Piše: Brana Petrović
Da li je to trijumfalna kapija na tvome stolu
ana
il kongres džinova
il cezarova kapa
ta mala ljudožderka koja me živog proguta
kao
prženu ribu na splavu
odavno ti ja
anuška
nemam
ni ruke ni srce ni glavu
ni grad u kom se smirim
ni noć zvezdanu bez kiše
odavno
ana
umesto mene
drvo neko na prokletijama diše
ljudi kopaju ugalj
ljudi se ljube
eto
to beše moja pesma
pevaj
anči
ono moje rebro
sada je zlatna česma
umesto moga smeha reka je jedna nova na zemlji potekla
sve je bilo ana baš kao što si ti rekla…
