Piše: O.B.
Danas, na praznik Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, slavu manastira Ostrog, na platou ispred Gornjeg manastira služena je Sveta arhijerejska Liturgija kojom je načalstvovao Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop Jašija i Mitropolit moldavski i bukovinski g. Teofan, uz sasluženje: Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija, Njegovog visokopreosveštenstva Mitropolita budimljansko-nikšićkog g. Metodija, Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa mostarsko-trebinjskog i Mitropolita zahumsko-hercegovačkog i stonsko-primorskog g. Dimitrija, Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa losanđeleskog i zapadnoameričkog g. Maksima, Njegovog preosveštenstva Episkopa vašingtonsko-njujorškog i istočnoameričkog g. Irineja, Njegovog preosveštenstva Episkopa buenosajreskog i južno-cetralnoameričkog g. Kirila, administratora Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, te brojnog sveštenstva i sveštenomonaštva, i učešće više hiljada vjernika.
Nakon čitanja Svetog Jevanđelja arhipastirskom besjedom prisutnima se obratio Visokopreosvećeni Arhiepiskop losanđeleski i zapadnoamerički g. Maksim.
Vladika Maksim je naglasio da Sveti Vasilije nije samo crveno slovo u kalendaru, već znamenje prisustva Božijeg.
Podsjetivši na riječi Svetog Justina Ćelijskog, on je kazao da je Bog darovao Svetog Vasilija Crkvi, svijetu i svakom čovjeku, kao svjedoka Svoje Slave. Govoreći o žitiju Svetog Vasilija, Arhiepiskop Maksim je kazao da se Sveti prvoj školi svetosti naučio u svojoj porodici, gdje se, kako je kazao ”više mislilo o Bogu i duši, nego o privremenim stvarima”.
Vladika je poučio da istinski ljudi postajemo kada stojimo pred Gospodom, te da svetost Svetog Vasilija, iako se on povlačio u molitvu i tišinu, nije mogla ostati u keliji, već je Svetac Silom Božijom iz nje silazio i postajao svima pastir, episkop i otac.
Rekao je da je najveći preobražaj koji se dešava kod kivota Svetog Vasilija preobražaj srca, odnosno istinsko iscjeljenje.
Uporedivši vrijeme u kojem je živio Sveti Vasilije sa našim vremenom, vladika Maksim je kazao da postoje velike sličnosti, te da nas u tom pogledu Sveti Vasilije uči da spasenja nema u samozatvorenosti, već u zajednici i sabranju.
Na kraju besjede, Arhiepiskop losanđeleski i zapadnoamerički g. Maksim, rekao je da je toplota Božija koja je ugrijala i studenu ostrošku stijenu, ono što nas priziva da dolazimo i sabiramo se u Ostroškoj svetinji.
Besjedu Arhiepiskopa losanđeleskog i zapadnoameričkog g. Maksima donosimo u cjelosti.
Hristos Voskrese!
Χριστός Ανέστη!
Hristos a inviat!
Christ is risen!
Po blagoslovu Visokopreosvećenog Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskog i čuvara Pećkog trona, kad zatreba, obraćam vam se, draga braćo i sestre, u ovaj svešteni dan, dan blagodati, dan slave, dan milosti, stojeći kraj ove svete stijene, koja je simbol susreta sa Gospodom.
Kao što je to i Sihar samarjanski, Studenac Jakovljev, kao što su to biblijska mjesta, tako i ovo mjesto pripada sveštenoj topografiji Božijeg otkrivanja i Njegovog promišljanja, i Njegove ljubavi prema narodu svome i prema Njegovoj tvorevini. Ostrog i njegov svetac su svjedočanstvo ne prosto čuda, nego prisustva Božijega, a sam Sveti Vasilije nije puko ime u kalendaru Crkve, koga se sjećamo nekoliko puta godišnje, nego je znamenje i svjedočanstvo onog prisustva Gospodnjeg u istoriji, koje iz istorije uvodi u vječnost, u Carstvo Trojičnoga Boga.
