Subota, 25 apr 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Drugi pišu

Sejmor Herš: Tamna strana Kamelota – prljave tajne američke dinastije Kenedi (8)

Žurnal
Published: 25. april, 2026.
Share
Foto: People.com
SHARE

Piše: Sejmor Herš

Tragični šarm Merilin Monro

I pre nego što ga je Demokratska partija izabrala za svog kandidata na predsedničkim izborima 1960. godine, Džon Kenedi je bio favorit, ali postojale su mnoge prepreke, koje su mogle da ga izbace iz igre. Njegovu političku sudbinu mogle su da ugroze najmanje četiri žene.

Jedna od njih je bila Merilin Mondro, američka filmska zvezda čija afera sa Kenedijem je počela pre izbora i nastavila se nakon što je otišao u Belu kuću. Kao i njegov otac Džo Kenedi, Džon je imao poseban afinitet prema holivudskim glumicama.

Slavna Merilin, rođena kao Norma Džin Mortenson, postala je planetarni seks simbol početkom 1950-ih. Slavu je sticala kroz glumačke uloge, bogate i poznate muževe, ljubavnike, pilule, alkohol i psihijatrijske klinike. To ju je pratilo sve do smrti, koja je izazvana slučajnim samoubistvom prekomernom upotrebom lekova u avgustu 1962. godine.

Neki izveštaji smeštaju početak njihove veze u sredinu pedesetih, kad se raspadao njen brak, drugi po redu, sa bejzbol zvezdom Džoom Dimađom, i kad je započinjala romansu sa dramskim piscem Arturom Milerom, koji je kasnije postao njen treći muž. Afera Kenedija i Monro dostigla je vrhunac upravo u vreme njegove predsedničke kampanje. Često su se sastajali u kući Patriše i Pitera Loforda, Kenedijeve sestre i zeta, u Santa Moniki.

Objavljene su spekulacije da je Monro ostala trudna sa Kenedijem i da je abortirala u Meksiku. Možda se nikada neće saznati puna istina o tome, ali ta priča je bezbroj puta objavljivana u medijima i nakon njenog samoubistva i njegovog ubistva.

U razgovorima za ovu knjigu, njihovi dugogodišnji prijatelji i saradnici priznali su da su oboje uživali u životu na ivici i da su selili snažnu i veoma riskantnu uzajamnu privlačnost. Džordž Smaters, Kenedijev bliski prijatelj, rekao mi je: „Merilin je bila prelepa, verovatno najlepša žena na svetu. A svi znamo da je Džon voleo lepe devojke. Privlačnost je išla dalje od seksa. Merilin je imala neobičan smisao za humor.“ Čarls Spolding, koji je još od kraja 1940-ih imao izuzetno bliske prijateljske odnose sa Kenedijem, kaže da je Monro posećivala i porodičnu kuću Kenedijevih u Hajanis Portu. Pošto je on bio oženjen, a ona udata, među Kenedijevima je dočekivana kao porodična prijateljica.

Sejmor Herš: Tamna strana Kamelota – prljave tajne američke dinastije Kenedi (7)

Buran život, alkohol i oboljenja nisu umanjili lepotu Merilin Monro i njenu sposobnost da privuče muškarce. Vernon Skot, iskusni holivudski reporter koji je pisao za Junajted Pres Internešenel, rekao mi je da Merilin nije bila samo prelepa i duhovita, nego je imala više seksualne privlačnosti od bilo koje žene u Americi: „Ona je bila san svakog muškarca, žena sa kojom bi svako poželeo da provede ostatak života na pustom ostrvu. Bila je mnogo pametnija nego što su ljudi verovali. Nikada nije nešto uradila ili rekla slučajno.“

