Piše: Miroslav Zdravković
Prema podacima iz Statističkog godišnjaka SFRJ za 1982. godinu u 1980. godini je vrednost aktivni osnovnih sredstava (OS) po nabavnoj vrednosti iznosila 3.219 milijardi dinara. To je po stanovniku iznosilo 143.292 dinara a po zaposlenom 543.949 dinara.
Kada se posmatra odnos OS po stanovniku i po zaposlenom potrebno je znati da li je neka opština imala neki specifičan veliki infrastrukturni objekat, poput hidrocentrale, termocentrale, morske ili rečne luke i slično. To nam iz današnje (2024) perspektive nije bitno, već samo da očitamo opštine koje su „strčale“ po najboljim i po najgorim pokazateljima.
Opštine u Sloveniji ne dominiraju potpuno, kada se posmatra odnos OS po stanovniku, ali ih ima 20, što je više od 16 u Hrvatskoj. Nas interesuju ostaci nakon ove dve republike, što bi rekao Jim Morrison „West is the Best“, što podaci i potvrđuju.
Plužine u Crnoj Gori su imale najveću vrednost OS po stanovniku usled završetka hidrocentrale Piva, a pri najmanjem broju stanovnika na ovoj listi 50 opština. Iz Crne Gore tu su još i Budva i Kotor i treba imati u vidu obnovu infrastrukture nakon katastrofalnog zemljotresa iz 1979. godine, a koja je po novim cenama bila znatno vrednija u odnosu na dugoročna investiciona ulaganja iz dalje prošlosti (iz 50-tih i 60-tih godina prošlog veka).
Iz Srbije van Kosova su najbolje pozicionirani Kladovo na 4. mestu, Majdanpek na 14., Bor na 24. i Bajina Bašta na 40. mestu – dve hidrocentrale i dva rudnika bakra.
Iz Vojvodine su na listi Beočin na 28. mestu i Pančevo na 38.
Iz Bosne i Hercegovine tu su Jablanica, Zenica, Trebinje i Prozor.
Makedonija je zastupljena samo na Negotinom na 49. mestu.

Srbija izvan Kosova i Kosovo dominiraju dnom liste gde nema ni jedne opštine iz Slovenije, Hrvatske i Vojvodine.
Iz Makedonije ovde je samo opština Brod, iz Crne Gore Šavnik i Plav.
Bosna i Hercegovina ima deset opština i to: Žepče, Prnjavor, Duvno, Grude, Rudo, Kotor-Varoš, Lopare, Laktaši, Cazin i Kalesija.
Srbija izvan Kosova zastupljena je sa 19 a Kosovo sa 18 opština.
Kada se pogleda spisak siromašnih opština u Srbiji izvan Kosova, koje su po broju stanovnika malobrojne, i koje su od tada, izuzev Bujanovca, Preševa, Sjenice i Tutina imale relativno najveći demografski pad, postavlja se pitanje zašto je ona (Srbija izvan Kosova) izdvajala sredstva za razvoj nerazvijenih i još bratski pomagala obnovi od zemljotresa primorja Crne Gore, kada je njoj samoj bila neophodna pomoć kako bi se izvlačila iz nerazvijenosti?
Kada se nema razuman odgovor, kaže se da je to bila politika. Sad, postavlja se razumno pitanje: zašto su politike uvek nerazumne, neracionalne, što znači ludačke? Podaci, makar za Sloveniju, pokazuju da nisu sve politike nerazumne.

Za osnovna sredstva po stanovniku prikazaćemo samo prvih 50 opština. Nećemo ponavljati tužnu priču sa poslednjih 50, jer, što bi rekli, sirotinjo i Bogu si teška.
Lista prvih 50 opština je prilično šarenolika, samo je 10 opština iz Slovenije i 13 iz Hrvatske. Verovatno je to posledica završetka velikih investicionih projekata u drugim republikama uz efekat inflacije, jer su vrednosti prikazane po nabavnoj ceni.
Plužine su opet na prvom mestu a tu su još Bar i Kotor iz Crne Gore.
Iz BiH tu su Prozor na 3. i Jablanica na 4. mestu, pa Zvornik, Zenica, Trebinje, Lukavac i Kakanj.
Makedoniju predstavlja Debar na 26. mestu.
Iz Vojvodine su na listi Nova Crnja, Beočin, Pećinci, Pančevo, Bač, Žabalj i Srbobran.
Kladovo je na 2. mestu liste, od opština Srbije izvan Kosova, pa su tu još i Bajina Bašta, Mali Zvornik, Majdanpek, Negotin, Surdulica, Kosjerić, Bor i Nova Varoš.
Na dnu liste, među 50 sa najmanjim OS po zaposlenom, nalaze se četiri opštine iz Makedonije, 7 iz BiH, Rožaj i Plav iz Crne Gore, dok je preostalih 37 iz Kosova i Srbije izvan njega.

Izvor: Makroekonomija
