Piše: Miloš Lalatović
Interesantno je, kako se tokom istorije situacija mijenja. Nešto, što je izrodilo nešto drugo, ljudi promijene da to postane njegov suparnik. Okrenu roditelje protiv djece.
O, čemu se radi? O hrišćanstvu i ljevici. Tj. kako su se ljevičarske ideje, prvobitno nastale u okviru hrišćanske zajednice, okrenule u suprotnost onoga, koji je to i izumio.
Danas se hrišćanstvo vezuje za desnicu, konzervatizam, ekstremno tradicionalne vrijednosti. No, današnje ljevičarske, liberalne i ideje ljudskih prava, nastale su u periodu prve Crkve.
Ideje socijalne pravde razvile su se u prvim hrišćanskim zajednicama, koje su funkcionisale u obliku komune, gdje je sve bilo zajedničko. Ljudi su prodavali svoju imovinu i donosili novac apostolima. Sam komunizam je preuzeo mnoge ideje iz hrišćanstva, te ga neki teolozi nazivaju i hrišćanskom sektom ili hrišćanstvom bez Boga.
Žene su u okviru hrišćanstva izjednačene sa muškarcima. Iako se prigovara od strane raznih današnjih feminističkih organizacija Crkvi, za podređen odnos žena, na početku razvoja ove religije izbila je prava revolucija, gdje su žene iz jednog robovlasničkog položaja, kakav su imale u razvijenim antičkim i danas hvaljenim zajednicama dobile manje-više podjednaka prava kao i suprotni pol. Tako se u vremenu priznavanja hrišćanstva kao zvanične religije od strane rimske države promijenio i porodični zakon. Recimo, u ranijem rimskom pravu pod uticajem mnogoboštva muškarci nijesu kažnjavani zbog preljube, a žene surovo jesu, dok su u hrišćanstvu podjednako kažnjavani i jedno i drugo. Čak se išlo dotle, da ako muškarac prvi učini preljubu, žena ne odgovara zakonski, ako ona nakon toga učini isto.
Što se tiče nacionalizma, u periodu nastanka prve Crkve, on nije ni postojao u vidu kakvog ga danas znamo, ali se pravila itekako razlika između naroda. Jevreji su smatrani za odabrani narod Božiji, Grci su ostale narode, nazivali varvarima, a rimski građani u Starom Rimu nijesu mogli biti razapeti za kaznu, osim u slučaju teških prestupa da im bude odsječena glava. U doba hrišćanstva, ljudi iz raznih naroda se izjednačavaju, čak i neprijateljskih. Tako znamo za Isusova izlječenja sluge rimskog Kapetana, kćerke žene Hananejke, pri tom hvaleći njihovu vjeru, iako nijesu bili Jevreji. Takođe, na pitanje, ko je moj bližnji, Isus govori priču o milostivom Samarjaninu. Samarjani su bili narod izuzetno neprijateljski nastrojen prema Jevrejima, a Isus u priči govori da ako nam neko dobro čini, pa bio to i Samarjanin, je naš bližnji. Takođe, Isus je na više mjesta postupao snishodljivo prema ovom omraženom narodu od strane Jevreja.
Recimo, kad su ga apostoli pitali da reknu da siđe oganj na samarjanska sela, koja ih nijesu primila, On ih je zaustavio. A posebno se snishodljivo ponio prema ženi Samarjanki, koja se pri tom nije odlikovala ni vidljivim moralom, jer je pet muževa imala. A, Apostol Pavle u jednoj Poslanici kaže “ nema više Grka ni Jevrejina, muškog ni ženskog, nego su svi u Hristu jedno“.
Sve u svemu, hrišćanstvo je porodilo ljudska prava, ravnopravnost, socijalnu pravdu, bratstvo među ljudima. Ono što se dešavalo tokom vijekova je plod raznih okolnosti. Hrišćanstvo ne znači jednoumlje i bezličnost nego mjesto za svakog pod Suncem.
