Ako je merilo društveno prilagođavanje, a ne Hristos, onda je ljudskim naporima nemoguće ispuniti zapovest: „Da svi jedno budu…“.

Drago Pilsel u svojoj kolumni u Autografu kaže kako mu pišu posle posete Ostrogu da će postati pravoslavac. On bi na neki način voleo to da bude, ali i da poneki pravoslavac „uđe u njegove katoličke cipele“ i bolje ga razume. Da, svi mi bi, bez obzira na konfesiju, to želeli, samo se čini da se vremenom vancrkvene teme postavljjuju kao sve veća prepreka razumevanju.
U želji da se crkve „prilagode zahtevima vremena“, „modernizuju i društveno prilagode“, došlo se do tačke u kojoj je dijalog o veri sekundaran, a time je i ekumenizam ispražnjen od svog osnovnog sadržaja.
Pilsel opisuje proslavu „Molitvene osmine za jedinstvo kršćana“ u zagrebačkoj katedrali, naravno u takvim se prilikama uvek šalju optimističke poruke, ali se stanje i u Rimokatoličkoj i u Pravoslavnoj crkvi poslednjih godina toliko zakomplikovalo da je i njihovo unutrašnje jedinstvo ozbiljno narušeno. Kroz održavanje ekumenskih susreta možda se može legitimizovati vlastita pozicija u hrišćanskom svetu, ali se ne mogu rešiti realni problemi koji postoje. Od vremena protestantizma nikada nije toliko osporavan papin autoritet kod katolika u Americi, Africi, pa i Nemačkoj; pravoslavni su se podelili oko (ne)prihvatanja poteza Carigrada u Ukrajini, koji su, ispostavilo se, tamošnjem ratu dodali, pored one unijatske, još jednu versku dimenziju.
I na sve to, papino snishođenje anglikancima i sličnim denominacijama, po pitanju stava o „blagoslovu homoseksulanih parova“, dovelo je do još većeg jaza sa Istokom. Većina pravoslavnog naroda osetljiva je, ako ne toliko na menjanje etičkih stavova, kroz koje i sam dramatično prolazi bilo u dijaspori, bilo u otadžbini, ono na menjanje drevnih službi.
Pišući na ovu temu pre osam godina, potpisani je proricao da će tzv. pastirska briga o seksualnim manjinama dovesti do kraja ekumenizma kakvog smo poznavali. Sada vidimo da Drago Pilsel ipak gaji ekumensku nadu i to jeste na neki način utešno. Ali sve dok nam prvo merilo i u unutarkonfesionalnoj i u međukonfesionalnoj komunikaciji ne bude Hristos, i najdobronamerniji pokušaji ostaće mrtvo slovo na papiru.
Aleksandar Živković