Kada je Prepodobni Justin Ćelijski opisivao život Svetog Vasilija, rekao je da ga je Gospod darovao, onako kako On čini u svim vremenima, kao svjedoka Svoje slave, i tako on postaje svjedok i Božiji čovjek ne samo jednom narodu, ne samo jednome mjestu, bilo kojoj grupi ili kategoriji, nego on je dat Crkvi, dat je svijetu i dat je svakom čovjeku koji u njemu nalazi utjehu, iscjeljenje, oproštaj, mir i spasenje.
Ime mu bješe u početku Stojan, rođen u Hercegovini, od pobožnih roditelja, od kojih majka bi prepoznata od Sabora naše Crkve kao Sveta i Blažena Ana. U tom domu se više mislilo, kako kaže opet životopisac, o Bogu i duši nego o privremenim stvarima.
I tako saznajemo, draga braćo i sestre, da porodica jeste prva škola svetosti, prva škola poznanja Boga, gdje se dijete uči da je život ne samo nešto što imamo, nego ono što jesmo — Stojan koji stoji uspravno pred Bogom. I to je poruka za svakoga od nas, svako dijete, bilo kog uzrasta, od najmanjeg do onih najstarijih. I tako je Stojan mali, kao dijete, ulazio u hram i cjelivao pod, ikone i krst, i učio se da stoji pred Gospodom u hramu kao pred prestolom Božijim.
Taj mali i mladi Stojan već je znao ono što mi često zaboravljamo, a to je da postajemo istinski ljudi kada stojimo pred Gospodom, a ne kad se zatvorimo samo u sebe. I ta svetost kojom je on zračio, iako se povlačio u ovu stijenu na podvig molitve i tišine, istovremeno je i preobražaj svijeta, učeći svijet da bude biće zajednice. Tom silom Božijom Sveti Vasilije nije mogao ostati u svojoj keliji trajno, nego je iz nje silazio, postajući svima pastir, episkop, otac.
Ne može molitva čovjekova biti odvojena od njegovog naroda i brige za njegovo spasenje. Iz kelije se ponekad ponajbolje vidi muka naroda, a sa ove ostroške visine posebno. Tako da je Vasilije silazio i gradio hramove u dušama ljudi i hramove žive Crkve, koja jeste Božiji narod sabran u pokajanju i nadi. Tako ovaj Ostrog postaje, draga braćo i sestre, čudo, ali ne samo zbog toga što se zaista u njemu dešavaju iscjeljenja, svakodnevna ustajanja i vaskrsavanja ljudskih duša, bića, nego zbog toga što se ovdje otkriva šta je ljubav i ko je ljubav. Saznaje se i doživljava opitno da nikad nismo izgubljeni.
Čovjek nikad nije izgubljen, dokle god ima kome da prinese svoju suzu. Najveći čudesni preobražaj koji Sveti Vasilije dariva nije samo iscjeljenje naših klonulih tijela ili depresivnih duša, nego preobražaj srca. I kada čovjek, živeći u tami, odlazeći iz ove svetinje kao drugi čovjek — preobražen i nadonosan, kada mu se tuga pretvori u nadu i radost, kada mu se strah pretoči u molitvu, a grijeh u pokajanje, tada se dešava ono što je istinsko iscjeljenje kod istinskog ljekara.
Da kažemo i nešto za danas, jer je Sveti Vasilije, iako je živio podosta podaleko od nas vremenski, živio u sličnim vremenima — vremenima podjela, ropstva i slično tome, odgovorio pozivu Božijem vjernošću svojom. Njegova savremenost je stoga i danas takva da nas uči tome da čovjek usamljen, rastrzan, uplašen, zatvoren u sebe, kako god da ga opišemo, ne nalazi spasenje u svojoj samozatvorenosti, izolaciji, nego u zajednici, u sabranju, kao što je to ovdje.
