Piše: Filip Dragović
Ovdašnjim javnim prostorom širi se zafrkancija kako su Srbi trobojku dobili od turskog sultana, a uz nju redovno ide žalopojka kako je ista ta trobojka simbol „nasilne aneksije“ Crne Gore od strane Srbije 1918. Ko ništa ne zna, mimo ove dvije (hipo)teze, mogao bi, opravdano, da zaključi kako je trobojka mrzak i tuđ amblem crnogorskoj slobodarskoj tradiciji. Ali…
Samo neki intelektualni miš, iz svoje dijaloške rupe (a rupi nema mjesta za sagovornika, niti za razmjenu argumenata) može da tvrdi kako je sultan donio trobojku na Balkan. Da samo Srbija ima tu trobojku, valjalo bi analizirati komunikaciju Porte i kneza Miloša. Međutim, gotovo da nema ni balkanske ni evropske zemlje koja se od prije 200 ili nešto više godina, nije ogrnula trobojkom. A među njima bješe i nezavisna knjaževina i kraljevina Crna Gora. I gotovo da nema pismenog gimnazijalca koji neće znati da je ta i takva trobojka u sve ove zemlje, kao ideološko nadahnuće, stigla iz revolucionarne francuske republike, a ne iz, u to doba, dekadentne otomanske monarhije. Izbor i raspored boja i tom trobojnom konceptu ostao je u nadležnosti nacionalnih pregalaca, pa se on razlikuje od Sjevernog do Crnog mora, ali je njihova republikanska i građanska poruka svuda ista: bratstvo, sloboda, jednakost! U tom smislu je ovdašnja borba za trobojku ujedno i borba za evropsku političku tradiciju, a borba protiv nje bi nalikovala borbi za vrijednosti Srednjeg vijeka. Protiv kojih takođe nemam ništa, ali čisto da se zna.
A kada je riječ o „nestanku“ Crne Gore, pod trobojkom, mora se reći da je upravo ta srpsko-crnogorska trobojka posljednji simbol koji bi se mogao vezati za međudinastičke sukobe 1918-20 na relaciji Beograd-Cetinje. Jer nje su se, upravo Karađorđevići, a zarad više jugoslovenske ideje, upravo odrekli, vezući i šijući onu jugoslovensku zastavu (čitaj: položenu francusku). A kako smo se mi svi, 90-ih, odrekli svake veze za Jugoslavijom, povratak trobojci je ujedno povratak političkoj tradiciji Crne Gore, od prije 1918, i ujedno afirmacija ovdašnjeg autentičnog folklornog identiteta, izraženog u dresu francuske reprezentacije, pardon: crnogorske narodne nošnje.
Ugodan ostatak dana želim.