Govorilo se da je Monro bila iskreno zaljubljena u Kenedija. Posle njene smrti, Džon Majner, šef medicinsko-pravnog odeljenja kancelarije okružnog tužioca Los Anđelesa, dobio je pristup lekarskoj dokumentaciji Merilin Monro. Tu su se nalazili audio snimci i transkripti njenih razgovora sa njenim psihoterapeutom. Posle 35 godina ćutanja, Majner mi je dozvolio da transkripte koristim za pisanje ove knjige. Većina njenih komentara bavila se njenom seksualnošću. Veoma grubim, prostačkim rečnikom opširno je opisivala probleme sa postizanjem orgazma. Nije skrivala svoje divljenje prema Džonu Kenediju. Ovako je opisala njihov odnos: „Ja sam vojnik. Moj vrhovni komandant je najveći i najmoćniji čovek na svetu. Prva dužnost vojnika je da posluša svog vrhovnog komandanta. On kaže ‘uradi ovo’, a ja to uradim. On kaže ‘uradi ono’, ja uradim i to. Ovaj čovek će promeniti našu zemlju. Nijedno dete neće biti gladno, nijedna osoba neće spavati na ulici i uzimati hranu iz kanti za đubre. Ljudi koji to sebi ne mogu da priušte, dobiće dobru medicinsku negu. Industrijski proizvodi biće najbolji na svetu. Ne, ne govorim o utopiji ili iluziji. On će danas transformisati Ameriku kao što je Frenklin Delano Ruzvelt uradio tridesetih godina. Kažem vam, doktore, kada završi svoj posao, Džon F. Kenedi će stati u red naših velikih predsednika, rame uz rame sa Vašingtonom, Džeferosonom, Linkolnom i Ruzveltom. Nikada ga neću osramotiti. Dok god imam sećanje, imam Džona Ficdžeralda Kenedija.“

Ljudi iz njenog okruženja, koji su bili uključeni u šou biznis, isticali su i ono što se nalazilo ispod glamura. Opisivali su njene česte nervne slomove, tokom kojih je ponavljala pretnju da će raskrinkati svoju vezu sa Kenedijem. Znala je da to može da nanese štetu njegovoj kandidaturi. Posle njegove pobede, kad je stigao u Belu kuću, pretnje su učestale.

Džon Smaters mi je rekao: „Merilin je želela da bude što bliže Džonu. Počela je da traži priliku da dođe u Vašington, u Belu kuću. Džon me zamolio da mu pomognem tako što ću razgovarati sa njom. Sastanak je organizovao zajednički prijatelj. Rekao sam joj da pritegne uzde i začepi usta, da ne priča previše jer su se glasine već proširile širom zemlje. Monro je postavila neke zahteve.“

To se dešavalo i ranije. Čarls Spolding se prisetio da ga je Kenedi, tokom kampanje 1960, zamolio da ode u Los Anđeles i poseti Monro i uveri se da li je dobro, odnosno da ne govori previše. Ona je tada bila na alkoholu i tabletama. „Otišao sam tamo i zatekao je u vrlo lošem stanju. Odveo sam je u bolnicu“, rekao mi je Spalding.

Nestabilnost Merilin Monro predstavljala je stalnu pretnju Kenediju. Majkl Salsman, jedan od njenih medijskih promotera s početka 1960-ih, opisao ju je kao „neposlušnu osobu“, koja se stalno kolebala između energičnog šarma i zlobne okrutnosti. Salsman kaže: „Ponekad je morala da obuče kostim Merilin Monro. Dok to ne bi uradila, bila je druga osoba – Norma Džin, koja se osećala zlostavljano, prevareno i neinteligentno. Kao Merilin Monro imala je ogromnu moć. Kao Norma Džin bila je zavisna od droge i alkohola.“

Sejmor Herš: Tamna strana Kamelota – prljave tajne američke dinastije Kenedi (6)

Vernon Skot mi je rekao da mu se druga, nesigurna Merilin „otkrila jedne noći“, nakon što su završili intervju u hotelu Beverli Hils. Skot je imao zakazan sastanak sa devojkom, svojom budućom suprugom i, dok su on i Monro nastavili da ćaskaju uz flašu šampanjca, počeo je da gleda na sat. Merilin je to primetila i pitala ga da li žuri. Skot je rekao da žuri, ne želi da zakasni na sastanak sa devojkom. „Merilin je počela da plače i da se samosažaljeva. Šmrkćući, govorila je da svi imaju sastanke, imaju nekoga kod koga idu. Svi, osim nje. Tada je rekla: ‘Ja sam Merilin Monro. Svi misle da mi telefon stalno zvoni, da me muškarci zovu na sastanke. To nije tačno. Muškarci me ne zovu, valjda se plaše jer sam ja Merilin Monro.’ Suze su joj se slivale niz lice, nos joj je bio crven, ličila je na tužnog klovna. Pokušao sam da je razveselim, rekao sam joj da sam siguran da bi većina muškaraca bila oduševljena kad bi mogli da je izvedu na večeru. Odgovorila mi je: „Pa, nemaju hrabrosti da me pozovu, ne oni pravi. S vremena na vreme upoznam finog momka, stvarno finog momka, s kojim bih mogla da imam lepu vezu. Popijemo nekoliko pića i dođemo kod mene u apartman. Onda vidim kako mu se oči zacakle, vidim kako mu prolazi kroz glavu: O, Bože, jebaću Merilin Monro!’ Kad mi je to ispričala, glasno sam se nasmejao, a ona je počela da me udara i viče: ‘Nije smešno!’ Ali, bilo je smešno. Ona nije ni shvatila da u tom trenutku, dok mi je to pričala, ona nije bila Merilin Monro, nego Norma Džin. Merilin nikada sebi ne bi dozvolila da izgleda ovako. Tako da sam tada upoznao Normu Džin kao uplašenu i nesigurnu lutkarku, koja je upravljala mašinom poznatom kao Merilin Monro. Bilo je veoma dirljivo, smešno i tužno. Još više mi se dopadala zbog toga.“

