Piše: Aleksandar Živković
Kao što smo pisali u Žurnalu, na svom poslednjem majskom zasedanju Sveti Arhijerejski Sabor doneo je odluku o uzdizanju većeg broja episkopija u rang mitropolije, kao i novi način titulisanja eparhijskih arhijereja uopšte, ali podaci o tome koje su episkopije uzdignute na viši rang (od mlađih bogoslova smo čuli duhovit izraz „apgrejdovane“), nisu bili dostupni do izvršnog sinodskog uputstva.
Iz njega saznajemo da je SASabor na svojoj sednici od 18. maja o.g. (ASbr.55/zap.89) doneo odluku, i kao ustavotvorna vlast u Crkvi, izmenio član 14 Ustava SPC, kojim su postojećim dodate i novoformirane eparhije (britansko-irska, skandinavska, austrijska i švajcarska), kao i dvostruka sedišta eparhija gde ih ima. Na ovu temu čitaocima je najbliži primer budimljansko-nikšićke eparhije, koja ima sedišta u Đurđevim Stupovima kod Berana i u Nikšiću. U te eparhija sa dvostrukim sedištem spadaju i bihaćko-petrovačka (u Bosanskom Petrovcu i manastiru Rmnju), budimska (u Pešti i Sentandreji), dalmatinska (u Šibeniku i manastiru Krka), diseldorfsko-nemačka – to je novost od ovog Sabora (u Berlinu i Diseldorfu), zahumsko-hercegovačka i primorska (u Mostaru i Trebinju), zvorničko-tuzlanska (u Tuzli i Bijeljini) i raško-prizrenska (u Prizrenu i Novom Pazaru (Rasu)). Tu su još i eparhija kanadska koja ima sedište u Torontu i manastiru u Miltonu i eparhija novogračanička-srednjezapadnoamerička koja ima sedište i u manastiru Libertivil i u Novoj Gračanici (oba kod Čikaga).
Posle poslednjih promena ukupno SPC ima 41 eparhiju.
Izmenom istog člana Ustava SPC uz dosadašnje mitropolije crnogorsko-primorsku, dabrobosansku i zagrebačko-ljubljansku, uvedene su nove mitropolije: australijsko-novozelandska, banatska, banjalučka, bačka, braničevska dalmatinska, diseldorfska-nemačka, zahumsko-hercegovačka, zvorničko-tuzlanska, žička, kanadska, kruševačka, niška, novogračanička-srednjezapadnoamerička, raško-prizrenska, sremska, timočka i šumadijska. Njihovi arhijereji imaju po položaju zvanje arhiepiskopa (grada) i mitropolita (eparhije). Dakle 18 novih mitropolija, ukupno 21. Od toga 4 u dijaspori.
Aleksandar Živković: Nove titule arhijereja – drobljenje Crkve ili uzdizanje njene misije?
Protivnici umnožavanja broja mitropolija u SPC, uglavnom nemaju ništa protiv ovog uzdizanja u dijaspori, jer znaju koliko je ono važno, za nažalost sve bremenitije međupravoslavne odnose. Osim toga mitropolija novogračanička je postojala (i srednjezapadnoamerička) dok administrativno nisu ujedinjene; a mitropolija australijsko-novozelandska je predviđena tamošnjim lokalnim crkvenim ustavom. Uzdizanje Kanade i Nemačke ima smisla s obzirom na brojnu dijasporu u njima.
Očekivalo se da će jednog dana veći gradovi, Novi Sad, Niš, Kragujevac, Banja Luka dobiti mitropolije. Takođe, i raško-prizrenska eparhija, po starini jedna od onih sa najdužim kontinuitetom. Saborski oci imali su i istorijske razloge na umu kada su u rang mitropolije uzdigli i manje eparhije; drevnu svetosavsku episkopiju u Hercegovini i eparhiju dalmatinsku.
Ipak, u crkvenoj javnosti postavlja se pitanje uzdizanja drugih episkopija, nekih npr, tek. nedavno obnovljenih (kruševačka), ili nekih neuzdignutih, a velikog istorijskog značaja (šabačka, u srednjem veku mačvanska). Činjenica je da su eparhije zvorničko-tuzlanska i šabačko-valjevska predstavljale a i danas treba da predstavljaju kičmu i pluća SPC, a jesu i najveći bastion bogomoljačkog pokreta. Tako da je tu trebalo težiti ravnoteži sa obe strane Drine.
Izmenjen je i član 15 Ustava SPC, kojim su određene nove titule eparhijskih arhijereja.
Svaka episkopska (arhiepiskopska) titula je vezana za grad-središte eparhije, a mitropolitska za naziv eparhije. Tako će npr. biti Arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski, Arhiepiskop novosadski i mitropolit bački, episkop pariski i zapadnoevropski itd. Cela priča, dugo raspredana, o navodnom otimanju mitropolita Amfilohija titule arhiepiskopa cetinjskog može, konačno, da ode ad akta.
Aleksandar Živković: Zašto Crna Gora treba da usvoji Rezoluciju o genocidu nad srpskim narodom u NDH
Izdvajamo ovde titule koje ukazuju na ranohrišćansko nasleđe: Arhiepiskop sirmijumski i mitropolit sremski, Arhiepiskop romunilijansko-zaječarski i mitropolit timočki.
Nova titula hercegovačkog mitropolita glasi: Arhiepiskop mostarsko-trebinjski i mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski. Time je u njoj vezano i sećanje na stonsku episkopiju. Verovatno zbog vikara koji nosi titulu „humskog“ nije do kraja pravilno rešen naziv ove eparhije, koja jeste više humska, dok je veći deo Zahumlja na prostoru budimljansko-nikšićke eparhije.
Na kraju, ustavnom odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora, episkopi sa 20 godina službe dobijaće čin arhiepiskopa, a sa 25 godina i mitropolita, bez uzdizanja njihove eparhije u taj rang.
