Piše: Džejson Dic
Prevod: Žurnal
Situacija na sjeverozapadu Sirije nastavlja da izmiče kontroli ovog vikenda, dok islamistička grupa Hajat Tahrir al-Šam (HTŠ) prebacuje snage u alavitske krajeve u guvernatima Latakija i Tartus, sukobljavajući se s alavitskim milicijama i masakrirajući civile.
Borbe su izbile u četvrtak, kada su alavitske milicije izvele organizovan napad na kontrolni punkt HTŠ-a u blizini Džable. Sukobi su brzo eskalirali, a broj žrtava raste iz dana u dan.
Associated Press izvještava o preko 600 mrtvih, dok Sirijska opservatorija za ljudska prava (SOHR) procjenjuje da je ubijeno preko 1.000 ljudi.
Trenutno je potvrđena pogibija 125 boraca milicija i 148 pripadnika snaga lojalnih HTŠ-u, ali se očekuje da će te brojke nastaviti da rastu, jer se sukobi i dalje vode širom regiona.
Međutim, većina žrtava, možda čak i ogromna većina, su alavitski civili.
Snage HTŠ-a, pod kontrolom Ministarstva odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova, sprovode masovne egzekucije u znak odmazde na više lokacija.
Najmanje 745 civila ubijeno je u izvršenjima smrtnih kazni bez suđenja u posljednja tri dana, a očekuje se da će taj broj nastaviti da raste kako se zločini nastavljaju.
Prvi izvještaji o masovnim egzekucijama Alavita stigli su iz oblasti oko Džable, kao i iz sela al-Muhtarijah, al-Šir i al-Hafa.
Od tada, izvještaji ukazuju da HTŠ trupe hapse muškarce u gradovima poput Banijasa i ubijaju ih u desetinama.
Alaviti se izvlače iz svojih radnji i strijeljaju na ulicama.
Takođe postoje izvještaji da snage bezbjednosti pljačkaju kuće i poslovne objekte, a zatim ih pale.
Civilne žrtve
Većina ubijenih civila su odrasli muškarci, ali je potvrđeno da su izvršene egzekucije žena i djece.
- U petak u Banijasu je ubijeno 13 žena i 5 djece.
- U subotu ujutro u selu Tuvajm u guvernatu Hama, među žrtvama je bilo još 4 žene i 9 djece.
Stanje na bojištu
Sa vojne tačke gledišta, izvještaji govore da HTŠ snage sada efikasno kontrolišu gradove Tartus, Latakiju, Džablu i Banijas, iako u nekim područjima i dalje traju borbe.
Najžešći sukobi vjerovatno se vode u planinama guvernata Latakija, a značajne snage HTŠ-a su upućene u grad Kardaha kako bi se obračunale sa alavitskim milicijama u planinskim predjelima.
Državna propaganda
Sirijski državni mediji nastoje da prikažu narativ po kome su alavitske milicije „ostaci“ bivše Asadove vlade, koju je HTŠ zbacio u decembru.
Državni mediji takođe potenciraju tezu da su ubijeni civili lojalisti Bašara al-Asada.
Neke od ovih milicija možda zaista iskazuju lojalnost bivšem Asadovom generalu, general-majoru Suhailu al-Hasanu, ali tvrdnja da su stotine ubijenih civila bili Asadovi lojalisti djeluje nevjerodostojno.
Sve ukazuje na to da se egzekucije ne vrše na osnovu nekakvog testa lojalnosti, već da su svi Alaviti u regionima s većinskim alavitskim stanovništvom glavna meta.
Progon Alavita pod HTŠ vlašću
HTŠ vlada je gotovo odmah po preuzimanju vlasti započela nasilne obračune s alavitskom manjinom, ali je sve uvijek bilo predstavljano kao „borba protiv Asadovih ostataka“ ili „obračun s krijumčarima droge“.
Alaviti su mjesecima upozoravali na progone, ističući da, iako su Asad i njegov najuži krug bili Alaviti, običan alavitski narod na sjeverozapadu trpi istu vrstu represije koju je podnosio i ostatak zemlje pod starim režimom.
KO je KO – Abu Katada Aljbani: Albanac u vladi Sirije, zbog terorizma pod sankcijama SAD
Izbjeglice u ruskoj bazi Hmejmim
Pored aktivnih borbi i masakra, veliki broj lokalnih stanovnika potražio je zaštitu unutar vojne baze Hmejmim, u blizini Džable.
Neka od izbjeglih lica u Hmejmimu koriste bazu kao mjesto za proteste protiv HTŠ-a.
Baza Hmejmim je stara ruska vojna baza iz doba Asada, ali je Rusija u velikoj mjeri obustavila operacije u njoj nakon Asadovog svrgavanja.
Potpuna blokada obalnih regiona
HTŠ vlada je uvela policijski čas u guvernatima Latakija, Tartus, Homs i Hama.
Takođe postoje izvještaji da su svi putevi efektivno blokirani, kako bi se spriječilo bilo kakvo putovanje u ili iz obalnih područja.
HTŠ je nekada bio Al-Kaida u Iraku (AKI), zatim se preimenovao u Džebhat an-Nusra, a na kraju u HTŠ, prije nego što je u decembru preuzeo kontrolu nad Sirijom.
Njihov vođa, Abu Mohamad al-Džolani, koji se kasnije preimenovao u Ahmeda al-Šaraa, sada je de fakto vladar Sirije i glasno zahtijeva od Alavita da se predaju prije nego što bude „prekasno“.
Potpuno preuzimanje oružja od strane HTŠ-a
Šaraa je sukobe sa svojim snagama bezbjednosti nazvao „neoprostivom greškom“, a u obraćanju u petak ponovio je svoju namjeru da „monopolizuje oružje u rukama države“.
Izjavio je da u Siriji više nikada neće biti „nekontrolisanog“ oružja, što je izazvalo velike tenzije sa Kurdskim SDF-om na sjeveroistoku, iako se trenutno najveći sukobi vode upravo u alavitskim područjima.
Ko su Alaviti?
Alavitska zajednica je nastala u 9. vijeku, kada je Ibn Nusajr osnovao ovu granu kao izdanak šiitske tradicije, iako se značajno razlikuje od modernih šiitskih interpretacija.
Alaviti danas čine oko 10% stanovništva Sirije, a velika većina ih je koncentrisana na sjeverozapadu zemlje.
Zašto su Alaviti meta sunitskih islamista?
Alaviti su često bili meta sunitskih islamističkih grupa, upravo zbog toga što ih se doživljava kao šiitsku granu.
Od kada je HTŠ preuzeo vlast, veliki broj Alavita i Šiita pobjegao je u susjedni Liban, a trenutna kriza će vjerovatno dodatno povećati broj onih koji nastoje da napuste Siriju.
Međunarodne reakcije su podijeljene.
Ujedinjene nacije pozvale su na smirivanje sukoba, dok je Crveni krst naglasio neophodnost omogućavanja pristupa zdravstvenim ustanovama u pogođenim područjima.
S druge strane, Kuvajt i Bahrein dali su izjave podrške HTŠ-u, osuđujući alavitske milicije kao „odmetnike“ i optužujući ih da ugrožavaju stabilnost sirijske države.
Izvor: ZNetwork
