Piše: Živana Janjušević
Dobrodošlicu je učesnicima skupa poželio dr Radenko Šćekić, direktor Istorijskog instituta, a potom se prisutnima obratio Novica Đurić, predsjednik UKCG.
Kako je naveo Đurić, Radulović ne samo da je pjesnik, već i esejista, kritičar, jednom riječju duhovni tragalac.
– Radulovićevo stvaralaštvo se već decenijama utemeljuje kao osoben i prepoznatljiv glas u savremenoj književnosti. Riječ je o autoru čiji poetski izraz duboko uranja u kulturno, duhovno i jezičko nasljeđe našeg naroda, i istovremeno ga približava u savremeni književni čin visoke estetske vrijednosti – rekao je Đurić.
Akademik CANU prof. dr Nenad Vuković naveo je da je Radulovićeva poezija pisana na Vukom jeziku, a koja je prevedena na skoro 30 svjetskih jezika. Ujedno, da je to reprezentativna poezija, koja je ne reprezentuje samo autora, već i Crnu Goru, nas kao narod i naš jezik. Istakao je i da je riječ o poeziji koja se ne piše već koja se živi, odnosno da je Radulovićeva poezija cjelovita, i koja će preživjeti jer je njena čar sadržana u njenoj apsolutnoj samosvojnosti.
– Radulovićevo stvaralaštvo je iznad svega umjetnost, iznad svega poezija, znači – pjesma – zaključio je Vuković.
Prisutnima se potom obratio Drago Vučinić, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada.
Književnik Budimir Dubak prisjetio se da je bio recenzent Radulovićeve prve zbirke poezije.
– Svakom narednom pjesničkom knjigom Radulović se potvrđivao kao istaknuti predstavnik novijeg talasa srpske poezije. Moderan u izrazu, u emociji raznovrstan i radoznao, istovremeno na jedan osoben način vezan za tradiciju i istoriju svog naroda, Radulović oživljava davno minule događaje i ljude – rekao je Dubak, između ostalog, fokusirajući se kasnije na Radulovićevu posljednju zbirku pjesama „Otkup“.
Književnik Milutin Mićović istakao je da je riječ o izrazitom lirskom pjesniku, koji je svoj rad upodobio biću jezika i poeuije, odnosno koji je uspio da rastvori svoje pjesničko ja dajući tako širi prostor samoj poeziji.
Prof. dr Sonja Tomović Šundić istakla je da je Radulović istinski, punokrvni pjesnik, koji je stvorio čarobni svijet koji pulsira jedinstvenim duhom.
– Od prvih zbirki do posljednjih pjesničkih uzleta, od njegove primjene tradicionalnih postupaka stvaranja do modernističke i postmodernističke poetike, Radulović je označio taj najdivniji spoj između tradicionalnog i modernog, lirskog i epskog i dramskog, on je sinteza koja u svoju poeziju uliva različita stremljenja – rekla je Tomović Šundić, navodeći da se Radulovićevo stvaralaštvo nalazi na njegoševskom tragu, odnosno oblikovanja svijeta u jeziku. Kao posebne vrijednosti Radulovićevog izraza ona ističe slikovnost i misaonost jezika, ali i njegov kosmpolitizam, a što ga svrstava u naše najznačajnije pjesnike 20. i 21. vijeka.
Prof. dr Tanja Burzanović govorila je o Radulovićevim vezama s književnošću i umjetnošću Indije, a učestovavala je i kao prevodilac. Naime, prevela je obraćanje indijskog pjesnika i kritičara mr Šridara Šarkara, koji je istakao kvalitet ove poezije koji se naročito ogleda u njenoj slikovnosti.
Prof. dr Drago Perović na početku izlaganja naglasio je razuđenost tematskog okvira Radulovićeve poezije, poredeći je u simboličkoj ravni s razbuđujućim razvigorcem.
– Svaka njegova pjesma otvara mnoštvo horizonata i svaka je lagano-burni jezički razgvigorac, gdje pjesnički pelcovana riječ postaje mnogo više slovesnija nego što inače jeste – rekao je Perović između ostalog, a koji se najviše fokusirao na njegovu zbirku „Otkup“. U ovoj zbirci, dodaje, pjesnik uspjelo opjevava tektonske ploče koje su pukle u nama i koje potresaju našu čovječnost.
Razotkrio dekadenciju tragikomične civilizacije samozaborava
Prof. dr Dušan Krcunović u obraćanju naslovljenom „Pjesnik na agori“ ističe da se pojam agore nije našao slučajno u Radulovićevim stihovima.
– Radulović u svom pjesništvu vraća u život plejadu velikana evropskog pjesništva, suprotstavljajući se duhovnom siromaštvu i dekadenciji tragikomične civilizacije samozaborava u kojoj živimo. Poezija Andrije Radulovića je poezija pjesnika koji preko svoje pjesničke agore unosi u kolektivni život zdravu dozu konzervativnih vrijednosti. I zato je njegova poezija široko prevodiva i razumljiva – naveo je Krcunović, između ostalog.
Književnik mr Aleksandar Ćuković istakao je originalnost motiva u poeziji Radulovića.
– Neobični motivi koji u poeziji Andrije Radulovića bivaju raspršeni poput mladalačkih snova u sudaru sa surovošću života, ukotvljeni su u stihove „naglavačke“, iščašeno, čime im pjesnik na originalan način „produžava život“ ili bolje reći, agoniju na (sve)krstu poezije. Upravo ta iščašenost ključ je za razumijevanje pjesničke filozofije Andrije
Radulovića, koja svijet posmatra, istražuje i prebira u ravnici ogledala, polomljenih i cijelih, blistavih i blatnjavih – naveo je Ćuković.
Književnik i kritičar Miljan Nikolić podsjetio je na plodan trodecenijski umjetnički rad Radulovića koji je stvorio slojevit i kompleksan pjesnički svijet.
– Radulović razabire motive koji su organski ornamenti bića i kamena Crne Gore. Znalački upućen na izvorno i iskonsko, za svoju pjesničku građu odabire samo ono što jeste i traje kroz vrijeme kao pečat i ožiljak postojanja – naveo je Nikolić.
Dr Ljubica Rajkić, pjesnikinja i prevodilac iz Rumunije ovom prilikom govorila je o visokom mjestu koje Radulovićeva poezija zauzima u toj zemlji i kod tamošnjih čitalaca.
Akademik CANU prof. dr Siniša Jelušić, takođe je govorio o likovnosti prisutnoj u Radulovićevoj poeziji, njegovoj leksici., ali i kao predmetu njegove poezije i esejistike.
Prva sesija simpozijuma završena je izlaganjem prof. dr Dragana Prola. Na simpozijumu su govorili ili će dostaviti radove: akademik MSA prof. dr Radmilo Marojević, prof. dr Lidija Tomić, prof. dr Saša Radojičić, mr Srba Ignjatović, prof. dr Radoje Golović, mr Nikoleta Rusoti Babić, Kleopatra Liberi, Zoran Kostić i dr Radoje Femić.
Izvor: Dan
