Piše: Endrju Napolitano
Prevod: Žurnal
Neko vrijeme prije nego što se povukao iz predsjedničke trke, predsjednik Džo Bajden je tajno ponovo potvrdio svoje samovoljno i samoproklamovano ovlašćenje da ubija ljude u drugim zemljama, sve dok su CIA i njeni vojni partneri „gotovo sigurni“ da je cilj ubistva član terorističke organizacije.
Ovaj standard je osmislila administracija Džordža V. Buša 2002. godine.
U zakonu ne postoji standard „gotovo sigurni“, jer je ta fraza oksimoronska i prkosi racionalnoj definiciji — kao što je „gotovo trudna“.
Kao što je neko ili trudan ili nije, tako je neko ili siguran ili nije. Tu nema „gotovo“.
Ipak, stvaranje ovog standarda naglašava žalosni nedostatak vladavine prava u današnjoj vlasti.
Bajdenova i tri prethodne administracije su koristile dronove da ubijaju ljude koji u trenutku kada bivaju ubijeni nisu bili uključeni u nasilne akcije, bez obzira na gotovo sigurno članstvo u bilo kojoj organizaciji.
„Terorista“ ne može biti standard za vanzakonsko ubistvo jer se radi o subjektivnosti. Za kralja Džordža III, Džordž Vašington i Tomas Džeferson su bili teroristi. Za siromašne ljude u Libiji i Siriji, za demokratski izabrane vlade oborene nasilnim akcijama inspirisanim od strane CIA-e u Iranu 1953. i u Ukrajini 2014. godine, za nevine koji su mučeni od strane CIA-e u tajnim logorima širom svijeta, CIA je teroristička organizacija.
Predsjednička upotreba dronova za ubijanje ljudi u inostranstvu počela je 2002. godine sa ciljanim ubistvima koje je naredio Buš. Nastavilo se pod predsjednikom Barakom Obamom — koji je čak ubijao Amerikance u inostranstvu. Pravila za ubijanje su osmišljavana od strane svakog predsjednika.
Ona su opuštena pod predsjednikom Donaldom Trampom, koji je dao ovlašćenje višim zvaničnicima CIA-e i vojnim komandantima da ubijaju bez njegovog izričitog odobrenja za svako pojedinačno ubistvo. Trampovi ljudi su na jeziv način ubili iranskog generala i njegove saputnike na putu na ručak sa iračkim generalima da pregovaraju o miru između dvije zemlje.
Bajdenova administracija je tiho povukla Trampova ovlašćenja tako da danas samo predsjednik može odobriti ciljano ubistvo. Ipak, nema moralnog, ustavnog ili zakonskog ovlašćenja za ova ubistva. Ali predsjednici obe političke stranke to svejedno rade.
Zakoni rata — sama fraza je oksimoronska — koji su uglavnom kodifikovani u Ženevskim konvencijama i Povelji Ujedinjenih nacija, od kojih je sve inicirale, pisale i ratifikovale Sjedinjene Američke Države, u suštini propisuju da zakoniti ratovi mogu biti samo odbrambeni i proporcionalni prijetnji ili već nanesenoj šteti.
Drugim riječima, ugovori koje su SAD potpisale ograničavaju predsjednika od ubijanja ljudi u drugim zemljama sa kojima SAD nisu zakonito u ratu.
Prema Ustavu, ugovori stoje uz sam Ustav kao najviši zakon u zemlji. Poslednja četiri stanara Bijele kuće su sve ovo ignorisala kada je riječ o tajnim ubistvima.
Svaki od njih je javno ili tajno tvrdio da Autorizacija za upotrebu vojne sile iz 2001. godine, ili njemu srodan, AUVS iz 2002. godine, nekako daju ovlašćenje Kongresa predsjednicima da ubijaju koga god žele — i nekako Kongres može zakonito ovlastiti ova ubistva.
Ipak, AUVS iz 2001. godine navodno je ovlastio Buša da lovi i ubija ljude koje nije uspio vidjeti 11. septembra (to su bili njegovi prijatelji, Saudijci), i koje je razumno smatrao odgovornima za 11. septembar.