Afera Kenedija i Monro nije bila tajna u Holivudu. Džejms Bejkon, koji je dugo izveštavao iz Holivuda za Asošijejted pres, rekao je u intervjuu za ovu knjigu da mu je Monro, sa kojom se sprijateljio na početku njene karijere, iz prve ruke ispričala sve o svojoj vezi sa Kenedijem. „Bila je veoma otvorena u priči o aferi sa DŽFK. U stvari, mislim da je bila zaljubljena u njega. Znao sam za njihovu romansu, ali nisam pisao o njoj. Ni ja, ni drugi novinari. Pre Votergejta, novinari jednostavno nisu ulazili u takve stvari. Nije bilo nikakvog pakta sa političarima, bilo je to samo odluka novinara. Razumeo sam Kenedijevu fascinaciju Holivudom. Ovo mesto je prepuno lepih devojaka, zato je DŽFK voleo da bude ovde. On je bio čovek zavisan od seksa. Ako želite seks, Holivud je mesto na koje treba da dođete“, rekao mi je Bejkon.

Kenedi je svoju političku sudbinu prepustio na milost grupi holivudskih glumaca i novinara. Njegovo uverenje da će afera sa Monro ostati tajna bilo je hrabro i zbunjujuće jer je, čak i pre nego što je objavio svoju kandidaturu, bio na meti kampanje, koju je protiv njega povela sredovečna domaćica Florens M. Kejter. Pukim slučajem, ona je iznajmila stan u Džordžtaunu mladoj Pameli Turnur, atraktivnoj sekretarici u Kenedijevoj kancelariji u Senatu. Gospođa Kejter se uznemirila zbog čestih Kenedijevih noćnih dolazaka i jutarnih odlazaka u stan lepe Pamele Turnur. Jedne decembarske noći 1958. Kejeter je napravila zasedu senatoru Džonu Kenediju. U tri sata posle ponoći, fotografisala ga je dok je izlazio iz Pamelinog stana. Kenedi je pokušao maramicom da sakrije lice, ali nije uspeo. Kenedi je nekoliko dana kasnije uzvratio istom merom. Napravio je zasedu njoj i njenom suprugu. Prišao im je na ulici, ispred njihove kuće. Kejter je tvrdila da joj je pretio da će ostati bez posla ako nastavi da ga uznemirava. Kad je Kejter nastavila da piše stotine pisama političarima i novinarima, Kenedi je angažovao bivšeg državnog tužioca Džejmsa Makinternija da je ućutka. Mekinerni se sedam puta sastao sa Kejter. Posle dvadesetak sati pregovora, pokazalo se da Kenedijeva mešavina glamura, moći i novca nije mogla da utiče na sredovečnu domaćicu. Kao katolkinja, ona je podržavala kandidaturu katolika Kenedija, ali baš zato je insistirala da ne bude licemerni preljubnik, nego verni muž i otac.

Sejmor Herš: Tamna strana Kamelota – prljave tajne američke dinastije Kenedi (5)

Nijedan novinar iz mejnstrim medija nije dotakao tu temu. Prema FBI dosijeu Florens M. Kejter, ona je nastavila svoje proteste protiv Kenedija i tokom predsedničke kampanje. Ogorčena, danima je oko Bele kuće nosila transparent na koji je okačila uvećanu fotografiju na kojoj se vidi kako Kenedi skriva lice maramicom. Mediji su je ignorisali, a prolaznici su je vređali povicima da se „vrati u ludnicu“. Posle inauguracije na mesto predsednika Sjedinjenih Država, Kenedi je pokazao prezir prema Kejter tako što je Pamelu Turnur postavio za sekretaricu svoje supruge Džeki.

