Piše: Rastko Jevtović
Od viteza Leksa Saičića
Do majstora Novak Đokovića,
Nižu recke ljudi natprosečni,
Pišu dela oni leporečni,
Srbija se umirit ne može!
Crnogorstven ostaće ti Srbin,
Kumovaće i Bošnjak, i tuđin,
Kome nije samo do profita,
Ni do slave, kao ni do Tita,
Srbija se umirit ne može!
Da bi preš’o s reči na dela,
Ustaj rano, čekaju te cela
Polja,njive,ko i puste knjige,
Niko nema da o njima brine,
Srbija se umirit ne može!
Niko nema što Srbin imade,
Al kad gledaš – vrlo malo nade
Osta sada kada svi odoše,
Na vrh nosi matica ološe,
Srbija se umirit ne može!
Moj je jedan predak iz Benkovca,
A drugi je tu oko Berana,
I treći je iz mesta Istoka,
Četvrti je baš blizu Prokuplja,
Srbija se umirit ne može!
Peti mi je živeo u Vršcu,
A šesti u kikindskom okrugu,
Sedmi mi je usred Sent Andreje,
Osmi ode sve do Amerike,
Srbija sa umirit ne može!
Ja sam rođen usred belog grada
U kome sam ostao i sada,
Sve sudbine valjda ću da spojim
U bar jedan roman, tako brojim,
Srbija se umirit ne može!
Ko na brdo ak i malo stoji,
Ne sme da se svih vihora boji,
Ja sam proklet što o svemu brinem,
Ne puštam ja svoje dok ne svinem,
Srbija se umirit ne može!
Pod Turcima bejasmo mi žrtve,
A od Vožda namnožismo mrtve,
Vladari nam zemlju ojadiše,
I sve blago sebi natrpaše,
Srbija se umirit ne može!
Nekada nas bilo sasvim dosta,
A sad pusta kolevka nam osta,
Niš, Beograd, Novi Sad,sve drugo
Otišlo je vani, moja tugo,
Srbija se umirit ne može!
Tu sve rađa, cvate i bere se,
Tu sve raste, kad treba troši se,
Niko gladan i niko bez krova
Moglo bi se, ali vlada lova,
Srbija se umirit ne može!
Nju sam proš’o uzduž i popreko,
Nju sam preš’o i tako i ‘vako,
Meni nema lepše zemlje nigde,
A putovah posvuda i svugde,
Srbija se umirit ne može!
Ne valja nam šajkača, opanak.
Ne valja nam preslica, ni čanak.
Što je strano, to je i valjano,
Što je tuđe, izgleda je slađe,
Srbija se umirit ne može!
Nikad složni i nikad iskreni,
Nikad vredni i nikad odani,
Uvek svako samo svoje gura,
A drugome nos u gaće tura,
Srbija se umirit ne može!
Žene lažu da su uvek verne,
Muški lažu da su prave stene,
Deca lažu da ne kradu slatko,
Stari lažu da ih zove svako,
Srbija se umirit ne može!
Advokati mute k’o vračare,
A lekari samo traže pare,
Učitelji samo da ne rade,
A popovi tek neguju brade,
Srbija se umirit ne može!
Od Čakora pa do Crnog vrha,
Od Midžora pa do Prokletija,
Lete lovci, neznane delije
Što vrebaju svoj plen iz doline,
Srbija se umirit ne može!
Vuk na ovcu svoje pravo ima
Jer je jači, gladniji života.
A ko traži, jednom će i naći,
Jer za sreću valja se istaći.
Srbija se umirit ne može!
Jezik nam je osto od davnina,
Jezik nam je najveća svetinja!
Ko se njime krsti i pričesti,
Uvek će taj ostati pri svesti.
Srbija se umirit ne može!
Ko je sam svoj otvorio mnoga
Raskršća i stigo do Boga,
Taj se može nazvati čovekom,
Nikad robom, i nikada flekom!
Srbija se umirit ne može!
Pijavice laze svud ko mravi
I čekaju da se nov pojavi
Zdrav i krepak neznani delija
Da ga stegnu ko gomila zmija,
Srbija se umirit ne može!
