Piše: Nikola Malović
Mnogi je čitalac, vjerujem, vidio karikaturu na kojoj vuk za govornicom obećava ovcama ispred bine i iza televizora da će nakon izbora on postati vegetarijanac.
No mnogi će glasači iz karikature uvijek glasati za takovoga lidera – vuka, jer se rukovode srcem, ne razumom, pa kažu mi želimo da vidimo vuka kao vegetarijanca poslije izbora, mi želimo da vjerujemo da ovaj po prirodi predator govori istinu.
Ali, biva li tako u nama znanim političkim ustrojstvima? Naravno da ne. Vuk uvijek zna kako valja sa ovcama, pa ako transformacija u vegetarijanca ne prođe, on će se pretvoriti i ruhom u ovcu, a ostaće vuk. Jedini vođa koji je bio i ostao pastir svom stadu je onaj zarad čijeg imena možemo da postradamo u vremenima u kojima samo što se nije zacario antipod Isusa Hrista.
Mira nema, počesto zaboravljamo, bez promjene paradigme. To bi značilo da nama znani poredak izvrnemo na naličje kao rukavicu, što je u suštini revolucija kakvu teško možemo da zamislimo okovani zakonitostima današnjice. Rob može da sanja kako je to biti bez lanaca ali ne može da zna da – izašav iz okova – zapada u novu vrstu ropsta, jer su gospodari u međuvremenu izgradili mrežu koja slobodnjake kupi u jatima, nudi im život na kredit i status sirotinje na kraju svega radnog vijeka. Za kog si gospodara vlastitom voljom radio upregnut u jaram do konca? Za banku? Za državu u vlasništvu korporacije?
Tri su pune godine prošle od početka Ukrajinskog rata, mnogo je vode proteklo Potomkom, Temzom, Dnjeprom i Stiksom, pa se stiče utisak da se američki Zapad uzeo da zalaže za mir, a evropski Zapad ne. Svijetom struji infuzija medijskog optimizma kako je Trampova Nova Amerika za mir, dočim Evropa nije, ali da će mira biti jer je Evropa bez Amerike patuljasti džin, kontinent razvaljen vouk kulturom i imigracionom politikom, dojučerašnji ekonomski gigant, sada labav birokratski savez bez mnogo šansi za opstanak.
Infuzija medijskoj optimizma stvorila je zato konfuziju u redovima politikologa i analitičara.
Ljudi koji nisu vukovi, a ovce su u metafori koju sam postavio slikom verbalne karikature – žele da vjeruju kako je antologijski sukob u Ovalnoj sobi između Trampa i Zelenskog bio spontan, nerežiran, premda je pažljiv čitač simbola mogao da vidi kako se generisani lider Zelenski u Ovalnom kabinetu pojavljuje ne samo bez podrazumijevajućeg odijela i kravate, već i da se, budući geopolitički rob, s velikom dozom drskosti, raspravlja ne samo sa Trampom i Di Džej Vensom, potpredsjednikom Sjedinjenih Američkih Država, nego i sa cijelom međunarodnom zajednicom koja ga je pomno osmatrala.
Zelenski je dakako po dopuštenju odmah odletio u London, gdje se, po jednima, 6. marta 2025, odigrao Samit sudnjeg dana. Po drugima, održan je bio sastanak posvećen miru u Ukrajini, na kome su prisustovali tzv. lideri Ukrajine, Njemačke, potom Danske, Španije, Italija, Kanade, Norveške, Poljske, Rumunije, Finske, Francuske, Češke i Švedske. Sastanku su prisustvovali oni čija imena istorija treba da zapamti: predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen, predsjednik Evropskog savjeta Antonio Košta i generalni sekretar NATO-a Mark Rute.
Dana potom izdato je saopštenje kako će evropske članice upoznati svoja stanovništva da će, dugoročno, zbog bezbjednosti na kontinentu i pomoći Ukrajini, znatno da opadne standard svima. I da je to cijena slobode.
Trampova Amerika prebacila je na evropska vazalna pleća cijenu rata protiv Rusije. Ne što je nova administracija naročito lukava. Nego zato što joj se može. Evropa i Rusija da se sukobe direktno i da oslabe. Amerika da ojača i uzdigne pesnice prema čudesnoj Kini.
Alogitam je, rekao bih, složeniji… Po liberalnom projektu od koga nije imuna ni Trampova administracija, ideja je da se Bogom dani čovjek konvertuje u verziju 2.0 putem transumanizma. Kanda je glavni zagovornik spoja čovjeka i mašine Trampov mali, Ilon Mask.
Vještačka inteligencija, struktura novog informacionog društva baziranog na genetski modifikovanim pojedincima u početku a docnije i na većini, robotici i kvantom računarstvu – ono je čega se mirotvorac Tramp nije odrekao, niti je Putin ustao protiv digitalne rublje kao finansijskog okova oko svakog ruskog pojedinca, za početak.
U Američki mir koji se nudi Ruskoj federaciji teže je povjerovati nego u Ukrajinski rat koji želi da nastavi samoubistvenom logikom beskonačne pohlepe vođena Evropa. Spuštala se i Rusija (kad i Srbija) na to uže, njegoševski kaže li se, u imalo se uže ne pretrže. Kolektivnom zapadu je, čak i kad se gradi naoko nesložan, nemoguće vjerovati, ne zbog nepostojeće paranoje ljudi istočnog obreda, nego zbog kolektivnog iskustva ljudi istočnog obreda, zbog istorije u kojoj nismo postradali zato što smo (samo) bogati, nego zato što smo pravoslavni, dehristijanizovanom Zapadu odvratni, smrtni neprijatelji.
Ulazak Trampa 2.0 u geopolitičku arenu za sada služi, i služiće još, dublje prevare radi, samo za dramaturgiju, uz tek prstohvat nade, ali je mir između dva oponentna koda nemoguć.
Ukoliko Putinova Rusija pristane na Minsk 3 (u prevodu sa aluzije: na treći po redu lažni mirovni sporazum koji će poslužiti za pregrupisavanje neprijateljske strane u Ukrajinskom ratu), tada nema drugog zaključka nego da su i Tramp i Putin oružja za nemilosrdni nasrtaj tehnologije na čovjeka sa ciljem depopulacije, transhumanističkog povezivanja sa mašinama i gubitka Bogom dane slobode.
Zapravo, gornji je scenario skopčan i sa dešavanjima na Bliskom istoku, na zakučaste odnose između Sjedinjenih država, Izraela, i jedinog mu prirodnog neprijatelja, šiitskog Irana, a u kontekstu jevrejskog mesije čije se vrijeme nalazi tu, iza ugla naših dana. Ukoliko stoga Trampa i Putina pokreću konci u istim rukama, onda je iluzorno pitati se kako se za tri godine nije na frontu uznapredovalo do Kijeva, Odese i granice sa Poljskom. Ili: otkako je Tramp ponovo postao predsjednik, zar svijetom ne vladaju isti oni koji su vladali i u doba trampa 1.0? A vladaju. Svrha…
Infuzija medijskog optimizma služi da za mrvu razblaži koliko do juče generisani strah od nuklearnog holokausta. U stvari, rat ne samo da nije stao, nego se razbuktava.
Izvor: Pečat