Karijera Džona Kenedija bila je ugrožena krajem 1959, kada je jedan  politički protivnik otkrio njegovu seks-aferu sa 19-godišnjom studentkinjom sa Redklifa. Kenedi je bio član nadzornog odbora tog koledža. Kad je upoznao tu devojku, odmah se upustio u aferu. Iako je znao da sa tom vezom mnogo rizikuje, neoprezno je, da svi vide, svojim automobilom dovozio mladu ljubavnicu do njenog studentskog doma. To su pokušali da iskoriste njegovi konkurenti, ali ne iz Republikanske partije, nego demokrate koji su želeli da ga diskredituju. Jedan od njih bio je Čarls V. Engelhard, južnoafrički trgovac dijamantima i investitor, čije kompanije su imale sedište u Nju Džerziju. Engelhard je podržao Roberta B. Majnera, demokratskog guvernera Nju Džerzija, koji je imao ambicije da se kandiduje na predsedničkim izborima. Njih dvojica su pokušali da se reše Kenedija tako što će ga kompromitovati seks-aferom. Engelhardov saradnik je pokušao da angažuje jednog privatnog detektiva, bivšeg policajca, da ode u Boston i napravi inkriminišuće fotografije Kenedija i studentkinje. Međutim, detektiv je bio vatreni Kenedijev pristalica, pa je odbio honorar od 10.000 dolara i o toj ponudi je obavestio advokata, koji je poznavao Kenedija. Kad je čuo o čemu se radi, Kenedi se šokirao. „O, Bože, imaju njeno ime! Taj prokleti Čarli Engelhard! Osvetiću mu se!“ – rekao je Kenedi, prevlačeći ruku preko vrata. To je i uradio. I pre nego što je izabran za predsednika, nezakonito je postavio prisluškivače na Engelhardove telefone, kako bi znao da li mu i dalje priprema zamke. Kad je ušao u Belu kuću, demokratski senatori su od Kenedija zahtevali da Engelharda postavi za ambsadora u nekoj „visokoprofitnoj ambasadi“. Uz smeh, Kenedi je rekao: „Poslaću ga u neku bugi državu u centralnoj Africi“. Na kraju, uradio je nešto još gore. Engelhard nikada nije dobio ambasadorsku funkciju. Kenedi ga je samo jednom poslao u diplomatsku misiju, kao američkog predstavnika na ceremonijama za dan nezavisnosti u Gabonu i Zambiji. Studentkinju s kojom je bio u ljubavnoj vezi, Kenedi je postavio za specijalnog asistenta Mekdžordža Bandija, dekana na Harvardu.

U proleće 1960. godine najdirektniju pretnju Kenedijevim predsedničkim ambicijama predstavljala je samoproglašena umetnica Barbara Marija Kopšinska, koja je imigrirala u Ameriku iz Poljske. U strogo cenzurisanim izveštajima FBI, koji su objavljeni 1977. u skladu sa Zakonom o slobodi informisanja, navodi se da je Kopšinska, posle izbora 1960, počela da novinarima govori da se 1951. verila za Kenedija. Prema tim izvorima, Kenedi je raskinuo veridbu kada je njegov otac saznao da je ona polu-Jevrejka.

U martu 1957, lepa plavuša Kopšinska je promenila ime u Alisa Dar, udala se za britanskog glumca Edmunda Perdoma i s njim se preselila u Rim. Brak je trajao samo tri godine, a završio se burnom parnicom u sudu i italijanskim medijima. U dosijeu FBI nalazi se i rezime intervjua, koji je Alisa Dar dala italijanskom nedeljniku Le Ore, u kome je opisala svoju ranu vezu sa Džonom Kenedijem, ističući da je „mogla da bude Prva dama Amerike“. Agent FBI je tada obavestio DŽ. Edgara Huvera da Dar „razmatra objavljivanje dodatnih informacija o Kenediju“, koji je tada stupio na dužnost predsednika SAD-a.