Pacovi su najbrži k’o uvek
Kada lađa počinje da tone,
Čopor pasa najlakše napada
Iz potaje kad se ko ne nada,
Srbija se umirit ne može!
Narod naš je navik’o da trpi,
Stalno greši, a tu ga i svrbi,
Jerbo nije, što je mor’o davno,
Da nauči šta sve nije ravno,
Srbija se umirit ne može!
Jedne proste nikad da se seti:
Kako seješ, tako ćeš i žnjeti!
I ko kopa za drugoga jamu,
Sam upada u nju, ko kroz slamu.
Srbija se umirit ne može!
Dosada i lenjost- stare druge,
A sa njima i zlo, sve pod ruke
Čine mnoge opačine stalno,
Trebalo bi da je svima jasno.
Srbija se umirit ne može!
Krst i luna- dva strašna simbola,
Zvezda sa pet i sa šest krakova,
Odrediše sudbinu planete,
Ne prestaju da se mučki svete,
Srbija se umirit ne može!
I tolike milijarde ljudi,
I petnaest hiljada ratova,
Nije dosta krvi za umove
Mračne, koji i dalje krmane,
Srbija se umirit ne može!
A Srbin se među njima rasp’o,
Ode jadan na sve čet’ri strane,
Brat na brata i otac na sina
Udri, zatri-nije nam prvina!
Srbija se umirit ne može!
Ko je Srbin i srpskoga roda
Branio je Kosovo do pola,
Izdao je mnogo koga svoga,
Prodao je sve do sinjeg mora!
Srbija se umirit ne može!
Jedan mudar vadi se na vreme,
Drugi mudar vadi se na mesto,
Treći mudar vadi se na gene,
A četvrtom samo kriv je presto!
Srbija se umirit ne može!
Od davnina tlačili nas razni
Osvajači, dušmani,koljači,
Ubijali i staro i mlado,
Otimali ženskinje ko stado!
Srbija se umirit ne može!
Gledaju i dalje sa željom
Da nas gaze, kradu i vezuju,
Nude im se mnogi naši tići
Lepše im je da nekome robuju!
Srbija se umirit ne može!
Ko je jednom izd’o, neće moći
Da ne izda svaki put kad stegne,
Sladi se ko jednom je zakl’o
Kada krene da puca i štekće,
Srbija se umirit ne može!
Kurjački je zov veoma snažan,
Krvoloci poznaju se većma,
Njihov pogled više nego strašan:
Samo žrtva predano se vreba!
Srbija se umirit ne može!
Od Lugova pa do Batajnice,
Od Padine do tog Železnika,
Sjatilo se toliko ološa,
Koje niko izbrojat ne ume!
Srbija se umirit ne može!
Na gomili ko muve na govno,
Pojuriše jer im magnet-mnoštvo
Ljudstva raznog sa svih strana sveta,
Mnogo priča, novca i pokreta.
Srbija se umirit ne može!
Četvrtasti zauzeše Službu,
Trouglasti-sve poluge vlasti,
A kockasti dreše svaku družbu,
Sve što raste-jednom mora pasti!
Srbija se umirit ne može!
Tačku na I svaki bi da stavi,
Posle mene, pa makar i potop,
Zaboravlja da ne može biti
Kraja ovom ringišpilu sporom.
Srbija se umirit ne može!
I od Vožda nemadosmo pravog,
Koji znade pravilo starine-
Da ko vlada, žrtvuje se stalno
Za svoj narod i tuđe svojine.
Srbija se umirit ne može!
I svaki je znalac, za sve stručan.
Nema ničeg što on ne razjasni.
Kada ne zna, tad postaje bučan,
Prosto mora sve da ti objasni.
Srbija se umirit ne može!
Dijabolik udara u mozak,
Kada upre, beži ti daleko,
Analgetik deluje u krvi,
Izlaz je da otiđe se preko.
Srbija se umirit ne može!
Otišao i Kurta,i Murta,
Zemlja biće poprilično pusta,
Mnogo naših ljudi je u svetu,
Uzimaju šta treba u letu.
Srbija se umirit ne može!
Jedan nije mogo naći pos’o,
Drugi misli – sve je bolje vani,
Treći ide jer mu je sve prslo,
A četvrti viče:-Nemoj!-Stani!
Srbija se umirit ne može!