žAUVS iz 2002. ovlastio je Buša da izvrši invaziju na Irak u potrazi za oružjem za masovno uništenje za koje su mu stručnjaci unutar i izvan CIA-e rekli da Sadam Husein ne posjeduje. Obja AUVS-a više nemaju važeću svrhu, ali i dalje ostaju zakon.
Ustav ovlašćuje Kongres da objavi rat protiv stranih zemalja, a ne nasumična ubistva ljudi.
Nijedan od AUVS-a nije bila niti je važeća objava rata, što Ustav zahtjeva kao preduslov za sva vanzakonska predsjednička ubistva. Objava rata definiše cilj i postavlja granice.
Ona nije otvorena kao što su to tvrdila poslednja četiri predsjednika u vezi sa ova dva zakona iz Bušove ere.
Nagazna mina za Crnu Goru – Rezolucija o genocidu u Srebrenici
Nisu odgovorni pred zakonom i Ustavom
Ako su predsjednici u pravu, i AUVS im daje ovlašćenje da ubiju koga god žele — uključujući i Amerikance — onda oni nisu predsjednici odgovorni pred zakonom i Ustavom, već kraljevi koji mogu ubiti po hiru bez transparentnosti ili pravnih posljedica.
Cijela svrha ograničavanja ratnih ovlašćenja Kongresa i predsjednika bila je da se ta ovlašćenja drže odvojeno. Istorija je prepuna primjera tirana koji koriste državnu moć za ubijanje bez moralnih skrupula.
Američki predsjednici su sebi dodijelili moć da ubijaju. To je funkcionalni ekvivalent napunjenog pištolja u fioci predsjednikovog stola.
Abraham Linkoln je bio prvi moderni šef države u istoriji svijeta koji je ciljao civile vojnim sredstvima i prvi koji je učestvovao u neselektivnim pokoljima civila u svojoj zemlji.
Frenklin D. Ruzvelt je poubijao hiljade nevinih bespomoćnih njemačkih civila na kraju Drugog svjetskog rata tepih-bombardovanjem njemačkih gradova, umjesto da je ciljao njemačku vojsku.
Hari Truman je poubija desetine hiljada japanskih civila u Hirošimi i Nagasakiju.
Sva ova ubistva su naišla na popularno odobravanje, pošto su ciljevi bili demonizovani od strane vladine mašinerije — baš kao i „teroristi“ koje su ubijali Buš, Obama, Tramp i Bajden.
Ali demonizacija ljudskih meta i popularno odobravanje njihovih ubistava ne mogu pretvoriti nemoralan čin u moralan. Čin je moralan kada je u skladu sa prirodnim pravom.
Prema Deklaraciji nezavisnosti, prema prirodnom pravu, svi ljudi su „obdareni od svog Stvoritelja određenim neotuđivim pravima, a među njima su Život, Sloboda i Potraga za srećom“. Pravo na život je najvažnije prirodno pravo i veliki božanski dar svim ljudima — ne samo Amerikancima.
Nijedna osoba ne može biti moralno opravdano ciljana da bude ubijena od strane vlade iz bilo kog razloga osim ako nije trenutno neophodno zaustaviti tu osobu od aktivnog ubijanja nevinih. U gore navedenim slučajevima, predsjednička ubistva su izvršena da bi se zaplašili politički protivnici, jer su civilne mete bile bespomoćne. A ubice su bile hvaljene kao heroji.
Danas su američki vojnici na terenu u Ukrajini gdje pokazuju ukrajinskim snagama kako da koriste američko oružje za ubijanje ruskih vojnika i u Izraelu gdje pokazuju Izraelskim odbrambenim snagama kako da ubijaju civile u Gazi.
Ovo je urađeno tajnim predsjedničkim naredbama koje nikada nisu javno priznate. Ruske trupe i civili iz Gaze ne predstavljaju nikakvu prijetnju životu, slobodi ili imovini u Americi.
Zašto američki predsjednici ubijaju? Zato što mogu proći nekažnjeno.
Endrju P. Napolitano, bivši sudija Višeg suda Nju Džersija, je viši pravni analitičar na Fox News Channel i voditelj emisije FreedomWatch na Fox Business Network. Njegova posljednja knjiga, It Is Dangerous To Be Right When the Government Is Wrong, objavljena je u oktobru 2011.
Izvor: Antiwar.com
