Piše: Milovan Urvan
Nu, još nijesam načisto šta da mislim o studentskim protestima u Srbiji. Ta, nemati dileme u jednom, to je pravo osvježenje, pravcati energetski napon da se, napokon, sruši sistem vrijednosti čija je mjerna jedinica korupcija. Ne samo privredna i politička većma i duhovna. Viđu, kako se srbijanski politički establišment svojski trudi da sočini analogiju, te studentariju označi kao čeda obojene revolucije. Tome doprinose i Marićevi intelektualci i umni hedonisti, onako, pišajući i pišući kao kiša oko Kragujevca. Neće oni, bar neki od njih da, kako to čini onaj Ćirjaković, da kažu jasno i glasno, nu ‘nako izokola, posmatrajući stvari iz svjetske analogije.
Dočim, kako je posrijedi jedna granična situacija, ta ljubitelji hronotopa morali bi znati da su studenti označili kraj starog poretka i starog kralja.
Dočim, kao znalci historijskih prilika morali bi znati da će nakon skore detronizacije kralja usljediti dani anarhije.
Dočim, uprkos svemu, studenti su nužna reakcija na pohabanost starog poretka. Ne tradicije, povijesti, kako misle Marićevi intelektualci, već su dotrajali starinski šrafovi iz komunističkih doktrina. Uspijevao je totalitarni sustav da se održava, evo skoro sto godina, raznim medikamentima i metamorfozama, mijenjanjem imena i boja, ali ispod svake ideologije odvija se i jedan fiziološki procesi koji dotraje, ponekad živi na aparatima, na donatorima infuzije iz planetarnih robnih i kolonijalnih zaliha. E, vidiš rođeni, to je meni najinteresantnije, to što vlastodršci optužuju studente da su čeda svjetskih filijala, ta optužuju ih za grijeh koji su sami već počinili. Dakle, čak i da je to istina, onda nemoralnost establišmenta mora da uzdrma svaki živac u insanu.
Prema tome, kada se do kraja oburda ovaj sistem vrijednosti to će biti zato što je prepoznat kao moralno ništavan. Ta, slušao sam i tužakanje onog ministra koji je podnio ostavku, ali sve tvrdeći da se ne osjeća moralno odgovornim. Kako to može biti!? Tako što je morao da izvrši naređenje. Ta, to je problem koji je još Kant rešavao. Kužite, hrana se jede zato što je zdrava, a ne zato što je slatka, slana ili gorka. Odgovornost, dakle, nije stvar vukusa, većma razuma.
Ta nije razumno biti nemoralan!
Ta, da li je taj čovjek i njegovi istomišljenici nekada vidio kako trener nakon poraza njegovog tima, koji je ostavi i srce i mišiće na terenu, podnese ostavku. Čuješ, podnese ostavku čak i onda kada su igrači učinili sve što su mogli učinjeti. Dakle, pričam o treneru koji umije da kaže: „Problem je u meni, a ne u vama!“ Takav trener je razuman zato što je moralan. Kužiš gospodaru!?
