Piše: Balša Vukčević
Rješavanje Venecuele i Grenlanda jer se Sjedinjenim Državama može da načelo suvereniteta drugih zavisi od njih koji imaju privilegiju da zbore i tvore moć, obavezuje nas da se prisjetimo vrhunskih dometa ove sile u usavršavanju tehnike državnog udara bez koga njihova dominacija ne bi bila to što jeste. Sve sličnosti između Niksona i Trampa su zasnovane.
UVOĐENJE U JEDANAESTI SEPTEMBAR ILI KAKO SAM ZAVOLIO DRŽAVNI UDAR
(sažetak dramedije u tri čina sa predigrom)
LICA:
SALVADOR ALJENDE, predsjednik Čilea
FERNANDO FLORES, generalni direktor odbora za državno planiranje Čilea
STAFORD BIR, osnivač kibernetike menadžmenta, koordinator projekta Sajbersin
RIČARD NIKSON, predsjednik SAD
RON ZIGLER, sekretar štampe u Bijeloj kući
EDVARD KORI, ambasador SAD u Čileu uoči državnog udara
AGUSTIN EDVARDS, vlasnik novinske firme El Merkurio u Čileu
VILIJAM RODŽERS, državni sekretar SAD
Izvršni direktori Pepsija, Forda, Banke Amerike, Ralston Purine, ITT-a i rudarske firme Anakonda.
Građani Čilea, prije svih rudari bakra i njihove porodice.
PREDIGRA
Sezona državnih udara:
Državni udar u Gvatemali 1954.
Invazija u Zalivu svinja 1961.
Državni udar u Dominikanskoj republici 1963.
Državni udar u Brazilu 1964.
PRVI ČIN
(odlomak)
Odvija se naizmjenično u Ovalnoj sobi, u kontrolnoj sobi projekta Sajbersin u Santijago de Čileu, i u fabrici na periferiji Čilea prije izbora.
Zigler hvata kvaku skrivenih vrata radnog kabineta Ovalne sobe. Prolazi rukama kroz zulufe. Gleda u cipele koje planira da razgazi za svadbu na koju je pozvan u subotu. Zamišlja izraz na Niksonovom licu koji će ga susresti ne kad uđe, nego prije nego što bude ponuđen da sjedne.
Zakoračivši u kancelariju zatiče Niksona u razgovoru. Posjednut u fotelju na točkiće, Nikson lijevim kažiprstom uvija kabal telefona i potom njime prelazi po površini stola od mahagonije. Iza njegovih ramenâ viri namrštena bista Linkolna sa komode kraj prozora. Pogledom ispod gusjeničastih obrva Nikson pokazuje Zigleru da sjedne s njegove desne strane. Zigler nije siguran je li Linkolnu pripisao izraz koji je očekivao od Niksona. Zakleo bi se da bistu pamti drugačijom. Linkoln mu izgleda kao da ga je napustio njegov voljeni Fido i sad, želuca iritiranog kiselinom, nema snage da sluša usvajanje zakona o budžetskim prihodima u Senatu. Pita se zašto bi Nikson tražio drugog Linkolna. Sjednuvši, ne zna šta da radi sa rukama pa ih pušta u krilo. Posred stola crne kockice na papiru sa Parker Everšarp nalivperom; još nezavršena partija jamba. Nikson spušta slušalicu. Zapisuje kombinaciju.
NIKSON: Triling. Reče li bilo šta u vezi sa ITT-em i Čileom? Kako se nosiš s tim?
ZIGLER: Stejt department se bavio time danas.
NIKSON: Je li?
ZIGLER: Da, gospodine.
NIKSON: Šta su uradili? Porekli? (baca kockice)
ZIGLER: (teško dolazi do riječi) A… Porekli su… ali su bili oprezni sa Korijevom izjavom jer su se plašili da će nam se možda obiti o glavu..
NIKSON: Zašto? Šta je Kori rekao?
ZIGLER: (i dalje oklijevajući) Pa rekao je da je primio naređenja… da ne učini ništa manje od… od ,,dominikanskog scenarija“… navodno je tako rekao. (Čini mu se da se Linkoln okrenuo da gleda kroz prozor.)
NIKSON: Kori?
ZIGLER: Tako je. Stoji u izvještaju sadržanom u toj stvari sa ITT-em, ali…
NIKSON: A, da. Naređeno mu je. (Zapisuje novu kombinaciju.)
ZIGLER: Da, ali…
NIKSON: (mirno) Nadao sam se — ali je samo podbacio, kurvin sin, to mu je glavni problem. Trebalo je da spriječi Aljendea da uđe.
DRUGI ČIN
(odlomak)
Odvija se u Ovalnoj sobi jedanaest dana nakon pobjede Aljendea i opet na periferiji Čilea gdje se provjerava završna etapa projekta: efikasnost fidbeka zarad komunikacije sa kontrolnom sobom.
KORI: (odustaje od otiranja znoja i izgovara naučene rečenice.) Ništa — ni orah, ni sijalica — neće biti pripušteno u Čile dok je Aljende na vlasti. Uradićemo sve što je u našoj moći da osudimo Čile i Čileance na krajnje lišavanje i bijedu.
EDVARDS: ?
TREĆI ČIN
(odlomak)
Odvija se u predsjedničkom kabinetu Aljendea na dan državnog udara i na ulicama Santijago de Čilea; potom, pola godine kasnije, u jednom od zatvora za mučenje neprijatelja vojnog režima generala Augusta Pinočea.
ALJENDE: (naslanja kod vrata kalašnjikov kojim će sebi presuditi nakon što završi obraćanje preko radija.) Pošto sam postavljen u ovu istorijsku situaciju, odanost narodu koštaće me života. Kažem vam da sam siguran da sjeme koje smo posijali pri čistoj savjesti hiljada i hiljada Čileanaca ne može zauvijek biti zatrto. Nadam se da ćete naučiti lekciju: ujedinjeni u svojoj reakciji, strani kapital stvorio je uslove u kojima su Oružane snage iznevjerile tradiciju generala Šnajdera, koju je reafirmisao komandant Araja, obojica žrtve istog onog društvenog sloja koji će ostati u svojim domovima danas, uzdajući se u to da će, uz inostranu pomoć, povratiti vlast i nastaviti sa odbranom svojih profita i privilegija. Istorija će im suditi. Sigurno će radio Magaljanes utihnuti i spokojni metal mog glasa više neće dopirati do vas. Nema veze. I dalje ćete ga čuti. Narod mora da se brani, ali ne i da se žrtvuje. Narod se može satirati ili izrešetati mecima, ali se ne može nikad do kraja uniziti. Radnici moje zemlje… vjerujem u Čile i njegovu sudbinu. Idite naprijed znajući da će se, prije ili kasnije, ponovo otvoriti veliki putevi kojima prolazi slobodan čovjek u izgradnji boljeg društva.
Živio Čile! Živio narod! Živjeli radnici! Ovo su moje posljednje riječi, i siguran sam da moja žrtva neće biti uzaludna.
