Priče hrvatskog strip autora i pisca Darka Macana, za svako od 21 stoleća po jedna, koje je ilustrovao crnogorski umetnik Srđa Dragović, i kombinacija romana i stripa “popola” domaćih kreativnih snaga, pisca Uroša Petrovića i ilustratora Vukašina Gajića, odnedavno golicaju maštu ovdašnjih tinejdžera, zahvaljujući “Kreativnom centru” i “Laguni” koji su ih nedavno uvrstili u svoje kataloge.
Neobična zbirka priča Darka Macana (Zagreb, 1966) – “Sutra: 21 priča za 21. vek”, sa ilustracijama Srđe Dragovića (1990), poznatog crnogorskog dizajnera i ilustratora, objavljena u izdanju “Kreativnog centra, prvenstveno je namenjena tinejdžerima, budući da su upravo oni junaci ovih priča, ali će neizbežno biti dobrodošla i u bibliotekama ljubitelja stripa i naučne fantastike svih uzrasta.
Autor se očigledno poigrava sa naslovom knjige “21 lekcija za 21. vek” Juvala Noe Hararija iz 2018, koju je u Srbiji objavila “Laguna” godinu dana kasnije, ali umesto da čitaocu „drži lekciju“, on sadašnjicu i budućnost komentariše stvaranjem mogućih sudbina različitih tinejdžera.
Radnja priča se odvija u budućnosti, bližoj ili daljoj, i čitaoci će prepoznati mnoge trenutno aktuelne društvene pojave i probleme: upotrebu veštačke inteligencije, uticaj veštačke inteligencije na obrazovanje, kulturu selebritija, pad prirodnog priraštaja, pitanje života u svemiru i GMO prehrambene industrije. Ove pojave oblikuju živote junaka na fascinantne načine, obrti su bogati i dovitljivo izvedeni, i Macan koristi nasleđe naučnofantastične književnosti po potrebi, vešto i slobodno.
Distopijski scenariji se smenjuju velikom brzinom, dok likovi podrazumevano dospevaju u uznemirujuće situacije: dečak Miljenko zarađuje za život tako što ga tuđe porodice unajmljuju kao idealno dete za praznike, novčanice vaspitavaju Marina kako bi ih odgovornije trošio, Božidar kreira avatara koji će umesto njega slušati onlajn nastavu, a Kristina, sa svešću prebačenom u telo mačke, lovi jer mora da prehrani mlađu braću. Likovi žive pod apsolutnim primatom logike tehnofeudalizma, u svetu koji počiva na pravilima brzine, efikasnosti i isplativosti – u svetu koji će čitaocima biti neprijatno poznat.
Ilustracije Srđe Dragovića tumače priče i dodaju im još jedan značenjski sloj, pa će se čitalac naći usred posebno uzbudljivog dijaloga pisca i ilustratora. Svakoj priči pripadaju po jedna ilustracija i boja, čime se simbolička dimenzija naglašava i produbljuje. Dragović se, kao i Macan, ironijski odnosi prema dizajnu i izazovima budućnosti, te ilustracije efektnošću namerno podsećaju na savremene plakate ili značajne scene iz popularnih stripova.
„Pri čitanju Macanovih priča po glavi mi se vrteo izraz ‘new normal’ u svoj svojoj zloslutnosti. Ove priče uspevaju da nas zbune, trgnu i da nas nateraju da uporedimo nekadašnje i trenutne vizije budućnosti. Upečatljive ilustracije Srđe Dragovića su tu da se nad tim vizijama zamislimo, i istovremeno dopuštaju da još više interpretiramo“, navodi Maša Tomanović, urednica knjige.
Dinamična i upečatljiva priča o darovitoj beogradskoj deci i njihovim roditeljima – “Beogradska manga”, proizašla iz mašte Uroša Petrovića (1967), “pola roman, pola strip” oslikan ilustracijama Vukašina Gajića (1970), stigla je “Lagune”, nakon Petrovićevog petoknjižja “Zagonetne priče”i sedmoknjižja “Bajke”, ako i niza drugih naslova.
„Beogradska manga“, sa “dinamičnom, brzom i efektnom naracijom i napetim zapletom”, kako je karakteriše autorka pogovora Ljiljana Pešikan-Ljuštanović, pomalo je avanturistički roman sa mnoštvom zagonetaka o tri najbolja druga koji odrastaju u gradu i bore se sa pubertetom, prvim ljubavima, očekivanjima koja im drugi nameću, svojim željama i svim mukama koje snalaze svakog tinejdžera. Usput osnivaju tajno društvo u koje pristup imaju i devojčice, najbolja drugarica im postaje jedna sasvim neobična, misteriozna baka sa svojim još neobičnijim kućim ljubimcem, rešavaju neke ozbiljne probleme koji odrasli ne znaju kako da reše i strepe zbog velike i strašne tajne.
„Ako želite da upoznate Beograd upoznajte njegovu decu, samo ona znaju ta začudna mesta gde se mašta i stvarnost sastaju tajno i strasno. Najveća avantura u ovoj knjizi nisu jurnjave kroz grad već trenuci u kojima shvatate da grad juri kroz svoju malu i veliku decu. U ovoj knjizi Beograd ne stoji mirno, skače, ubrzava, menja uglove kao u mangi – zato je ‘Beogradska manga’. U jednom trenutku dok čitaš knjigu shvatiš da si gledao Beograd iz premalo uglova a zato je ovaj grad zanimljiv”, navodi Petrović.
Realistično i duhovito, ne sasvim bez elemenata fantastike autor prikazuje život u doba novih oblika komunikacije pokazujući da generacije odrasle uz Vinetua i one koje odrastaju uz internet mogu da se susretnu i uče jedne od drugih. Delovi romana koji bi čitaocima mogli biti najzanimljiviji, poput misterioznih scena i napetih dijaloga, preneti su u strip. „Ono što je zamislio Uroš Petrović kao pisane karaktere, lepo osmišljene je sada bilo neophodno prevesti u neke ljude koji imaju lica, koji imaju odeću, kostime, frizure, raspoloženja, javljaju se u različitim vrstama karaktera i tako dalje. Tu je bilo po meni najinteresantnije i možda najveća prilika za ovakvu vrstu grafičke intervencije”, objašnjava Gajić.
Izvor: Novi Magazin
