Piše: Elis Bektaš
Po motivima poeme Luisa Kerola Lov na Snarka
morem plovi morem plovi
jedna mala barka
ona ide ona ide
da ulovi snarka
u posadi čeljad
od raznih zanata
al plovidbe svrhu
tu niko ne shvata
tu je hrvat tu je srb
bošnjak kao treći
i građanin i ostali
s njima su u vreći
akademik i ministar
stoje na palubi
kraj njih kompas zapomaže
da se sjever gubi
po pučini ova lađa
sada ukrug plovi
ne znaju ni ko je snark
ni što ga se lovi
smjenjuju se kapetani
svađaju mornari
za oluju i za skorbut
niko tu ne mari
niko nezna u kom pravcu
treba da se brodi
mjesto sidra i vesala
jedro je u vodi
kerolovi hrabri lovci
do snarka su stigli
izgubili jednog druga
pa su sidro digli
vratili se bez trofeja
u matičnu luku
svaki svoju hrabrost nosi
skupa tegle muku
mjesto njih su novi lovci
ja ih evo gledam
i pohvale za njih nemam
samilosti ne dam
već opsujem sa gađenjem
ko budale jebe
krenuli su lovit snarka
ulovili sebe