Mladi idu na studije razne,
A doktori samo u Nemačku,
I vozače, i majstore traže,
A neki se spremaju za pljačku.
Srbija se umirit ne može!
Kažu sreća čeka iza ugla,
Sudbina se promeniti ne da,
Izbeći iz svekolikog rugla
To nam je zadatak prvog reda.
Srbija se umirit ne može!
Nema nigde zemlje obećane,
Gde baš tebe čeka med i mleko,
Pogledaj ti to sa svake strane,
Pre nego što odeš daleko.
Srbija se umirit ne može!
Priroda je ovde prvoklasna,
I sve rađa i može da nikne,
Samo treba da se pravo klikne
I da bude namera ti jasna.
Srbija se umirit ne može!
Nisi rođen džabe ovde, munjo!
Tol’ko toga mora da se radi,
Praznih polja mnogo-da se sadi
Treba da se ipak trude mladi.
Srbija se umirit ne može!
Od malena kada posmatraju
Kako očevi im i majke u znoju,
Znaće da je neophodno da se
Zasuču rukavi i prione.
Srbija se umirit ne može!
Bašta čeka da se zaliva,
Kuća ište da se popravlja,
Trava zove da se kosi stalno,
I vinograd da se prati marno.
Srbija se umirit ne može!
Kad udari suša pumpaj vodu,
Kada stegne mraz ti bacaj soli,
Kad poplavi,kantama u baru,
Kad razduva,voćke ti priveži.
Srbija se umirit ne može!
Živinčad i stoka da se hrani,
Nekom seno, a nekom kukuruz.
Na ispaši veran ker sve prati,
Pri porodu-doktor, ne ugursuz.
Srbija se umirit ne može!
Deca uče šta treba, a i ne baš,
Kažu knjiga nije više važna,
Kad imaju tehniku za kosmos,
Crpi li se znanje sa ekrana?
Srbija se umirit ne može!
Jezici su bogovi u svetu,
Odvajkada oni krunu nose.
Naši uče strane – da se vežu,
Sa drugima da se bolje spoje.
Srbija se umirit ne može!
No svoj jezik već zaboravljaju,
Deca im ga ne govore nikad.
Sutra će se kajati što staju
Sa prenosom iz mnogo kolena.
Srbija se umirit ne može!
Kad svoj srpski ne govoriš često,
Možeš makar na njemu sanjati.
Potrudi se da ga zboriš mesto
Nekog stranog jezika, iz časti.
Srbija se umirit ne može!
Vera naša prava, pravoslavna,
Koja traje od Hristovih dana,
Nije diktat, neka muka stalna,
Već sloboda svima darovana.
Srbija se umirit ne može!
A ko želi da se podvizava,
Toliko je mesta za to spremno.
Pomagati ljudima potrebno
Jest i biće,dužnost je to prava.
Srbija se umirit ne može!
U svemu je bitno biti iskren,
Prema Bogu i prema čoveku.
Takođe i poprilično vispren
Da izbegneš posvudašnjem grehu.
Srbija se umirit ne može!
A kad daješ, ne udri na zvona-
Dobrotvor si bez mane i straha.
A kad primaš, zahvali i Bogu
Što te sazda i što ljudi mogu.
Srbija se umirit ne može!
Jedan deli i šakom i kapom,
Naprečac i neizmerno-svakom,
Drugi steže dukat kao srce,
Ne otvara šaku ni za mrce.
Srbija se umiritne može!
Naopako kada bi se znalo
Ko je tajno posejao porod,
Smetnulo bi se sa uma vajno
I otišlo na nečiji sprovod.
Srbija se umirit ne može!
Žena često mrzi kada voli,
Osećanja vitlaju ju je snažno,
Zato i nju, i njega zaboli
Kad vežu se priležno i trajno.
Srbija se umirit ne može!
Zvezdočatac usmeri svoj šestar
Ne bi li to objasnio šemom,
Egzegeta ne prepušta pehar
Znanja skupljenog Biblijom celom,
Srbija se umirit ne može!
Jezdio sam baš celom Evropom,
Video sam svetli dvor i zlo,
Brodio sam i kopnom i sobom,
I našao gnezdo to maleno.
Srbija se umirit ne može!