Sejmor Herš: Tamna strana Kamelota – prljave tajne američke dinastije Kenedi (4)

Na osnovu drugog dokumenta, Huver je upozorio Džonovog brata, Bobija Kenedija, koji je tada bio državni tužilac, da se ime predsednika pojavilo u disciplinskom postupku, koji se u Njujorku vodi protiv dvojice advokata Alise Dar. Advokati Sajmon Metrik i Džejkob V. Fridman su pred sudom tvrdili da je Bobi Kenedi „otišao u Njujork i sa njima se dogovorio o vansudskom poravnanju“, da je „dao 500.000 dolara“ Alisi Dar da ćuti o veridbi sa Džonom Kenedijem. Huver je rekao Bobiju Kenediju da poseduje izveštaje u kojima se tvrdi da Dar poseduje fotografije i dokumente koji dokazuju da je imala vezu sa Džonom Kenedijem. Bobi Kenedi je sve demantovao.

Mnogo kasnije, 15-tak godina posle ubistva Kenedija, Dar je u jednom intervjuu tvrdila da nije primila nikakav novac od Kenedijevih.

Necenzurisane verzije izveštaja FBI otkrivaju da se Dar 1951. bavila prostitucijom. Prvo u Bostonu, a potom u Njujorku vodila je bordel. U tim izveštajima, Dar je opisana kao „talentovana prostitutka“, koja je „ucenjivala ljude koji su posećivali njen bordel“. Posle razvoda od glumca Perdoma, Dar se udala za Alfreda Korninga Klarka, milionera koji je nasledio kompaniju Singer, koja je proizvodila najpoznatije šivaće mašine na svetu. Alfred Klark je umro od srčanog udara 13 dana posle venčanja sa Dar. Iako su njegovi naslednici osporavali pravo na 10 miliona dolara, koliko joj je pokojni suprug ostavio u testamentu, Dar je pobedila na sudu i postala bogata udovica.

Alisa Dar, danas poznata kao gospođa Alisa Klark, 1996. i 1997. godine ležerno je odbila da detaljno govori o svojoj prošlosti u intervjuima za ovu knjigu, ali bila je spremna de evocira uspomene na svoju vezu sa „lepim i šarmantnim“ Džonom Kenedijem. „Nisam želela da budem Prva dama. Verujte mi, on me je voleo. Voleo me je do dana kada je umro. Ali ja sam htela da se udam za filmsku zvezdu, a ne za političara. Zašto da se udam za Džona i da moram da udovoljavam starom Džou? Džon Kenedi je bio rasipnik. Kupovao mi je cveće i poklone. Rekao mi je da želi da mi kupi dijamante, ali ne sme od svog oca, koji mu je prigovarao da troši previše novca. Džon je hteo da me oženi, ali odbila sam ga.Želeo je da pobegne od svega, da ode sa mnom u Evropu. Ali, rekla sam mu: ‘Džek, nemaš dovoljno novca’“, ispričala je Alisa Klark.

Džon Kenedi je pre i posle ulaska u Belu kuću uživao u moći, slavi, novcu, lepim devojkama i riziku, koji sve to povezuje.

Izvor: Magazin Tabloid

TAGGED:Merilin MonroSejmo HeršDžon Kenedi
Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Nemci traže pradede po spiskovima nacista
Next Article Tufik Softić: Dečko ti si genije

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Kako komentarisati na društvenim mrežama

1) Ne čitaj ceo originalni post ili pridodati link, to će ti razvodnjiti čistotu odgovora…

By Žurnal

Mitra Reljić: Martovski pogrom – Svedočenje iz Prištine (Iz knjige S dušom na gotovs)

Piše: Mitra Reljić Mutnoiskričava svetlost obavila je jutro u Prištini, a neuobičajena tišina najavljivala strašnu…

By Žurnal

Nu­ši­će­va „De­vet­sto­pet­na­e­sta”

Stran­ci su pi­sa­li vr­lo mno­go o ve­li­koj tra­ge­di­ji srp­sko­ga na­ro­da de­vet­sto­pet­na­e­ste go­di­ne; mi smo tek…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

Drugi pišu

Slovenački Tvingo protiv srpskog Pande – Borba električnih vozila

By Žurnal
Drugi pišu

Njujork tajms razgovarao sa stanovnicima Gornjih Nedeljica: Trebaju mi zelene jabuke i zelena trava

By Žurnal
Drugi pišu

Dragutin Nenezić: O beogradskih pet tačaka: Zakonima protiv nezavisnosti

By Žurnal
Drugi pišu

Počela gradnja kuće za Šišoviće, za radove potrebno još novca

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?