Piše: Filip Dragović
Kad čujem na koje sve načine hrvatski evroparlamentarac Tomislav Sokol, verbalno ponižava Crnu Goru, isijavajući mržnju prema svakom srpskom segmentu njene stvarnosti, sjetim se naslova odličnog hrvatskog filma „Sokol ga nije volio“.
Radnja filma je, u nekom prenosnom smislu, usporediva sa Sokolovim razumijevanjem politike. U filmu, šta god se zbivalo u ratnom i poratnom vihoru, strada nedužni narod, dok u Sokolovoj politici, o čemu god da je riječ, on će naći ugao da govori protiv Srba i njihovih političkih predstavnika. A što se tiče samog naslova, i tu ima nekih poveznih tačaka. U filmu je riječ o konju Sokolu i nekom njegovom životinjskom instinktu u odnosu na ljude, a u ovom realnom političkom trenutku riječ je o čovjeku koji očigledno nema neki politički senzibilitet, a desio mu se parlament EU, i sad gledamo i slušamo njegove instinktivne i refleksivne napade na Srbe u CG, a samim tim i na CG.
Na drugoj strani, suprotno od T. Sokola, čije prezime koincidira sa imenom ptice grabljivice, imamo ime jedne druge ptice u prezimenu povjerenice EU za komšiluk i proširenje, gospođe Marte Kos.
Ona, za razliku od pomenutog hrvatskog poslanika, ne vidi nikakav problem u proširenjima. Ni u proširenju EU ka istoku, ni u proširenju uticaja Andrije Mandića u vladajućoj politici CG. Ona upravo vidi napredak u činjenici da nova vlast u CG uključuje sve etničke i kulturne grupe, pa i Srbe. A jasno je da nije navela niti jednu tačku u politici NSD koja bi bila anti-evropska. Naprotiv. Ako bi se šta moglo kvalifikovati kao anti-evropsko, to je onda politika T. Sokola.
E sad, ne radi se ovdje o tome šta se nama građanima CG više sviđa – Sokol ili Kos. Nego se radi o tome ko od ovo dvoje više predstavlja glas EU, i koga je, pametnije i praktičnije slušati?
Mislim da je odgovor bjelodan…
