Piše: Elis Bektaš
Ima nešto naročito perverzno i morbidno u činjenici da Donald Tramp, kao nominalni i formalni kapitalist, u Sjedinjenim Državama uništava koncept građanske nacije, tog temelja i izvorišta kapitalizma, ujedno uvodeći na velika vrata marksističku klasnu podjelu društva.
Za Trampa se, naime, društvo sastoji prevashodno od dvije klase: one bogate koja ima apsolutno pravo na neograničenu političku moć i one niže, koja je samo donekle proleterska, ali je prevashodno falangistička, spremna da štiti korporativne oligarhije, čak i kada ta zaštita podrazumijeva neograničeno nasilje, kao znak zahvalnosti za mrvice kojima se hrani.
Sve što se ne uklapa u te dvije klase za Trampa je otpadništvo i izdajništvo koje treba biti uklonjeno iz javnog prostora. Za sada je to uklanjanje još uvijek administrativno, ali ta logika veoma brzo bi mogla stići i do logora pa i do likvidacija.
Da stvar bude još perverznija, kapitalist Tramp, sa pozicije predsjednika Sjedinjenih Država, donosi odluku kojom se zabranjuje isplaćivanje dividendi i prodaja dionica u vojnoj industriji, čime se, u maniru rasnog nacional-socijaliste ali i boljševika, samoprokazuje kao farsična kreatura koja državu pretvara u ekskluzivni privatni posjed bogate klase na vlasti.
Uz sve to, Tramp Imigracionu i carinsku policiju (ICE) ubrzano pretvara u partijsku falangu, preko noći u nju primajući poslušnike koji uz minimalnu obuku dobijaju priliku da primjenjuju smrtonosnu silu izvan zakonskih ograničenja (juče je pripadnik ICE likvidirao ženu u vozilu koja je pokušavala da se udalji) i ne štiteći zakon već sprovodeći Trampove rasističke ideje o čistoći SAD, čime ta policijska agencija sve više nalikuje Removim SA odredima, čuvenim smeđekošuljašima.
Da ta stvar sa rasizmom nije nimalo bezazlena, već da je riječ o sistematičnom redefinisanju američkog identiteta, pokazuje i postupak Trampove administracije sa uklanjanjem spomen-obilježja crnačkim vojnicima koji su stradali kao pripadnici američke vojske u Evropi tokom Drugog svjetskog rata.
Najavljeno dramatično povećanje američkog vojnog budžeta i višestruko povećavanje brojnog sastava američkog vojnog aparata nedvosmislen je i pouzdan dokaz da se Trampov pljačkaški ekspanzionizam sprema za nove, velike ratove. Ali tu je veoma bitan jedan momenat – čak ni SAD, kao nominalno najmoćnija vojna sila na planeti, ne mogu samostalno voditi velike sukobe sa izgledima na uspjeh, što pokazuje i recentna istorija, iz čega slijedi da Trampov Vašington u tim ratovima računa na upotrebu oružja za masovno uništavanje.
No ono što je najgore u svemu, jeste činjenica da trampizam diljem svijeta ohrabruje lokalne radikale, desničare, fanatike, fundamentaliste, rasiste, neonaciste… dakle sve ono što je obilježeno retrogradnim i malignim svjetonazorom. Duh trampizma na taj je način sličan duhu hitlerizma koji je navlas istu stvar učinio u Evropi tridesetih godina prošlog vijeka.
Odgovor na pitanje kako se tome suprotstaviti u ovom času nema čak ni maglovite obrise, ali to je pitanje najvažnije koje stoji pred čovječanstvom. Ukoliko se na njega ne pronađe odgovor, čovječanstvo će, zahvaljujući farsičnim luđacima iz Vašingtona, doživjeti kataklizmu spram koje će Drugi svjetski rat izgledati kao romantični sukob iz stripova Harolda Fostera.
