Piše: Redakcija
Nakon privođenja Aca Đukanovića mediji u regionu počeli su da iznose tezu o tzv. sanaderizaciji Crne Gore. Navodno, odvija se proces sličan onome u Hrvatskoj pred prijem u EU, Ima li u tome istine pokazaće predstojeći događaji. Nesumnjiva je želja većine građana Crne Gore da se pravno okonča košmarni period u njenoj istoriji. I parola „Evropa sad“, u tom kontekstu, dobija novije i punije značenje. Oprezniji upozoravaju da je potrebno još mnogo pravnog, a treba reći i – policijskog, umijeća da se procesi protiv Prve familije privedu sudskom epilogu. Ako postoji politička volja, inostrana i domaća, da se to i ostvari, sigurno će i nadležnim profesionalcima biti lakše da rade svoj posao.
Istovremeno, u burnim svjetskim događajima, i ne mnogo iznenađujuće odjeknula je vijest da su predsjednik Srbije i premijer Albanije, Aleksandar Vučić i Edi Rama, uputili poziv Evropskoj uniji da se njihovim zemljama dozvoli pristup jedinstvenom tržištu i Šengenskom prostoru, bez drugih privilegija članstva u EU. Postavljaju se u javnosti pitanja, da li je ova inicijativa nastala poslije nekih signala iz samih zemalja EU: zatim. da li Vučić i Rama u svojoj konstruktivnosti mogu da urade nešto za albansko-srpske odnose na Kosovu koji su dospjeli na jednu od najnižih tačaka; najzad, da li inicijativa znači da se Srbija odriče do sada važeće politike o „četiri stuba“ spoljne politike i konačno izlazi na put članstva u EU? Nije, razumije se lako, odgovoriti na ova pitanja.
Ubrzavanje istorijskih procesa nekada se završava srećno, nekada baš i ne. Podsjetimo, krajem 1990. vlada tadašnje države tražila je pristupanje SFR Jugoslavije kao“pridruženog člana“ Evropskoj ekonomskoj zajednici, kako se EU prvobitno zvala. Bilo je to neposredno poslije pada Berlinskog zida, i nekako oproštajnog Samita nesvrstanih zemalja u Beogradu. Umjesto u Mastrihtu, SFRJ je završila u Hagu. Lideri Srbije i Albanije pozivaju se na iskustvo Evrope poslije pada Berlinskog zida. I to iskustvo je višeznačno. Nadajmo se da u Briselu sada imaju više sluha za balkanske zemlje nego 1990-92. godine.