Rodih se ja u srećnije vreme,
Dugi dani mazili me novog,
Prošao sam ja kroz razne teme,
Hodao sam bezbrižan, bosonog.
Srbija se umirit ne može!
Vetar me je nosio gde nikad
Nisam do tad bio, a i neću.
Domoroce divlje, nebo iznad
Sekao sam, sve tražeći sreću.
Srbija se umirit ne može!
Nosio sam što priroda razda
Da spasavam bolne, napuštene.
Naplaćivah zbog mojih rashoda
I kajah se sam usred pećine.
Srbija se umirit ne može!
Grčka mi je kraljevstvo azura,
Albanija – koštica od urme,
Bugarska je čorba od povrća,
Rumunija-izobilje šume.
Srbija se umirit ne može.
Makedonci beru, pa saviju.
Crnogorci sednu, glasno zbore.
Kosovci bi da mrežu razviju,
Hrvaćani grgolje sve gore.
Srbija se umirit ne može!
Vojvodinom prostodušno ploviš,
Slovenijom greš dole i uvis,
Bosnom ti vrludaš i hodiš,
Ravanica, Sveti Roman, Đunis.
Srbija se umirit ne može!
Postojbina traje, duga pesma.
Otadžbina-ponos svih predaka.
Možeš sresti još nešto stećaka,
A kraj puta ponegde i česma.
Srbija se umirit ne može!
Valjevo se valja u neskladu,
A Kraljevu u poplavi rušnoj.
Kruševo se predalo neradu,
Čelarevo-pivovari grusnoj.
Srbija se umirit ne može!
Požarevac blešti usred mraka,
Kragujevac crveni se plamno,
Aleksandrovac u berbi šljaka,
Kruševac i Vršac rastu stalno.
Srbija se umirit ne može!
Mionica, čigra-varošica,
Ivanjica, vašar-igračica,
A Loznica i Tršić-bolnica,
Surdulica-predikaonica.
Srbija se umirit ne može!
Petrovac na Mlavi sav se zari,
A Priboj na Limu pečatari.
Bela Crkva – banatska Ženeva,
Crna Trava gradi kako sneva.
Srbija se umirit ne može!
Razni tići i ostali ćići,
Vitezovi, slavni Nemanjići
Postaviše osnovu i plato,
Ugradivši nakupljeno zlato.
Srbija se umirit ne može!
Gračanica, Ljeviška i Pećka,
Presele se u Raču kraj Drine,
A monasi krenuše na sever,
Da nastanu Taban, Sent Andreja.
Srbija se umirit ne može!
Karađorđe, Petar, Aleksandar,
Miloš, Milan, Mihajlo i Saša,
Sve vladari, a pod njima kantar
Koji meri kolika nam kazna!
Srbija se umirit ne može!
Svi taoci od onda i sada
Klikću, huče, jauču i grde.
Živi jadnik često u grob pada,
Kao da se i talasi srde.
Srbija se umirit ne može!
Moraš biti nedremano oko
Da te ne bi saletele zveri,
I gledati daleko ko soko
Koji plen po razmetnosti meri.
Srbija se umirit ne može!
Internet te prevarama gađa,
Virusima, aplikacijama,
Niti leči, nit misao rađa,
Sve to gorka taština je sama.
Srbija se umirit ne može!
Svaki čovek mora da se proda,
Cena raste, a on mora pasti.
Odneće ga kao travku voda
Ako preda se bez imalo časti.
Srbija se umirit ne može!
Razvaline kano klisurine,
Ponor pakla urliče odavno!
Gori more, tope se planine
Dok potomstvo deluje pospano.
Srbija se umirit ne može!
Svi Albanci, Srbi i Hrvati
Viđeni su da nestanu davno!
A ta zemlja i svi njeni hvati
Da pripadnu drugome lagano.
Srbija se umirit ne može!
Jer to Englez reče pre sto leta
Poput kletve, plana, proračuna
Te dovlače s druge strane sveta
Sve to mnoštvo ljudi,krša, buna.
Srbija se umirit ne može!
Procena im da će Azijati
Više Balkan koristiti trudno
Za interes Anglo-američki
No, nadanje to je uzaludno.
Srbija se umirit ne može!
U Beogradu, maj 2023.
