Piše: Aleksandar Živković
Već kod zbivanja u Bogatiću osetilo se da je raspoloženje „u Srbiji zemlji da prevrne i da druga postane sudija“. Tada sam pisao da čelnik naprednjaka nije čovek dijaloga kakav je danas potreban Srbiji i da se scenario iz Bogatića može očekivati i u drugim mestima.
U Rači kragujevačkoj poljoprivrednici su zauzeli opštinu opravdano nezadovoljni povećanjem poreza na imovinu od 60%.
Događaji su kulminirali 19. februara pokušajem građana da prodru u skupštinu Kraljeva, i zasipanjem jajima nepopularnog gradonačelnika Terzića. On je ne samo vulgarno vređao studente i ostale građane u blokadi, već je i pripremao, ne obazirući se na legalan zahtev za referendum, privatizaciju državne apotekarske ustanove.
Vlasti u Srbiji, inače, ne znaju ili neće da razumeju da su državne apoteke deo primarne zdravstvene zaštite i kao takve i same treba da budu zaštićene.
Svi ovi događaji, „uspostavljanja narodnog suvereniteta“ (politikolog Boban Stojanović) za sada su ostali u demokratskim granicama.
Ali ne treba se praviti da ne postoji velika tenzija u društvu i da su mogući i nasilni pokušaji rasterivanja lokalnih vlasti širom Srbije.
To bi samo odgovaralo Alfa Vukovom režimu, koji se dobro snalazi u ambijentu nasilja i preko svoje propagandne mreže može da ga plasira i u zemlji i u inostranstvu, ali nema odgovore na mirne proteste.
Imamo dahije, ipak ne i janičare, i ustanički doživljaj bi trebalo, kao i u većini studentske pobune do sada da se zasniva na mirnoj evoluciji sistema, pre svega pravnog.
Nasilni scenario bio bi poraz svih.