Ova sveta stijena, i tu bih završio, draga braćo i sestre, govori nam da se ni Crkva, a ni bilo koja ljudska vrlina, ne skriva ili saziva, sazdava u ljudskoj moći, nego isključivo u Krstu i Vaskrsenju Hristovom i Gospodnjem. Kamen ovog Ostroga jeste hladan, i, kako je zapisano u žitiju njegovome, taj hladni kamen je postao mjesto toplote Božije. Živio je u studenoj stijeni toplote radi Božije, veli njegova zapisana biografska riječ.
Ta studena stijena i ta toplota Božija jeste, draga braćo i sestre, ono zbog čega ovdje dolazimo, ali i zbog čega se osjećamo pozvani opet da dođemo. Upravo je to smisao Jevanđelja, da onome ko se obraća Hristu, Crkvi, pastiru, svaki put bude drago da se opet vrati na to mjesto. Neka nas ta studena toplota ostroške svetinje, draga braćo i sestre, svagda podstiče da praštamo, da volimo bližnjega i da kroz to, takav način života i taj etos, i mi dostižemo kroz studen života do toplote Božije. Da ta toplota bude ona malena radost koja se smješi smrti.
Hristos Voskrese!
Χριστός Ανέστη!
Hristos a inviat!
Christ is risen!
Na kraju Svete službe Božije sabranima se obratio Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g.Joanikije.
Mitropolit je izrazio radost zbog prisustva velikog broja vjernika na prazničnom sabranju u Ostroškoj svetinji, posebno djece i mladih, koji su pritekli Svetom Vasiliju Ostroškom sa raznih strana. Mnogi od njih prepješačili su duge puteve da se poklone Svecu na dan njegovog praznika.
„Uvjeren sam potpuno da će ih Sveti Vasilije za njihov trud i za njihovu ljubav izobilno nagraditi. A ova omladina, koja je ovih dana pristupala kivotu Svetoga Vasilija Ostroškoga, željna svetinje, vidimo da traži smisao života. I neka ih Gospod udostoji da nađu ono što traže radi svoga spasenja, da umnože svoje talente i Božija blagodat, koja se izliva preko Ostroške svetinje, da ih prosvijetli i ukrijepi i rukovodi u sve dane života njihovoga“, kazao je mitropolit Joanikije.
Visokopreosvećeni je zablagodario dragim gostima, gospodi arhijerejima, na dolasku i službi, a Arhiepiskopu Maksimu i na, kako je kazao, „lijepoj, pitkoj besjedi, koju je lako zapamtiti, jer je puna smisla i lijepih poruka“.
Izrazio je radost zbog prisustva uglednih zvanica: predsjednika Crne Gore, gospodina Jakova Milatovića, Njegove ekselencije ambasadora Ruske federacije, gospodina Aleksandra Lukašika, Njegove ekselencije ambasadora Srbije, gospodina Nebojše Rodića, potpredsjednika Vlade Crne Gore, gospodina Moma Koprivice, kao i velikog broja dobrotvora, ktitora i priložnika.
Čestitavši praznik svima, Mitropolit Joanikije je zamolio Arhiepiskopa Jašija i Mitropolita moldavskog i bukovskog g. Teofana da se obrati sabranima i prenese blagoslov Svete Petke.
Besjedu Arhiepiskopa Jašija i Mitropolita moldavskog i bukovskog g. Teofana donosimo u cjelosti
Vaše Visokopreosveštenstvo Visokopreosvećeni mitropolite Joanikije, Vaša visokopreosveštenstva i preosveštenstva, vozljubljeni sveštenici i đakoni, časni monaški čine, gospodine predsjedniče, ugledni predstavnici vlasti, pravovjerni hrišćani, Hristos Voskrese!
