Godine uspješnog boravka u izbjeglištvu izgleda da daju za pravo „bankarskoj pobjegulji“ da sa obećanja, odnosno, iz defanzive pređe u višu fazu aktivnijeg đelovanja ili tzv. ofanzivnu igru sa organima gonjenja, onima koji ga potražuju da se odazove institucijama sistema, odnosno, sudskim vlastima države Crne Gore.
Njegovo petogodišnje lobiranje nije, za sada, dalo očekivane rezultate, za povratak u Crnu Goru, odnosno, pokušaj da nađe političare koji bi mu pritekli u pomoć da ga aboliraju za radnje koje mu se stavljaju na teret, još iz vremena režima njegovoga „prijatelja Mila“!
U krajnjem, taj pokušaj koji je, makar jednom mjesečno, dolazio iz Londona „in live“ završio se izgleda po njega neuspješno, jer da je drugačije, ne bi, valjda, tako nesmotreno dao izjavu za crnogorsku javnost, odnosno, prije svega onima koji su brinu za njegov „legalni“ boravak u „sigurnom i bezbjednom Londonu“!?
Duško sada ne samo da obećava već i uslovljava svoj dolazak u njemu mnogo voljeni Montin(ij)egro, zboravljajući da ovo više nije ta njegova i njegovoga prijatelja Mila privatizovana država, već država Crna Gora, koja nekolike godine pokušava da normalizuje stanje u institucijama sistema u kojima je carovao nerad i organizovani kriminal na visokom državnom nivo!
Pa da citiramo, njegovu smišljenu poruku onima kojima bi ga htjeli privesti pravosudnim organima: „Ja ću da se predam, da dođem i da mi se dozvoli da ulazim i izlazim iz Crne Gore, da se javljam redovno kad treba prema dogovoru koji bih postigao s tužilaštvom. Ja nemam zašta da odgovaram, nigđe nisam bio odgovorno lice ni u bankama ni u tim kompanijama“! „A sve dokaze koje imam protiv Mila Đukanović i koje sam iznio do sada i prijavio spreman sam da dam“, (po)tvrdio je Knežević.
Naravno, po savjetima njegovoga advokatskog tima, poručio je i da ne želi da bude zaštićeni svjedok i da nema „za šta da odgovara“!? Međutim, sudija V. Radonjić je imao drugačije argumente, rekavši: „(…) da SDT ne može dati nijednom okrivljnom ili optuženom obećanje da neće biti uhapšen“! Takođe, naveo je da u Kneževićevoj situaciji „imamo više rješenje o određivanju prtivora više nacionalnim i međunardnim potjernicama“, po kojima će se on „morati lišiti slobode i staviti u pritvor (…)“!
Kako godine brzo prolaze! Ma, one prosto rečeno, lete! Baš prije neki dan proteče peta godina od kako objavih svoj prvi tekst o „bankarskoj pobegulji“, Dušku iz Londona, odnosno „patološkom lažovu“, kako ga nazva njegov prijatelj Milo, koji ni pod razno ne priznaje za prijatelja Di Keja ili Duška Kneževića, naravno profesora i doktora nauka, vlasnika Atlas banke i ko zna još kojih sve firmi, nekretnina, kompanija, finansijskih „udruga“ na evropskom i svjetskom nivou itd. i tsl.
Samo u toj 2019. godini objavih pet tekstova o njemu. Zar je (bilo) malo? Nastavih da pišem o njemu sve do danas, ukupno 17 tekstova. Ispunih dato mu obećanje da ću o njemu pisati sve dok ne pokaže „veliku plavu torbu iz koje Milo uzima novac“, kako nam je obećavao i tvrdio da je u posjedu tako jakog „krunski dokaza“ sa kojim će poslati svoga prijatelja u Spuž, jer obojica ne mogu biti zajedno, a na slobodi, u Crnoj Gori!?
A šta to bi do dana današnjega? Ništa ili bolje rečeno više od toga: „ja (nikada) ne lažem“! I tako bi! Sa obećanja, poslije dugih pet godina boravka u izbjeglištvu, u njegovom bezbjednom i sigurnom Londonu, Duško nam sada šalje uslove svoga dolaska koje njegova država propala montenegrinska treba da mu obezbijedi i garantuje „da ulazi i izlazi iz Crne Gore“ onako kako se njemu prohtije, odnosno, dogovore i sa tim on bude zadovoljan! U protivnom neće dolaziti!? A treba da znamo koliko nam je neophodan i ne samo državi, institucijama, pa i građanima, a bogme i onima koji ga željno očekuju, jer su već mnogo godina bez posla sve čekajući da im dođe i zaposli! A on, Duško, ni zašta nije odgovoran, jer „nigđe nisam bio odgovorno lice“, naravno „ni u bankama ni u tim kompanijama“!? Možda bi Duško i uspio da je ostala montenegrijska korumpirana država njegovoga prijatelja Mila!?
Dakle, poslije dugih obećanja Duško sada prelazi na uslovnjavanja i to nikoga drugoga nego državu, odnosno, njene nadležne institucije koje, gle čuda, još uvijek za njim tragaju ili bolje rečeno imaju aktivnih „više nacionalnih i međunarodnih potjernica“! One njemu ama baš ništa ne mogu niti mu nešto znače, sem što ne može slobodno da dolazi u Milovu Crnu Goru odnosno Monten(ij)egro, kojemu je bio „zlatni sponzor“, naravno i D(r)PS-u!
Eto, šta se sve može očekivati od „zlatnih sponzora“, koji su nekad imali viziju i znali gđe treba ulagati da bi im se mnogostruko isplatile investicije!
Znao je Duško biti dobar taktičar i strateg, koji strpljivo boravi u njemu sigurnom i bezbjednom Londonu! Međutim, izgleda da mu je glavni krunski dokaz „velika plava torba…“ počeo truliti, odnosno, da ga je negđe izgubio pa počinje sa ucjenama o svome dolasku i predaji crnogorskim državnim institucijama! A bolje bi mu bilo da je svoj boravak iskoristio za dugo liječenje, nešto slično onom Svetovom u Beogradu, koje traje odveć dugo, a potraživanje za njim zastarijeva 2026. godine!
Ma ne brine mene „bankarske pobegulje“ način snalaženja i izbegavanja odgovornosti za ono što je činio sponzorišući svoga prijatelja Mila i cijeli D(r)PS, već se samo pitam dokle on misli da i dalje u „live“-u uporno lobira za svoj dolazak i aboliciju od svega što je činio pune dvije decenije novčano pomažući izborne krađe i „pobjede“ svoga prijatelja Mila.
Podgorica, ponedeljak, 22. januar 2024. godine
Dr Momčilo D. Pejović
