika Vlade i ministra.
I ministar trošađija ima pravo na iznošenje svoje odbrane. Može reći da se u njegovom slučaju radi o političkom progonu. Na raspolaganju mu je i druga mogućnost. Može pozvati u pomoć blisku osobu koja će u njegovo ime vratiti budžetu svotu od 5000 eura što se i do sada dešavalo prilikom sličnih troškarenja, luksuznih putovanja, provoda, kockanja, raznoraznih gošćenja najviših državnih funkcionera.
U Crnoj Gori zanemarljiv broj građana trošenje državnog novca povezuju sa čašću i ugledom. Još manje je onih koji očekuju kajanje i izvinjenje od trošađija i partija čiji su istaknuti članovi.
U ovovremenoj, čojskoj i sojskoj Crnoj Gori čestitost, poštenje i dostojanstvo ostaju, kako je to uobičajeno reći, ispod radara javnosti.
Kako odreagovati na saopštenje DPS-a kojim brani svog partijskog uglednika, bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede povodom računa napravljenih u luksuznim hotelima i restoranima za ugođaje svoje porodice?
Kada izostanu i reakcije iz organizacija građanskog društva onda na red dolazi pojedinac. Mislim da bi mogao dati komentar, pojašnjenje ili opomenu sledećeg sadržaja.
Čast je neuporedivo lakše potrošiti nego novac. Novac se nadoknađuje. Čast se ne nadoknađuje. Visoka državna funkcija na koju vas delegira partija približava vas državnom novcu ali vas obavezuje i na dodatnu čast. Tu čast dugujete narodu za čije interese treba da radite. Kada interese naroda, u ovom slučaju to je budžetski novac, podredite sopstvenoj pohlepi i nedoličnom ponašanju, u ovom slučaju to je gošćenje sebe i svoje porodice na račun budžeta Crne Gore odnosno njenog naroda, onda ne samo da unižavate funkciju Potpredsjednika vlade i ministra već kaljate čast i ugled kako državi, tako i partiji iz koje dolazite. Nikakvu utjehu ne predstavlja činjenica što ima neko iznad vas veći i po položaju i po zloupotrebama vrijednim na stotine miliona eura.
Da bi građanska reakcija bila kompletna dodaću i ono naše čuveno da je svako nevin dok mu se ne dokaže krivica.
Izostaviću ono narodno u smislu Može mu ga bit ili Položaj mu ga daje.
S jednog aspekta 5000 eura je premala svota za krivicu ali sa drugog je više nego dovoljna da posvjedoči na koji način se odnosimo prema časti i vlasti u nezavisnoj i samostalnoj Crnoj Gori.
Zloupotreba službenog položaja, obijest ili politički progon
Što mislite na koji način će se razriješiti pitanje tih 5000 eura.
Pokrenuće se istraga koja će dovesti do optužnice.
Što će se desiti ako sud ne uvaži optužnicu i oslobodi optuženoga.
Uslijediće žalba višoj instanci.
Ukoliko i viša instanca ne usvoji žalbu konstatovaćemo da je sve urađeno po zakonu.
Što da radimo sa čašću?
Zakon ne sankcioniše čast. Čast je lična stvar pojedinca.
A društvo. Kako naše društvo gleda na čast?
Društvo je samo skup pojedinaca različitih pogleda na stvari i događaje a različiti pogledi na stvari i događaje su em naše demokratsko pravo em naše demokratsko bogatstvo.