Uznosimo slavu Bogu i duboku blagodarnost Svemilostivom Bogu u Trojici Slavljenom, Ocu Sinu i Svetome Duhu za prisusto svih nas ovdje. Nalazimo se na svetom mjestu zaštićenom prisustom blagoslovenih moštiju i molitve Svetog prepodobnog jerarha Vasilija Ostroškog Čudotvorca. Narod Božiji, koji se naziva Hristovim imenom, sabira se sa raznih krajeva zemlje, kako bi se smjerno poklonio pred svetim jerarhom Vasilijem, blagodareću nebu i za blagosloveni dar, darovan zemlji posredstvom njegovih svetih moštiju.
Na izuzetan i sveti poziv njegovog Visokopreosveštenstva oca Joanikija, Arhiepiskopa Cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog i Egzarha sveštenog trona Pećkog, stupio sam u vašu blagoslovenu zemlju, dolazići iz grada Jaša, tvrđave Svete Petke, zaštitnice Moldavije i pravovjernog naroda u Rumuniji. Ovdje sam, kao hadočasnik, sa blagoslovom Njegove svetosti patrijarha Danijela, zajedno sa više vjernika iz Rumunije, kako bih učestvovao u ovom svetom prazniku, posvećenom Svetom jerarhu Vasiliju, nakon što me je prošle godine, o prazniku Svete Petke, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije, obradovao svojom posjetom Jašu.
Kako je divan Bog u svetima svojim! Svetitelji Božiji sabiraju oko sebe pravovjerni narod iz različitih zemalja, koji govori različitim jezicima, koji je na velikim razdaljinama, ali pripada istoj Crkvi Hristovoj, Jednoj Svetoj, Sabornoj i Apostolskoj.
Sveti jerarh Vasilije Ostroški Čudotvorac i mnogokorisna Sveta prepodobna Petka iz Jaša ujedinjuju pravoslavne hrišćane iz ovih krajeva svijeta. Skoro svake sedmice, mnogobrojni hrišćani iz Crne Gore, Srbije i iz drugih balkanskih zemalja dolaze u Saborni hram Jaša da se smjerno poklone moštima Svete Petke. Istovremeno, mnogi rumunski hodočasnici dolaze ovamo u Ostrog da bi častvovali Svetog jerarha Vasilija i da bi prinjeli hvalu Bogu koji čini toliko čudesnih djela kroz svete svoje.
Sveta prepodobna Petka i Sveti jerarh Vasilije jesu dvoje svetitelja Božijih koje pravoslavni hrišćani veoma žarko traže, koji su okruženi mnogim duhovnim poštovanjem i koji svojim molitvama donose mnogo pomoći i blagoslova. A zašto pravovjerni narod toliko voli Svetog Vasilija i Svetu prepodobnu Petku? Traženi su i voljeni zato što pravoslavci osećaju u njihovim blagoslovenim moštima silu Božiju, blagodat savršenoga smirenja i srdačnost molitve. Oni su ispunili riječ Gospoda Hrista iz Jevanđelja ”blaženi siromašnim duhom, jer je njihovo Carstvo Nebesko; blaženi čistim srcem, jer će Boga vidjati”.
Blagodarno zahvaljujem Visokopreosvećenom ocu Mitropolitu Joanikiju za duboke i svete trenutke zajedničkog moljenja ovih dana. Očekujemo ponovo Njegovo Visokopreosveštenstvo u Jašu, zajedno sa ovdje prisutnim hodočasnicima, kako bi častovali mošti Svete Petke i radovali se sili Božijoj, koja se izlila u svetima Njegovim.
Preuzimajući riječ Svetog apostola Pavla Jevrejima, želim vam iz sveg srca da Bog mira koji podiže iz mrtvih velikog pastira ovaca, krvlju zaveta vječnoga Gospoda našeg Isusa Hrista, neka vas utvrdi u svakom dobrom djelu, da vršite Njegovu volju, tvoreći u vama ono što mu je ugodno, kroz Isusa Hrista, kojemu je slava u vjekove vjekova. Amin.
